Zagreb, (IKA) – Predavanjem “Vjerski odgoj u predškolskim ustanovama: stanje i perspektive” Brankice Blažević, dipl. pedagogice i s. Katarine Pišković, BSI, započeo je radni dio programa na simpoziju koji je 14. listopada upriličen u povodu 25. obljetnice vjerskoga odgoja i vjeronauka u školi, a koji se u organizaciji Nacionalnoga katehetskoga ureda HBK i Agencije za odgoj i obrazovanje pri MZOS održava u dvorani “Vijenac” Nadbiskupijskoga pastoralnoga instituta u Zagrebu. Tim predavanjem otvoren je ciklus dopodnevnih predavanja pod nazivom “Vjerski odgoj i vjeronauk u dosadašnjih dvadeset i pet godina”. Govoreći o vjerskom odgoju u predškolskim ustanovama, istaknuto je da odgoj uključuje sve dimenzije čovjekova bića, uključujući i duhovnu. “Duhovna dimenzija oplemenjuje čovjekovo biće, potvrđuje njegovo dostojanstvo, pomaže mu u integraciji u svijet i društvo koje ga okružuje. Religioznost, kao vidljiva aktivnost djelovanja Božjega duha na čovjekov je konstitutivni dio čovjekova bića koji bitno određuje njegov život, stvara nove i kvalitetnije odnose sa sobom, drugima, sa svime što postoji i na poseban način s Bogom”, istaknuto je u predavanju. Nadalje, istaknuto je kako vjerski odgoj ima svoje opravdanje već u najranijoj dobi ako ga dobiva u okruženju u kojem je, rečeno je, “topao, nježan, neposredan i jasan vjerski doživljaj svijeta”. “Dijete je spontano otvoreno transcendentnome i religioznosti i ta otvorenost prožima sva područja njegova života. To mu omogućuje njegova neizmjerna znatiželja, mašta, sposobnost čuđenja i divljenja te neizmjerna radost pri otkrivanju novoga. A i mnoga zakonska uporišta dokazuju o značenju vjerskoga odgoja u ranoj i predškolskoj dobi”, istaknuto je u predavanju. Upozoreno je i na opasnosti koje otežavaju vjerski odgoj kod djece. “Konzumerizam, snažan utjecaj masovnih medija, pluralizam životnih stavova, slobodan, tj. permisivan odgoj i kriza identiteta, neodlučnost i nedosljednost roditelja, idoli lažne slobode, bučna i agresivna prisutnost potrošačkoga mentaliteta, odlika je današnjega post modernoga svijeta. U takvom ozračju, u procesu oblikovanja osobe, roditelji i odgojitelji susreću se s neuspjesima. S pozicije odraslih postoji kriza prirodnoga odgojiteljskog poziva, ulažu se veliki napori za prenošenje vrednota i roditelji imaju sve manje sposobnosti utjecaja na svoju djecu. S druge pak strane, s pozicije djece i mladih: mali žele prerano postati ‘veliki’, a veliki ostati ‘mali'”, istaknuto je, te upozoreno kako je unutar takve društvene stvarnosti teško biti roditelj i još teže odgajati svoju djecu u vjeri.
O vjerskomu odgoju za djecu s teškoćama u razvoju izlagale su dr. Ljubica Pribanić s Edukacijsko-rehabilitacijskoga fakulteta u Zagrebu i prof. Zvonka Matoic, viša savjetnica NKU HBK za osobe s poteškoćama u razvoju. U izlaganju su podsjetile da se unatrag 20 godina mijenjala terminologija za osobe s poteškoćama u razvoju te je nakon Šeratonske deklaracije 2003. godine u zakonskoj regulativi u uporabi termin djeca i mladež s teškoćama u razvoju do njihove 21. godine života, dok su osobe starije od 21 godine osobe s invaliditetom prema vrstama njihova oštećenja. Istaknule su, pritom, da su vjeroučitelji angažirani u radionicama Katehetskih zimskih škola, ali i na susretima u specijalnim ustanovama oglednim predavanjima, dovođenjem stručnjaka s Edukacijsko-rehabilitacijskoga fakulteta, i iz Europe te sakupljanjem i prevođenjem strane literature. Nadalje, u školskom vjeronauku primjenjuje se Pravilnik o osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju od 2015. koji definira orijentacijsku listu vrsta teškoća, zatim programe za djecu i mladež koji se ostvaruju, primjerene programe odgoja i obrazovanja te posebne programe za stjecanje kompetencija u aktivnostima svakodnevnoga života i rada uz individualizirane postupke u posebnoj odgojno–obrazovnoj skupini. Upozorile su kako je prisutan problem neusklađenosti toga pravilnika s Glasnikom Ministarstva prosvjete i športa iz 1996. kojim su propisani Nastavni planovi i programi odgoja i školovanja učenika s teškoćama u razvoju. Neusklađenost se, kako je istaknuto, odnosi na djecu u posebnim programima za stjecanje kompetencija u aktivnostima svakodnevnoga života i rada u posebnim odgojno-obrazovnim skupinama u kojima su djeca s više vrsta teškoća u psihofizičkom razvoju. Oni još uvijek nemaju izborni predmet vjeronauk premda prema zakonu imaju pravo na vjersku pouku. Dodale su da je nakon niza intervencija NKU 2007. godine tadašnji državni tajnik dr. Nevio Šetić izdao preporuku o uvođenju vjerskoga odgoja u Nastavni plan i program osnovne škole za učenike u skupinama. Ustvrdile su kako unatoč nedefiniranoj zakonskoj regulativi dio ravnatelja dopušta da se vjeronaučni sadržaji realiziraju u okviru jednoga do dva školska sata tjedno i u skupinama. Podsjetile su da je 2010. godine anketa o uvedenosti vjeronauka u skupine pokazala da je u 385 skupina vjeronauk bio uveden u 216 skupina. Izrazile su zabrinutost sadašnjim stanjem zbog loše zakonske regulative. Na kraju je istaknuto kako je izrađen program rada zajednice “Samaritanac” te je u izdanju “Župna kateheza u obnovi župne zajednice, Plan i program”. Predavačice su poručile kako vjeronauk u školi za djecu i mlade s teškoćama u razvoju zahtijeva i upućuje na neizostavnu župnu katehezu, pa su vjeroučitelji prihvatili biti redovito nazočni s vjeroučenicima u svim oblicima župnoga pastorala. “Ostvarena je dobra suradnja s nad/biskupijskim povjerenicima za rad s osobama s teškoćama u razvoju i s Uredom za mlade Hrvatske biskupske konferencije, pa su osobe s oštećenjima često uključivane u njihove planirane sadržaje za katoličku mladež, i u sve nacionalne susrete katoličke mladeži. Pomogli smo mnogima osvjestiti da oni nisu samo objekt našega milosrđa i dobrote, već im priznajemo status subjekta, partnera od koga možemo naučiti kako se živi malenost”, zaključile su dr. Pribanić i prof. Matoic.
