Zadar, (IKA) – „Ja sam najveći biskup na svijetu. U koji god dio svijeta dođem, imam svoje župljane, nema gdje ne susretnem Banjolučane. Susreo sam jednog iz Kotor Varoša na obali Tihog oceana, iza se vide samo Havaji i kitovi. I pitam ga, pa zar i ovdje? Otkud ti tu, kako si dovde došao? Jel’ se nisi mogao bliže negdje zaustaviti”, jedina je izjava s prizvukom šale koju je banjolučki biskup Franjo Komarica podijelio sa župljanima župe sv. Ante Padovanskog na Smiljevcu u Zadru gdje su u velikom broju nastanjeni vjernici prognani iz Banjolučke biskupije. Sve ostalo bile su potresne činjenice koje su mnogima izazvale suze i bol. Susret se održao u ponedjeljak 17. listopada na način da je biskup Komarica najprije predvodio večernje misno slavlje u župnoj crkvi Sv. Ante, a potom je u dvorani tog pastoralnog centra pred brojnima govorio o pozadini djelovanja međunarodnih sila koje se prelamaju na život u BiH, osobito u mučeničkoj Crkvi Banjolučke biskupije, gdje od predratnih 220 000 Hrvata sad živi njih deset tisuća. O tome kako su 1995. g. Hrvati planski odvedeni iz tog područja kako bi se tu netko drugi naselio govore i knjige ‘Prešućivani zločin – 20 godina pod teretom progona, nepravde i prešućivanja u RS-BiH’, Zbornik radova u izdanju Banjolučke biskupije i Europske akademije i ‘Ljubav. Sila. Domišljatost. Skidanje maski’ Winfrieda Gbureka, u kojoj je mons. Komarica u odgovorima na pitanje tog novinara razgolitio mnoge autore rata u BiH. O stanju Hrvata u BiH i osobito banjolučkom kraju ne zna se puno i ne govori u medijima te je mons. Komarica rekao: „Ovo je susret s istinom, sa sobom, svojom savjesti i identitetom. Ako ne znaš cijeniti sebe i svoj identitet, neće te ni drugi poštovati. Korijeni i sjećanje čovjeka jači su od onoga što se trudimo istjerati iz sjećanja. Rodno mjesto je dio identiteta. Branio sam i želim braniti istinu o vama gdje god sam mogao”. Upozorio je da se neinformirani čovjek lako da izmanipulirati.
„Pitao sam sve te izaslanike zašto za nas Hrvate u banjolučkom kraju ne vrijedi što za druge. Koja je naša krivica, zašto tamo ne smijemo biti. Odgovorio mi je jedan: ‘Trostruko ste krivi. Krivi ste kao katolik, Hrvat i Banjolučanin’. Hoćemo li pristati na to? Nije vrag toliko moćan, koliko se pravi važan. Opri se đavlu pa će pobjeći”, poručio je biskup, istaknuvši da odnos svjetskih sila prema BiH pokazuje nastavak Prvog i Drugog svjetskog rata. Odgovorni u NATO-u biskupu je rekao da su baš u BiH bili probali najnovije oružje, lansiravši ga u odnosu na Rusiju, a na proizvodnji te rakete radilo je 400 000 ljudi. U Washingtonu ga je jedan istaknuti čovjek ohrabrio: „Govorite biskupe, dužni ste govoriti. Mi Židovi stalno govorimo o onome što smo proživjeli”. Političari u Berlinu, Beču, Strassbourgu, Brusselsu mu govore „Nismo naviknuli da jedan crkveni čovjek nastupa uime političara. Nitko nam o vašoj tragediji nije tako govorio. Gdje su vaši političari?”. „Kako je drugi odlučio, tako je naš hrvatski narod prihvatio. Ljudi su željni istine. Ljudi vape za traženjem samog sebe. Čovjek je pobjegao od sebe. Svijetom vladaju ignorancija, arogancija, cinizam i naivnost. Gdje je poštenje, čestitost”, upitao je mons. Komarica. Na njegovo pitanje jednom francuskom veleposlaniku ‘Jesmo li mi za vas ljudi’, taj mu je odgovorio: „Za mene jeste, ali za mog predsjednika niste”. U Washingtonu mu je jedan dužnosnik rekao: ‘Ja sam vaš bog. Naredio sam rat, mir i bilo je kako sam rekao’. Ima mira i u groblju, među mrtvacima. Ne želimo biti živi mrtvaci. Ima mira i među robovima. Ne želimo biti robovi i moneta za potkusurivanje. Vjerujemo da nas je Krist oslobodio”, istaknuo je mons. Komarica, upozorivši da nije pitanje kuda idu Hrvati i BiH, nego kuda ide Europa. „A ide u sunovrat”, upozorio je temeljem mnogih pohoda diljem svijeta, prenoseći misao i prognanika iz BiH u svijetu: „Ovdje nismo, a tamo nas nema”. Biskup je istaknuo potrebu čvrstog držanja uz Katoličku Crkvu, sakramentalnog življenja i molitve u obitelji i življenja po evanđelju, zajedništva nasuprot otuđenja. Nijemci imaju veliki savez prognanika od prije sedamdeset godina. Podsjetio je na riječi sv. Ivana Pavla II. koji mu je rekao: „Mi Poljaci dobro znamo kako je teško početi proces praštanja”.
