Zagreb, (IKA) – S temom “Vjeronauk u školi iz različitih perspektiva” otvoren je popodnevni program cjelodnevnoga simpozija koji se u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu održava 14. listopada u povodu 25. obljetnice vjerskoga odgoja i vjeronauka u školi. Dr. Krunoslav Novak s Hrvatskoga katoličkog sveučilišta održao je predavanje “Vjeronauk u školi u hrvatskim medijima”. Ustvrdio je da su se u proteklih četvrt stoljeća mediji bavili vjeronaukom u školi na različite načine i na različitim razinama. Ukazao je, pritom, na neka temeljna načela novinarstva, na percepciju Crkve u hrvatskome društvu i pohađanje školskoga vjeronauka. Podsjetio je kako prema podacima NKU HBK od 521.964 učenika svih hrvatskih osnovnih i srednjih škola njih 425.530 pohađa katolički vjeronauk, a oko 7500 djece sluša vjeronauk druge vjerske zajednice. Tako katolički vjeronauk u osnovnim školama pohađa između 85 i 90% djece, te njih 78% u srednjim školama. “Računajući na spomenutu ulogu medija te na povjerenje koje imaju građani prema Crkvi koja organizira školski vjeronauk kao izborni predmet u školi, kao i prihvaćanje vjeronauka, očekivana hipoteza koju sam postavio bila je da mediji neutralno i objektivno izvještavaju o školskom vjeronauku”, istaknuo je dr. Novak, podsjetivši da je na temelju praćenja medijskih objava od strane HBK proveo istraživanje o tome kako hrvatski mediji u razdoblju od 1. siječnja do 30. rujna ove godine izvještavaju o školskom vjeronauku, uključujući hrvatske dnevnike, zatim tjednike na nacionalnoj razini i internetske portale. Ukupno je obrađeno 146 članaka, od kojih 97 iz tiska i 49 s interneta. Kako članci obrađuju temu vjeronauka u školi, tema 44 tekstova je upravo vjeronauk, dok se 33 članka bave drugim temama te uz to govore o vjeronauku, a čak 69 (47,26%) članaka tek usput spominje vjeronauk. Od 146 tekstova o vjeronauku, njih 18 (12,3%) pozitivno govori o vjeronauku, 90 (61,6%) negativno, dok 10 članaka (6,8%) govori neutralno, a za ostale tekstove to nije bilo moguće odrediti, istaknuo je između ostaloga, predavač. Ustvrdio je kako se pitanju školskoga vjeronauka uglavnom ne pristupa temeljito i s argumentima, već se školski vjeronauk u opširnijim prilozima spominje na marginama i to najčešće u negativnom kontekstu. “U tekstovima koji na marginama spominju vjeronauk, samo ga se usput spominje najčešće uz reviziju Vatikanskih ugovora, i ‘micanje’ vjeronauka iz škola, u tekstovima vezanima uz pitanje suradnje KBF–a i Filozofskoga fakulteta, te postavljanje pitanja vjeronauka kao jednim od temeljnih svjetonazorskih pitanja u predizbornoj kampanji”, primijetio je dr. Novak. Poručio je kako postoji tendencija negativnoga pristupa vjeronauku, a tekstovi koji na margini spominju vjeronauk u negativnom svjetlu imaju tendenciju malo-pomalo stvoriti negativno raspoloženje prema vjeronauku. “Česti fatalistički pristup vjeronauku koji ga predstavlja kao ključno ideološko pitanje u Hrvatskoj ili jedan od elemenata podjele hrvatskoga društva je zaista ne samo pretjerano, nego na umjetni način pridonosi još dubljoj polarizaciji društva”, istaknuo je, ukazavši, pritom, na određene medijske naslove. Spomenuo je i rezultate istraživanja za europsku komparativnu studiju “Crkva i odgoj u Hrvatskoj” koje su 2005. objavili Alojzije Hoblaj, Nevenka Lončarić–Jelačić i Ružica Razum, a u kojima autori istraživanja spominju najčešće kritike izrečene u medijima o vjeronauku. Naveo je tako oprečnost postojanja konfesionalnoga vjeronauka i laičnosti škole, zatim povlaštenost Katoličke Crkve u odnosu na druge manjinske vjerske zajednice s obzirom na postojanje vjeronauka i vjerskoga odgoja te kritiku koja dolazi više iz unutarcrkvenih redova, a koja ističe opasnost “neučinkovitosti i slabih plodova” školske vjeronaučne nastave. Podsjetio je kako katolički vjeronauk prema Programu katoličkoga vjeronauka u školi “ima obilježje dijaloške, ekumenske i međureligijske otvorenosti. Cilj mu je odgajati otvorenost prema vjerskoj i kulturnoj različitosti, prema duhu ekumenizma svih kršćanskih Crkava te dijalog s drugim religijama i svjetonazorima”. Svoje predavanje dr. Novak zaključio je riječima: “Razmišljajući zato o putu vjeronauka u školi, čini mi se da je važno ustrajati na dobrome putu: odgovorno, stručno, profesionalno i s velikim poštovanjem prema djeci koja su u školi, bilo da se radi o onima koji pohađaju vjeronauk ili onima koji ga nisu upisali. Osim toga očito je da odgoj zrelih i odgovornih građana uključuje i odgoj kritičkoga pristupa prema medijskim sadržajima”.
