Zagreb, (IKA) – Hrvatsko književno društvo Sv. Jeronima održalo je u četvrtak 6. listopada drugu “Književnu večer četvrtkom”, na kojoj je predstavljena knjiga “Tragom života i rada Stjepana Moysesa u Zagrebu (1829.-1851.)” dr. Alojza Jembriha. Knjigu je objavilo svetojeronimsko društvo ove godine, a predstavili su ju ocjenjivači njezinoga rukopisa: dr. Agneza Szabo, članica Upravnog odbora društva, i dr. Mario Grčević, voditelj Hrvatskih studija, kao i sam pisac dr. Jembrih.
Profesor, kanonik te biskup Stjepan Moyses (Vesele, 24.X.1797. – Žiar nad Hronom, 5.VIII.1869.) jedan je od više znamenitih Slovaka (kao npr. biskup Aleksandar Alagović, nadbiskup Juraj Haulik, jezikoslovac Bogoslav Šulek i drugi) koji su djelovali u Hrvatskoj i u njoj se osjećali kao u vlastitom domu, jer im je ona to postala. Kao što je istaknuo prof. Grčević, Moyses je imao višeslojni identitet; dok je djelovao u Hrvatskoj, bio je politički Hrvat, a kad je kasnije djelovao u Slovačkoj, bio je politički Slovak. Ta se višeslojnost nije isključivala, već nadopunjavala. U Hrvatskoj je djelovao, kao što je u naslovu knjige navedeno, više od 20 godina. Došao je u Zagreb da bude profesor filozofije i grčkoga jezika na Kraljevskoj akademiji, što je bio od 1830. do 1847. godine. U tom je razdoblju tijekom šest godina (1837.-1843.) bio uime bečkoga Dvora ocjenjivač (cenzor) rukopisa svih tadašnjih tiskovina u Hrvatskoj. Zahvaljujući njegovoj naklonosti Hrvatskome narodnom preporodu izlazile su redovito Gajeve Ilirske narodne novine, unatoč neprestanom protivljenju mađarske strane. Godine 1847. imenovan je zagrebačkim kanonikom, a ban Josip Jelačić imenovao ga predstojnikom Odbora za školstvo i bogoštovlje u Banskome vijeću, što je danas razina ministra u vladi. U svome zagrebačkom razdoblju Moyses je bio član i dobrotvor svih hrvatskih preporodnih društava i ustanova, kako je istaknula dr. Szabo. Značajno je i to da je bio prvi upravitelj (odgovorni urednik) Katoličkog lista zagrebačkog (1849.-1850.), koji je izlazio sve do 1945. godine. Kao kanonik stanovao je od jeseni 1847. do ožujka 1851. u kanoničkoj kući u Zagrebu na Kaptolu br. 22, u kojoj je danas privremeno smješten Nadbiskupijski arhiv. Moyses bi zasigurno ostao trajno u svojoj novoj domovini da nije imenovan biskupom u Banskoj Bistrici u svojoj rodnoj domovini Slovačkoj, pa se u proljeće 1851. vratio u nju. Svoja vlastita iskustva iz crkvenoga, školskoga, političkoga i kulturnoga života koja je stekao u Hrvatskoj uspješno je prenio u Slovačku. I kao banskobistrički biskup ostao je povezan s Hrvatskom. U Slovačkoj je bio prvi predsjednik Matice slovačke, od njezinoga osnutka 1863. do smrti.
Nakon sadržajno bogatih i zanimljivih predavanja u raspravi su sudjelovali dr. Vladimir Horvat, Ivan Raos, dr. Đuro Deželić, Zdenko Jurinić i Alena Bali, predsjednica Matice slovačke u Zagrebu, koja je iskazala divljenje i zahvalnost predavačima koji su pokazali veliko poznavanje o Slovacima i Slovačkoj, a mons. Lovro Cindori je otpjevao poznatu Moysesovu pjesmu: “Gdje je stanak moj?” koju je naučio u školskim danima.