Rim, (IKA) – U Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima u Rimu 3. listopada održan je znanstveni kolokvij o Faustu Vrančiću. Kolokvij su organizirali Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima, Projekt “Upoznajmo hrvatsku znanstvenu baštinu” (Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti) te Hrvatska udruga “Machinaenovae”. Na početku skupa rektor Zavoda preč. Bože Radoš pozdravio je sve sudionike i goste, među njima dvojicu veleposlanika Republike Hrvatske: Nevena Pelicarića (pri Svetoj Stolici) i Damira Grubišu (pri Republici Italiji). Rekao je kako je Zavod rado prihvatio inicijativu da bude suorganizator znanstvenoga kolokvija o Faustu Vrančiću povodom 400. obljetnice objavljivanja Vrančićeva djela “Machinaenovae” (Venecija 1615./1616.) i 421. obljetnice objavljivanja njegova petojezičnoga rječnika “Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum” (Venecija, 1595.). K tomu treba pridodati i 441. obljetnicu Vrančićeva primanja u Bratovštinu sv. Jeronima u Rimu (1. siječnja 1575.), čiji je povijesni i pravni nasljednik suvremeni Zavod sv. Jeronima, istaknuo je rektor Radoš. Tom je prigodom bio izložen treći svezak Knjige dekreta Bratovštine sv. Jeronima u kojoj je zabilježeno primanje Fausta Vrančića u Bratovštinu, a koji se čuva u Arhivu Zavoda.
Zatim je i voditeljica projekta “Upoznajmo hrvatsku znanstvenu baštinu” dr. Marijana Borić uputila pozdravnu riječ uime sudionika kolokvija. Objasnila je kako je u Hrvatskoj održano već nekoliko manifestacija kojima je obilježena 400. obljetnica djela “Machinaenovae”, a zbog važnosti svetojeronimskih ustanova i Vrančićeva članstva u Bratovštini, bilo je poželjno organizirati kolokvij i u Zavodu u Rimu. Kao voditeljica projekta zahvalila je upravi Zavoda na plodnoj suradnji te zaželjela da kolokvij donose nova saznanja o liku i djelu Fausta Vrančića.
Prvo izlaganje “Tragom Fausta Vrančića po Rimu” održao je dr. Tomislav Mrkonjić, OFM Conv, arhivar u Vatikanskom tajnom arhivu, konzultor Kongregacije za kauze svetih i profesor na Gregorijani i Seraphicumu. Obradio je tri središnja pitanja iz Vrančićeva života koja još nisu dovoljno istražena. Prvo je pitanje koji su razlozi da je Vrančić, kao mladić od 24 godine, primljen u Bratovštinu. Mrkonjić smatra da je s jedne strane Vrančićeva pripadnost istaknutoj plemićkoj obitelji igrala važnu ulogu, a s druge strane i Vrančićevo zanimanje za jezike, budući da je Bratovština sv. Jeronima surađivala u izdavanju hrvatskih liturgijskih knjiga. Drugo neriješeno pitanje je Vrančićevo biskupstvo. Poznato je da je, nakon smrti svoje žene, postao svećenikom te 1598. od habsburških vladara imenovan biskupom Csanada što je Sveta Stolica potvrdila 1600. godine. Međutim, ima nekoliko pokazatelja da nikada nije bio zaređen za biskupa. S time je u svezi i treće pitanje. Naime, kada ga je zateklo biskupsko imenovanje, već je kanio stupiti u Kongregaciju sv. Pavla (tzv. barnabite) te je konačno i primljen u tu redovničku zajednicu. Sačuvana karakteristika o Vrančiću pri ulasku u novicijat pruža nam zanimljive podatke o njegovoj osobnosti i životnim okolnostima.