Na susretu je govorio i Frano Piplović, voditelj studija Europske akademije Banjolučke biskupije. Upozorio je da je najopasnije što je u BiH razdijeljena društvena struktura. „U Republici Srpskoj postoje atomizirani pojedinci koji drže Crkvu i narod. Najčešće je to staro stanovništvo. Iz tog područja BiH i Hrvatska se nekad tim ljudima demografski punila, a sad se više nema što uzeti”, rekao je Piplović, upozorivši na nejednaki tretman prema žrtvama Hrvatima u BiH. Spominje se stradanje Hrvata u Grabovici, Uzdolu, Trusini kod Konjica, ističu se poginuli u borbama između Hrvata i muslimana u Federaciji BiH, a nitko ne spominje Briševo, selo u kojem su Srbi u jedan dan ubili 74 Hrvata, Škrljevita, Kotor Varoš. U Briševo dođe samo mons. Komarica, a rijetko tko i na godišnji spomen stradanja. „Opasnost je istina. Najjače oružje je u istini”, rekao je Piplović, istaknuvši potrebu povezivanja i zajedničkog djelovanja Hrvata iz tog kraja.
Don Slavo Grgić, ravnatelj KŠĆ-a u Bihaću, istaknuo je da biskup Komarica ne priziva osvetu ni kaznu za one koji su rat u BiH mogli, a nisu zaustavili. „Biskup razobličuje one koji se nazivaju europski i svjetski moćnici, priča iskustvo kao pastir ispaćenog naroda. Biskup Komarica traži i oprost. Istina je preduvjet da slijedi pravednost, smatra. Ako pravda bude zadovoljena a ja ne oprostim, mrtav sam”, istaknuo je Grgić Komaričine riječi, rekavši kako su te knjige istina i dokument, dokumentirani zločini, krik mons. Komarice zapadnoeuropskoj javnosti da preuzme konstruktivno uređenje BiH. Biskup ne može dobiti dopuštenje da se izgradi crkva u Drvaru, nekad katoličke samostane pretvara se u bizantinske. Grgić je upozorio kako rat 1995. g. u BiH nije završio nego se do danas nastavio drugim sredstvima u teroru i obespravljenosti Hrvata koji kazuju kako su Srbima prepustili sve što su u životu stekli i potpisivali što hoće.
Na susretu su bili i supružnici Jacinta i Vinko Laštro, prognanici iz Banje Luke koji žive u Zagrebu, osnivači udruge Nazaret koja želi okupiti ljude banjolučkog kraja kako bi prema državnim institucijama sustavno mogli djelovati i tražiti rješenja za svoje imovinsko-pravne i druge poteškoće u rodnom kraju. Pobijaju tezu koja se plasira da su Banjolučani otišli jer su htjeli. Njih je otjerala neka politika. Jacinta je istaknula probleme zakašnjelih isplata mirovina iz RS-a, oštećene ljude pri zamjeni kuća, potpisivanje dokumenata i u logorima bez znanja što se potpisuje. „U Republici Srpskoj postoji 3600 zahtjeva Hrvata za povratom svojih kuća. Ljudi se žele vratiti. Pomozimo tim ljudima upisom u udrugu Nazaret, mi ćemo znati onda što i gdje činiti. Ne daju im obnoviti garažu. Puno je neriješenih stvari. Nemojmo se skupljati samo na sprovodima, za Svi svete. Tu završavaju naša druženja. Otkud nam pravo da sakrijemo istinu svojoj djeci? Kažu, ‘Moje dijete bolje priča njemački nego hrvatski’. Naša djeca trebaju znati svoje porijeklo, zašto moje dijete ne trči didovim dvorištem. Na sve to ide hrpa zaborava”, poručila je Jacinta i potaknula ljude da ispišu pristupnicu u udrugu Nazaret u kojoj članstvo ne košta niti kune. Vinko je podsjetio kako su 1992. g. ljudi u tom kraju morali nositi bijele trake i stavljati bijele zastave na svoje kuće, kako se događalo u Drugom svjetskom ratu. „Nitko se nije javio od međunarodne zajednice. Biskup Komarica je kao pastir postao političar, jer tamo političara nije bilo”, rekao je Vinko, istaknuvši riječ jednog francuskog službenika mons. Komarici: „Zar vi očekujete da mi vama plješćemo, jer ste naše dijete, Jugoslaviju, ubili? I sad kad se razbila, da vas zaštitimo?”. Zaključno je mons. Komarica izrazio nadu da će se i hrvatski državnici uključiti intenzivnije u zaštitu i jednakopravnost hrvatskog naroda u BiH.