Voditeljica prosvjetne službe u Mešihatu islamske zajednice prof. Emina Mešić u izlaganju “Islamski vjeronauk u školi i međureligijski dijalog” osvrnula se na aktualna pitanja s islamskim vjeronaukom u školama. Podsjetila je na Ugovor između Vlade RH i Islamske zajednice u Hrvatskoj o pitanjima od zajedničkoga interesa. Prisutnost islamskoga vjeronauka od posebnoga je značenja za izgradnju njihova samopouzdanja. Ukazujući na Program islamskoga odgoja djece rane i predškolske dobi, dodala je kako se Islamska zajednica nalazi pred njegovom realizacijom. Pohvalila je, nadalje, uvrštavanje natjecanja iz islamskoga vjeronauka u katalog natjecanja na stranicama Agencije za odgoj i obrazovanje pri MZOS, te priznavanje dodatnih bodova za upise učenika u srednje skole. Mnogo je tehničkih problema oko organiziranja islamskoga vjeronauka u srednjim školama koji je gotovo izuzetak zbog organizacijskih poteškoća, te se odvija u međusmjeni ili kasno poslijepodne. Istaknula je zajedničku suradnju na izradi kurikularne reforme s višim savjetnicima Agencije za odgoj i obrazovanje, te rado zahvalila svima koji su se uključili u pripremu kurikularne reforme i podršci islamskoga vjeronauka. Poručila je kako istraživanja potvrđuju da djeca s islamskim vjeronaukom doprinose miru, razumijevanju i toleranciji.
Predavanje “Pravoslavni vjeronauk u školi i njegova ekumenska zadaća” održao je ravnatelj Srpske pravoslavne opće gimnazije “Kantakuzina Katarina Branković” protojerej Slobodan Lalić. Istaknuo je ekumensku zadaću vjeronauka u javnim školama, posebno u susretu s različitim kulturama. Napomenuo je kako pravoslavni vjeronauk ima kraću povijest unutar redovitoga školstva u odnosu na katolički vjeronauk. Za pravoslavnu vjeru odgoj i obrazovanje znači obnavljanje narušenoga obraza. Svrha poučavanja pravoslavnoga vjeronauka je pružiti cjeloviti pogled na svijet i život u duhu iskustva vjere. Vjeronauk treba osposobljavati za međureligijski dijalog i život u multikulturalnom svijetu te da ljudi dolaze k Bogu različitim putevima, istaknuo je protojerej Lalić. Pojasnio je kako put prema dijalogu nije odustajanje od vlastitih uvjerenja, već u priznanju da i drugi imaju jednaka prava bez obzira jesu li većina ili manjina. Upozorio je kako je broj učenika polaznika pravoslavnoga vjeronauka u stalnome opadanju. Crkva svojim djelovanjem ne uspjeva okupiti značajniji broj polaznika vjerske nastave niti u većim gradovima po Hrvatskoj, i to zbog više razloga i okolnosti. Na kraju je poručio kako je zadaća vjeronauka poticati vjerske zajednice, dok vjeroučitelji trebaju pozivati na poštivanje i prihvaćanje drugoga i drugačijega. Ciklusom predavanja “Vjeronauk u školi iz različitih perspektiva” moderirao je viši savjetnik za vjeronauk iz Agencije za odgoj i obrazovanje prof. Tomislav Tomasić.