Đakovo, (IKA/TU) – “Dobro došli, draga braćo i sestre, iz župa Vinkovačkoga dekanata u ovu svoju katedralu, koja je radosna što o 150. obljetnici početka svoje gradnje ima mogućnost, u okviru Jubileja milosrđa, otvoriti vam i svoja Vrata milosrđa”, tim je riječima na početku svečanoga misnoga slavlja u katedrali, maloj bazilici Sv. Petra u Đakovu, predvoditelj đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Đuro Hranić 9. listopada pozdravio gotovo tri tisuće vjernika koji su došli autobusima i osobnim automobilima na veliko jubilejsko hodočašće Vinkovačkoga dekanata u Godini milosrđa u đakovačku katedralu. Vinkovački dekanat po broju župa je najveći u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji, ima 16 župa i 14 filijalnih mjesta te jednu grkokatoličku župu. Prije misnoga slavlja, hodočasnike je na vratima katedrale dočekao kanonik kustos mons. Luka Strgar, koji je potom ravnao zajedničkim misnim slavljem. Nakon dočeka, generalni vikar mons. Ivan Ćurić predvodio je molitveni program prije euharistijskog slavlja i održan je obred ulaska na Vrata milosrđa koja označavaju i podsjećaju na samoga Krista. Prije početka misnoga slavlja dekan Vinkovačkoga dekanata i župnik župe Rođenja sv. Ivana Krstitelja u Ivankovu preč. Stjepan Krekman rekao je “kako je katedrala naša prvostolnica i naša majka. Ona nam je danas otvorila širom vrata da nas primi kao svoju djecu u ovoj Godini milosrđa, da u njoj dobijemo tolike milosti koje će Gospodin nama podariti. Zato smo se okupili u ovom svečanom, ali i pokorničkom raspoloženju iz svih župa Vinkovačkoga dekanata. Naš je dekanat velik, ali je svaki dan sve manji. Ne teritorijalno, nego brojčano. Nekada su naša Slavonija i zapadni Srijem bili izvor bogatstva i blagostanja, a danas su, nažalost, jedan od najsiromašnijih dijelova Lijepe Naše”. Podsjetio je dekan na burnu povijest toga kraja. “Natopljen je krvlju tolikih naših pradjedova od davnina pa sve do današnjih dana Domovinskoga rata. Htjeli su nas i Mleci, Francuzi, Turci i Austro-Ugarska pokoriti, ali nisu mogli. Htjeli su nas i Srbi pokoriti, ali ni oni nisu mogli. Uvijek smo molitvom a u Domovinskom ratu i s krunicom oko vrata, izlazili kao pobjednici. U svim trenucima naše povijesti, imao je naš čovjek veliko i otvoreno srce jer je u svakome gledao brata čovjeka”, rekao je preč. Krekman. Poručio je da, iako je situacija dosta teška jer mladi odlaze trbuhom za kruhom i to, nažalost, ne pojedinci, nego cijele obitelji i mnoga ognjišta ostaju prazna te se broj vjernika dosta smanjio, “nastojat ćemo svim srcem i dušom, svim silama, zadržati vjernike na rodnoj grudi gdje nisu stranci i gdje bi se najbolje osjećali. Mi ne želimo očajavati. I ovo naše današnje hodočašće je samo znak da smo tu i da se ne damo. I ova Godina božanskog milosrđa nam je snaga i lijek. Dok idemo zajedno s Gospodinom, ništa se ne trebamo bojati”. Nakon pozdrava, nadbiskupu Hraniću i umirovljenome nadbiskupu Marinu Srakiću uručeni su kulen i cvijeće.