Zatim je dr. Marijana Borić, znanstvena suradnica u Zavodu za povijest i filozofiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Odsjek za povijest prirodnih i matematičkih znanosti u Zagrebu, govorila o temi “Faust Vrančić hrvatski konstruktor svjetskog glasa povodom 400. obljetnice objavljivanja djela Machinaenovae”. Vrančića je prikazala kao primjer uspješnoga ostvarenja renesansnoga ideala univerzalno obrazovanoga čovjeka. S obzirom na Vrančićevu metodologiju upozorila je da u to doba fizika i tehnika još nisu bile toliko matematizirane kao što će biti od 17. stoljeća pa do naših dana. Stoga je Vrančić kao i svi drugi autori sličnih djela toga doba, mogao svoje tehničke konstrukcije samo tumačiti i opisivati fenomenološki. Nakon kratkoga pregleda Vrančićevih glavnih životnih postaja prikazala je neke važnije od sveukupno 56 uređaja i tehničkih konstrukcija iz djela “Machinaenovae”. Ti nacrti svjedoče ne samo o Vrančićevoj kreativnosti – katkada je naime i anticipirao budući razvoj tehnike – nego i o njegovom čovjekoljublju jer mahom sve konstrukcije žele doprinijeti unaprjeđivanju ljudskoga života, zaključila je dr. Borić.
Izlaganje “Suvremenost Vrančićeva leksika s aspekta današnjega normiranoga hrvatskoga književnoga jezika i hrvatskih mjesnih govora” održala je dr. Sanja Vulić, profesorica na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Analizirala je sadržaj hrvatskoga stupca u Vrančićevu “Dictionarium quinquae nobilissimarum Europae linguarum: Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmaticae at Ungaricae” – “Rječnik pet najplemenitijih jezika Europe: latinskoga, talijanskoga, njemačkoga, dalmatinskoga i mađarskoga” (Mleci, 1595.) te leksik njegova hagiografskoga djela “Život nikoliko izabranih divic” (Rim, 1606.). Istaknula je da je Vrančićev “Dictionarium” prvi pravi rječnik hrvatskoga jezika, a s kulturološkoga je gledišta zanimljivo da nema engleskoga koji je danas, nažalost, nadomjestio latinski kao univerzalni jezik. Nizom primjera dr. Vulić je pokazala u kolikoj je mjeri Vrančićev leksik i danas suvremen i prihvatljiv u normiranom hrvatskom književnom jeziku, ponajprije s aspekta rječotvorja. Ovdje je osobito istaknula kako je fascinantno što je hrvatski jezik u XVI. stoljeću raspolagao bogatim tvorbenim sustavom što je znak životnosti jezika. Na kraju pokazala je, također putem primjera, u kolikoj je mjeri Vrančićev leksik i danas živ u brojnim hrvatskim mjesnim govorima, ne samo čakavskim.
Završno je izlaganje trebala imati dr. Zrinka Blažević, izvanredna profesorica na Odsjeku za povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Nažalost nije mogla osobno nazočiti kolokviju te je njezin pripremljen tekst o Vrančiću i intelektualnoj kulturi njegova doba pročitala Ivana Skočić, ravnateljica Memorijalnoga centra “Faust Vrančić” u Prvić Luci. U tekstu dr. Blažević opisuje Vrančića kao jednoga od najsvestranijih hrvatskih humanista-polihistora koji je ostavio neizbrisiv trag ne samo u hrvatskoj, nego i u europskoj znanosti i kulturi. “U maniri tipičnog kasnohumanističkog erudita Vrančić je asimilirao, kombinirao, ali i kreativno modificirao elemente raznovrsnih intelektualnih tradicija koje su oblikovale složenu strukturu renesansne episteme, od aristotelizma i skolastike do renesansnoga humanizma i reformnoga katolicizma”, ističe se, među ostalim, u tekstu dr. Blažević.
Nakon izlaganja, uime sudionika kolokvija, kapetan i umjetnik Stjepko Mamić darovao je Zavodu sliku s motivom “Letećega čovjeka” (homovolans) iz Vrančićeva djela “Machinaenovae”. Potom je u Hrvatskoj crkvi sv. Jeronima rektor Radoš predvodio misu za Fausta Vrančića. Uz svećenike studente koncelebrirali su dr. Mrkonjić i don Božo Škember, župnik sv. Marije od Milosti u Prvić Luci gdje je pokopan Vrančić prema vlastitoj oporučnoj želji. Rektor je u homiliji ukazao na poveznicu Evanđelja dana o milosrdnom Samarijancu i djelovanju Bratovštine sv. Jeronima, čiji je Vrančić bio član. Bratovština je naime imala gostinjac, bolnicu i crkvu za potrebe hrvatskih hodočasnika. I mi smo pozvani postupati po primjeru milosrdnoga Samarijanca koji je slika Krista, zaključio je rektor.