Baku, (IKA) – “Bog mijenja svijet mijenjajući naše srce, a to ne može učiniti bez nas”, snažne su riječi pape Franje na misi koju je 2. listopada predvodio u crkvi Bezgrešne Djevice Marije u Salezijanskom centru u Bakuu, glavnom gradu Azerbajdžana, drugom odredištu svoga 16. međunarodnog apostolskog putovanja. U propovijedi Papa je ukazao na dva temeljna vidika kršćanskog života: vjeru i služenje. U Prvom čitanju prorok Habakuk od Boga moli da posreduje i ponovno uspostavi pravednost i mir koji su ljudi razorili. Bog, međutim, ne posreduje izravno, poziva da se čeka, ne gubeći strpljenje i nadu, posebno naglašavajući važnost vjere. Bog mijenja svijet mijenjajući naše srce, a to ne može učiniti bez nas. Isus od nas traži da imamo vjeru, jer vjera koja je Božji dar i koji je uvijek potreban, uzgaja se s naše strane, kazao je Papa te upozorio: Neka se vjera ne miješa sa blagostanjem ili s osjećajem zadovoljstva jer nam je dobro, niti s utjehom jer u srcu imamo malo mira. Vjera je zlatna nit koja nas povezuje s Gospodinom; čista radost “bivanja s njime”, jedinstva s njime; to je dar koji vrijedi kao čitav život, ali koja plod donosi ako mi činimo ono što spada na nas a to je služenje. Vjera i služenje ne mogu se odvojiti; izravno su povezani. Isus od nas traži potpunu raspoloživost. Život potpune raspoloživosti bez ikakva računa ili osobne koristi. Pozvani smo, dakle, na služenje kako bismo nasljedovali Boga – koji se nama za ljubav – učinio slugom. Utoliko je služenje stil života. Služiti Bogu u klanjanju i molitvi; biti otvorenošću i raspoloživošću; voljeti bližnjega konkretno; zauzimati se rado za opće dobro, rekao je papa Franjo.
Upozorio je i na napasti koje vrebaju na vjernike i udaljuju ih od služenja. Prva je mlako srce koje se zatvara u život lijenosti i guši oganj ljubavi. Tko je lijen živi samo da bi zadovoljio vlastitu komociju i živi osrednjim životom. Druga je napast da budemo “previše aktivni”. Da ‘služimo’ samo radi toga da bismo dobili bodove ili postali “netko i nešto”, kazao je Papa, upozorivši da time služenje postaje sredstvo, a ne viši cilj; jer cilj je postao prestiž; kasnije dolazi želja za moću i veličinom. Papa je naposljetku zazvao zagovor Bezgrešne Djevice Marije i svetaca, a na poseban način svetu Tereziju iz Kolkate, čiji su plodovi vjere prisutni i među narodom Azerbajdžana, zaključivši propovijed porukom: “Plod vjere je ljubav. Plod ljubavi je služenje. Plod služenja je mir”.
Nakon ručka u salezijanskoj zajednici na Trgu ispred Predsjedničke palače upriličena je protokolarna svečanost dobrodošlice, a zatim susret s predsjednikom republike İlhamom Alijevom. U govoru političkim i građanskim vlastima u centru Heydar Alijev pohvalio je narod Azerbajdžana za dobre odnose koji postoje između katoličke, islamske, pravoslavne i židovske zajednice u zemlji. Izrazio je nadu da će se znakovi prijateljstva i suradnje umnažati te je dodao da to pripravlja put za mir u svijetu. Rekao je kako je “privrženost istinskim vrijednostima religije u potpunom neskladu s pokušajima nasilnog nametanja svoje vizije drugima, koristeći Božje sveto ime kao ‘oklop'” te uputio apel svima da vjera u Boga bude “izvor i nadahnuće za međusobno razumijevanje i poštovanje, kao i za međusobnu pomoć u nastojanju ostvarivanja općega dobra za čitavo društvo.”
Nakon privatnoga posjeta šeiku ul-islam Allahšukuru Pašazadeu, Papa je na međureligijskom susretu u džamiji Heydar Alijev poručio da se religije nikada ne smije instumentalizirati i nikada ne smiju držati stranu onih koji su za sukobe i suprotstavljanja, prenosi talijanska katolička novinska agencija SIR. Okupljenim predstavnicima vjerskih zajednica na početku se obratio šeik Allahšukur Pašazade, koji je istaknuo bogatstvo multikulturalizma te zemlje i važnost Papinih riječi za mirno rješenje sukoba u Gorskom Karabahu između Armenije i Azerbajdžana.
Boga se ne smije zazivati za pristrane i sebične ciljeve, u njegovo se ime ne smije opravdavati bilo koji oblik fundamentalizma, imperijalizma ili kolonijalizma, rekao je Papa. Nikada više nasilje u Božje ime! Neka se njegovo ime štuje, a ne oskvrnjuje i trguje mržnjama i ljudskim suprotstavljanjima. Molitva i dijalog su oružja religija, objasnio je Papa te dodao: Razgovarati s drugima i moliti za sve, to su naša oružja kojima se koplja pretvara u srpove, da nikne ljubav tamo gdje je mržnja i oproštenje gdje je uvreda, kako se ne bismo umorili moliti za mir i kročiti putovima mira. Onaj pravi mir, utemeljen na uzajamnom poštivanju, na susretu i dijeljenju, na želji da se nadiđu predrasude i nepravde iz prošlosti, na odricanju od dvoličnosti i pristranih interesa; onaj trajni mir, jačan hrabrošću da se prevladaju prepreke, iskorijeni siromaštvo i nepravde, da se denuncira i zaustavi širenje oružja i nepravednog stjecanja zarade na tuđoj koži. Previše krvi vapi Bogu sa zemlje, našeg zajedničkog doma, upozorio je Papa. Sada se od nas traži da dadnemo odgovor koji se više ne smije odgađati, da zajedno gradimo budućnost mira: ovo nije vrijeme nasilnih i grubih rješenja već je prijeko potrebno pokrenuti strpljive procese pomirenja. Pravo pitanje koje se nameće u našem dobu nije kako progurati svoje interese, već koju budućnost pružiti budućim naraštajima, kako ostaviti svijet boljim od onoga što smo ga našli. Bog, a i sama povijest, pitat će nas jesmo li se danas zalagali za mir; to nam pitanje na tugaljiv način već postavljaju mladi naraštaji, koji sanjaju drukčiju budućnost. Neka u noći sukoba, kroz koju prolazimo, zaželio je na kraju Papa, religije budu zore mira, sjeme rađanja usred smrtonosnih razaranja, odjeci dijaloga koji neumorno odjekuju, putovi susreta i pomirenja kako bi se postiglo i ono što pokušaji službenih posredovanja čini ne uspijevaju polučiti, rekao je Papa istaknuvši na kraju kako religije trebaju biti aktivni čimbenici za prevladavanje tragedija iz prošlosti i današnjih napetosti.