“Prošli ste kroz Vrata milosrđa s punim pouzdanjem da će nas uskrsli Gospodin koji nas je neprestano podupirao i podupire na našem zemaljskom putovanju, voditi i dalje svojom moćnom i milosrdnom rukom u ovim teškim i zahtjevnim godinama koje proživljava Slavonija i čitava naša Domovina. Radujem se što vas mogu pozdraviti i kao jedan od vas jer sam i sam ponikao i osjećam se sinom vašega Dekanata”, rekao je na početku misnoga slavlja nadbiskup Hranić. Koncelebrirali su nadbiskup Srakić i petnaestorica svećenika. U šesnaest župa Vinkovačkoga dekanata je četrnaest župnika i pet župnih vikara, a tu su i oci franjevci konventualci. Na misi su, među ostalim, sudjelovali i grkokatolici, redovnice iz redovničkih zajednica milosrdne sestre sv. Križa, služavke Maloga Isusa, službenice milosrđa, Ančele i sestre franjevke misionarke, vjeroučitelji i bogoslovi rodom iz Vinkovačkoga dekanata.
Govoreći u homiliji o liturgijskim čitanjima te nedjelje nadbiskup Hranić rekao je: “Današnja liturgijska čitanja lome i naše uske okvire. Poručuju nam da su Božje milosrđe i dobrota širi i veći od naših ljudskih i crkvenih okvira i pravila. Bog nije samo u židovskom narodu, nego on ljubi sve ljude pa i one koje Židovi mrze. On je bolji od nas ljudi, njegovo je milosrđe otvoreno svima. Ono je univerzalno. Milosrđe koje postavlja uvjete nije milosrđe, nego diktat, zapovijed. Čovjeka se prihvaća i ljubi, čovjeku se pomaže Boga radi, na Njegovu slavu. Čovjeka se ljubi, prihvaća bezuvjetno. Prihvaćajući druge makar se u našim očima činili poganima, društvo može ići naprijed.” Nadbiskup je istaknuo kako Slavonija i čitavo hrvatsko društvo prolaze kroz ozbiljne poteškoće. “Rat je dobrim dijelom uništio i unazadio naš kraj. Župe Vinkovačkoga dekanata bile su teško pogođene nedavnim Domovinskim ratom. Jedan dio župa bio je okupiran, a na području drugih župa, pružao se grčevit otpor i lila krv te ginulo za slobodu naše Domovine. Stradali su obiteljski domovi, crkveni objekti, bolnica i toliki gospodarski objekti. Sinoć me zazeblo oko srca kad sam vidio na televiziji vijest o jučerašnjem požaru i tolikoj šteti u vinkovačkoj Spačvi. Među nama su već toliki nezaposleni, siromašni mladi pa čak i akademski obrazovani, sposobni ljudi kojima je onemogućeno da se zaposle, osamostale, da osnuju svoju obitelj i da izgrađuju ovo društvo. Odlaze nam i čitave obitelji. Mlade ljude kao da se indirektno tjera da napuštaju svoju zemlju, čime naš narod postaje još više demografski ugrožen a na duge staze još siromašniji jer ćemo ostati lišeni mladih ljudi, njihove kreativnosti, stvaralaštva i poduzetničkih inicijativa. Istodobno dok vidimo poteškoće moramo priznati da je naš Vinkovački dekanat po broju najveći u našoj nadbiskupiji, oko 56 tisuća katolika prema popisu stanovništva i prema onome koliko se katolika izjasnilo u tom popisu godine 2011. Svjesni smo svi toga da su posljednjih godina ljudi odlazili i da nas je sada manje”, rekao je nadbiskup Hranić. “Mi, svećenici, zahvalni smo Bogu za vas tako dobre i plemenite župljane. Svjesni smo da je upravo vinkovačko područje još uvijek zdrava katolička sredina koja ima snažnu vjersku i nacionalnu svijest i to je veliki kapital za našu budućnost. Draga braćo svećenici te nas činjenice obvezuju na odgovornost i visinu zadatka kakvu ste pokazivali tijekom rata. Pred nama je velika zadaća uistinu nove evangelizacije o kojoj govore pape i crkveni dokumenti jer ne budemo li se pripremali na val sekularizacije kojega ne možemo zaustaviti onda će nas taj val jednostavno