O temi “Plan i program vjeronauka za osnovnu školu i njegov doprinos razvoju kurikuluma u Hrvatskoj” govorio je viši savjetnik NKU HBK za izdavanje teološko-katehetske literature i pomagala dr. Ante Pavlović. Dr. s. Thea Ana Filipović s Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, viša savjetnica NKU HBK za vjeronauk u srednjoj školi održala je predavanje “Vjeronauk u srednjoj školi na putu s ‘tražiteljima smisla'”. Uputila je na važnije etape prijeđenoga puta, uključivanje vjeronauka u školski sustav i njegovo strukturno osnaživanje. Govoreći o izobrazbi vjeroučitelja, istaknula je potrebu uvođenja seminara oko dodatne didaktičko-metodičke edukacije za diplomirane teologe, kao i školovanje novih vjeroučitelja. U razdoblju od 1992. do 1994. objavljeni su i prvi udžbenici. Nadalje, uputila je i na izbornost predmeta koja se odražava na organizaciju i smještaj u satnici te se osjetila potreba za alternativnim predmetom za one učenike koji ne izabiru vjeronauk. Podsjetila je na Ugovor između Svete Stolice i RH o suradnji na području odgoja i kulture iz 1996. godine te na provedbeni Ugovor o katoličkom vjeronauku u javnim školama i vjerskom odgoju u javnim predškolskim ustanovama iz 1999. između Vlade RH i HBK. Podsjetila je kako je 2014. odobren Plan i program katoličkoga vjeronauka za trogodišnje srednje škole koji se primjenjuje od 2014./2015. godine. Istaknula je važnost konstantnoga ulaganja u edukaciju vjeroučitelja, podsjetivši kako srednjoškolski vjeroučitelji imaju svoj godišnji skup trajne izobrazbe na nacionalnoj osnovi kroz Katehetsku ljetnu školu. U osvrtu na status vjeronauka u srednjoj školi ustvrdila je da je vjeronauk potpuno integriran u sustav u kojemu sudjeluje sa svim pravima i obvezama. Vjeronauk uživa dvostruku potporu kao i dvostruku provjeru. Vjeroučitelji su dobrodošli suradnici u školama. Učenici uglavnom dobro prihvaćaju vjeronauk. Vjeronauk daje odgovor na duhovne potrebe, pomoć u osmišljavanju i usmjeravanju života. Vjeronauk ih poziva na put susreta s čovjekovim religioznim pitanjem i traganjem, odgovorima koje nude religija i različiti svjetonazori. Pomaže mladima u traganju i nalaženju smisla života te se na taj način može shvatiti kao poziv na putovanje. Vjeronauk je poziv ne na turističko putovanje, nego na hodočasničko putovanje. To je putovanje koje nas mijenja, koje omogućuje transformativno učenje, u susretu s pripovijestima i predajom kršćanske vjere učenici zajedno s drugima uče otkrivati smisao i bolje razumjeti same sebe, poručila je dr. Filipović.
Predstojnik NKU HBK dr. Ivica Pažin i predstojnik Katehetskoga ureda Splitsko-makarske nadbiskupije mr. Josip Periš izlagali su o temi “Trajna izobrazba vjeroučitelja u Hrvatskoj”. U predavanju je istaknuto kako se izobrazba vjeroučitelja odvija na nacionalnoj, biskupijskoj i županijskoj razini. Istaknuto je kako prema povratnim informacijama vjeroučitelji pokazuju općenito zadovoljstvo onim što se čini na području njihove trajne izobrazbe. Rečeno je kako je pitanje trajne izobrazbe kompleksno te ga je potrebno sagledavati iz različitih perspektiva, prije svega u kontekstu aktualnoga odgojno-obrazovnoga sustava. Od 2500 vjeroučitelja u Hrvatskoj oko 1500 obuhvaćeno je trajnom izobrazbom na nacionalnoj razini. Trajna izobrazba vjeroučitelja znak je brige HBK za vjeroučitelje koji su prvi izaslanici mjesnih ordinarija, pozvani naviještati Božju riječ. Ako plodovi nisu dovoljno vidljivi, nada u preobrazbu društva izvor je budućih aktivnosti i zalaganja, poručili su predavači.

.