Vatikan, (IKA) – U tijeku svečanog euharistijskog slavlja na Trgu Sv. Petra u Rimu u nedjelju 16. listopada papa Franjo kanonizirao je sedam blaženika.
Tako su novim svecima Katoličke Crkve postali Salomon Leclercq (1745.-1792.), mučenik iz zajednice Braće kršćanskih škola, Jose Sanchez del Rio (1913.-1928.), mučenik, Manuel Gonzalez Garcia (1877.-1940.), biskup Palencije, utemeljitelj Euharistijske obnoviteljske unije i Družbe euharistijskih misionarki iz Nazareta, Lodovico Pavoni (1784.-1849.), svećenik, utemeljitelj Družbe sinova Marije Bezgrešne, Alfonso Maria Fusco (1839.-1910.), svećenik, utemeljitelj Družbe sestara svetoga Ivana Krstitelja, Jose Gabriele de Rosario Brochero (1840.-1914.), svećenik, i Elizabeta od Presvetog Trojstva Catez (1880.-1906.), redovnica karmelićanka.

Homiliju je papa Franjo započeo riječima zborne molitve “stvori u nama velikodušno i postojano srce da ti možemo vjerno i čista duha služiti”, te je podsjetio, kako “našim vlastitim snagama si ne možemo dati takvo srce. Samo Bog to može učiniti te u molitvi od njega tražimo da nam dade takvo srce kao svoje ‘stvorenje'”. Tako, prema Papinim riječima “dolazimo do teme molitve, koja je središnja u današnjim čitanjima i sve nas okupljene na kanonizaciju novih svetaca izaziva. Sveci su postigli svoj cilj. Zahvaljujući molitvi oni su imali velikodušno i postojano srce. Molili su se snažno; borili i pobijedili”.
Osvrćući se pak na prvo misno čitanje, Papa je ukazujući na Mojsija, rekao kako je on prije svega bio Božji čovjek, čovjek molitve. No, kad je od umora počeo posustajati, poduprli su ga Aron i Hur.
Ovakav duhovni život Crkva traži od nas: ne da bi se dobio rat, već da bi se dobio mir! Postoji važna poruka u ovoj priči o Mojsiju: predanost molitvi zahtijeva da se međusobno podupiremo. Umor je neizbježan. Ponekad jednostavno ne možemo nastaviti, no uz pomoć naše braće i sestara, možemo ustrajati u našoj molitvi dok Gospodin ne dovrši svoj posao, pojasnio je Papa, te se nadovezao na drugo čitanje, u kojem vidimo da apostol Pavao potiče Timoteja “da ostane u onome u čemu je poučen i čemu je povjerovao”.
No, Timotej ovo nije mogao postići samo vlastitim snagama: “bitka” postojanosti se ne može pobijediti bez molitve. Ne sporadična ili neodlučna molitva, već molitva kao što nam Isus govori u Evanđelju: “Molite svagda i nikada ne sustajte” (usp. Lk 18,1), jer prema Papinim riječima “to je kršćanski način života: biti postojan u molitvi kako bi bili postojani u vjeri i svjedočanstvu. Čuli smo Isusovo obećanje, koje nam daje u Evanđelju: “Bog će udijeliti pravdu svojim izabranicima, onima koji mu vape dan i noć” (usp. Lk 18,7). Ovo je otajstvo molitve: nastaviti vapiti, ne posustati, i ako se umorimo, tražiti pomoć da nam ruke budu ostanu u zraku. To je molitva, koju nam je Isus objavio i dao u Duhu Svetom. Moliti ne znači skrivati se u nekom idealnom svijetu, niti pobjeći u lažni, sebični osjećaj mirnoće. Moliti znači boriti se, ali isto tako dopustiti Duhu Svetom da se moli u nama, ta Duh Sveti nas uči moliti. On nas vodi u molitvi i omogućuje nam da molimo kao sinovi i kćeri”.
Sveci su muškarci i žene koji su se u potpunosti stopili u otajstvu molitve. Muškarci i žene koji se muče s molitvom, dopuštajući Duhu Svetom da moli te se bori u njima. Bore se, muče do samog kraja, sa svom svojom snagom i pobjeđuju, ali ne svojim naporom: Gospodin pobjeđuje u i s njima. I ovih sedam svjedoka, koji su danas proglašeni svetima su također vodili dobar boj vjere i ljubavi po svojim molitvama. Stoga su ostali čvrsti u vjeri s velikodušnim i postojanim srcem. Neka nam po njihovom primjeru i zagovoru Bog dade da i mi budemo muškarci i žene molitve. Vapimo Bogu dan i noć bez posustajanja. Dopustimo Duhu Svetom da se moli u nama te podupirimo jedni druge u molitvi kako bismo mogli držati podignute ruke, dok Božansko milosrđe ne ostvari pobjedu, rekao je na kraju homilije papa Franjo.