pomesti”, poručio je nadbiskup. Rekao je i kako je Vinkovački dekanat i nacionalno te vjernički pluralna sredina. “Uz nas katolike tu su i pravoslavci, reformirani i druge kršćanske denominacije te muslimani. Uz Hrvate tu su i Srbi, Mađari, Rusini i druge nacionalnosti.” Nadbiskup Hranić poručio je da nam vjera u Isusa Krista omogućuje da dopuštamo, molimo i želimo da nas trajno zahvaća Božja milosrdna ljubav i dobrota. “U svojoj zahvalnosti za svoj identitet, vjeru i slobodu, a sami znate, iskusili ste to, da nije bilo Boga, zagovora BDM koju smo toliko zazivali i molili, žive bi nas progutali. “Zahvalnost nas poziva da ne napuštamo ovu grudu, draga mladosti, jer ona je uistinu sveta. Natopljena je krvlju tolikih mladića, očeva, vitezova, branitelja koji su je branili, lili svoju krv, ginuli i ostavljali dijelove svoga tijela. Sveta je jer je natopljena tolikim suzama i vapajima naših majki. I zato zahvalan čovjek umjesto da traži više i bolje, svojom odgovornošću, marljivošću i savjesnošću opravdava ono što mu se pruža ovdje i sada. On u društvene odnose unosi pomirenje, milosrđe, poštenje, solidarnost, odgovornost, pošten i zauzet rad, odnos prema svome radnome mjestu, prihvaća posao koji mu se pruža, a ne isključivo onaj kojega ja želim. Zahvalan čovjek zna pozitivno i s povjerenjem gledati na život i na druge ljude. Zahvalnost ga čini otvorenim i punim nade i povjerenja u Boga i u druge ljude te ga štiti od svake uskogrudnosti, ogorčenosti i nezadovoljstva. Samo su nezahvalni ljudi uvijek nezadovoljni. Njima baš uvijek nešto nedostaje i uvijek su drugi odgovorni za izostanak rezultata njihova rada”, rekao je nadbiskup Hranić. Poručio je također kako je važno biti u blizini puta kojim prolazi Isus. “Važno je iz dubine bića, duše, poput onih gubavaca izreći onaj vapaj koji tako često i nesvjesno ponavljamo u liturgiji: ‘Gospodine, smiluj mi se!’ Važno je Isusu pokazati svoje rane, svoju nečistoću, svoja bolna mjesta. Važno je susresti se s poganinom u sebi jer bez toga bezuspješno a trajno ratujemo s poganinom u drugima i razaramo ljudske odnose i zajednicu kojoj pripadamo. Važno je u Isusu prepoznati onoga koji može i hoće pomoći te napraviti ono što on kaže”, zaključio je nadbiskup Hranić.
U molitvi vjernika sudjelovali su predstavnici svih sedam vinkovačkih župa. U prinosu darova u ruke nadbiskupa kruh i hostije predali su, odjeveni u narodnu nošnju, vjernici župe Presvetoga Trojstva u Tordincima, plodove zemlje iz župe sv. Klare, djevice u Starim Mikanovcima i vodu i vino župljani župe sv. Vendelina, opata u Jarmini.
U prigodi jubilejskog hodočašća ujedno i godini spomena 150. obljetnice početka gradnje te katedrale koju je papa, danas blaženi Pavao VI. 1965. godine proglasio bazilikom, a pohodila su je dvojica papa, obojica danas pribrojena zboru svetih: sv. Ivan XXIII. i sv. Ivan Pavao II., kao spomen na svečano misno slavlje i mali znak zajedništva nadbiskup je župnicima uručio slike katedrale za župna sjedišta u Vinkovačkom dekanatu. Potom je otpjevan himan Tebe Boga hvalimo. Liturgijsko pjevanje animirali su združeni pjevači Vinkovačkoga dekanata uz orguljsku pratnju Dubravke Vukovarac, prof. i dirigenta župnika župe Presvetog Trojstva u Tordincima Dejana Bubala. Nakon mise, na kojoj je sudjelovao najveći broj hodočasnika od 16 dekanata Đakovačko-osječke nadbiskupije, ispred ulaza u katedralu, uz pratnju svirača KUD-a Ivan Goran Kovačić iz Ivankova, slavonsko su kolo zaplesali članovi KUD-a odjeveni u narodno ruho a pridružili su im se brojni hodočasnici.