Zagreb, (IKA) – Novi, deseti ovogodišnji broj liturgijsko-pastoralnog lista “Živo vrelo” u izdanju Hrvatskoga instituta za liturgijski pastoral HBK s temom “Iščekujući blaženu nadu” vezano je za razdoblje od 2. do 31. listopada.
U uvodniku naslovljenom “Živjeti iz nade” urednik Ante Crnčević podsjeća, da u liturgiji Crkve ispovijedamo da “iščekujemo blaženu nadu: dolazak Spasitelja našega Isusa Krista”. Iš-čekivanje (ex-spectatio) otkriva usmjerenost pogleda u vječnost, koja rasvjetljuje gledanje, odnos prema životu, hod kroz život. Nada nosi pogled vječnosti na sadašnjost, ističe Crnčević, te dodaje kako “ono obećano, što iščekujemo, daje smisao sadašnjosti, vremenu, hodočašću kroz svijet. Kršćanska nada pokazuje da ‘ima nade’ za sadašnjost. Kršćanin živi iz nade”.
U tematskom dijelu, Crnčević nastavlja promišljanje tekstom “Iščekujući ispunjenje nade. O životu gledanom iz onoga čemu se nadamo”. On naglašava, kako “nada nije uvjerenje da će sve imati sretan svršetak, nego sigurnost da sve ima smisao. Kršćanin živi iz Nade, iz onoga čemu se nada, iz Smisla”.
Drugi tematski tekst “Kršćanska nada kao perspektiva?” potpisuje Ivan Šaško. Polazeći od raznih definicija riječi perspektiva koje susrećemo u svakodnevnom životu, autor podsjeća kako je “perspektiva pogled na nešto, drukčije viđenje i proširivanje vidika i doživljaja”.
Nadalje, Šaško naglašava, kako se “kršćanska nada odnosi na nezamjenjivost čovjeka, na njegovu osobnu prisutnost i budućnost, a sadržaj nade personaliziran je u Kristu, odnosno
u vrhuncu povijesti spasenja”.
Posebnost kršćanske vjere jest upravo u Isusu Kristu, Bogočovjeku. Tako je moguće zaključiti da je kršćanska perspektiva vezana uz statičnost usidrenosti u Krista, nepoljuljanost i nepomičnost koja se nalazi u Kristovu vazmu (križu i uskrsnuću), ali je u sebi dinamična jer ju vodi Duh Sveti kao Božja snaga (dynamis) koja ne dopušta mirovanje, naglašava autor.
Drugi dio lista donosi uobičajena homiletska razmišljanja. Uz dvadeset i sedmu nedjelju kroz godinu Ivica Raguž potpisuje razmišljanje “O malenom i beskorisnom”. Ante Vučković uz dvadeset i osmu nedjelju razmišlja tekstom “Zahvalni Samarijanac”, a uz dvadeset i devetu nedjelju Ivan Šaško tekstom “Pohvala slabosti i strpljivosti molitve”.
Uz tridesetu nedjelju Domagoj Runje razmišlja tekstom “Poniznost molitve”, a uz posljednju u ovom nizu, trideset i prvu nedjelju Slavko Slišković tekstom “Božja slika ili karikatura”.
Homiletska razmišljanja prate crtice iz “Mudrosti Crkve”, te “Zrnje”.
Prilog za liturgijski pastoral donosi tekstove koji mogu poslužiti za oblikovanje molitve krunice u listopadskoj pobožnosti, prodahnutoj temom Božjega milosrđa iskazanoga Blaženoj Djevici Mariji. Prilog “Moliti s Marijom, Majkom milosrđa” priredio je Ante Crnčević.
Posljednja rubrika “Pisma čitatelja” odgovara na pitanje o pružanju znaka mira za vrijeme mise.