Poruka generalnog ministra Reda manje braće o svetkovini sv. Franje
Rim
Rim, (IKA) – U povodu svetkovine sv. Franje generalni ministar Red manje braće fra Michael Anthony Perryzajedno s Generalnim definitorijem uputio je poruku članovima Reda naslovljenu “Sveti Franjo: čovjek slušanja, susreta i prihvaćanja”. Na početku se ističe kako je sveti Utemeljitelj “sa svojom evanđeoskom radikalnošću i u svojoj ljudskoj autentičnosti, sa svojom simpatijom i bratskom otmjenošću prema svim drugim stvarnostima koje su ga okruživale, bio začetnik i nadahnitelj ljudskosti, duboke povezanosti ljubavi i poštivanja s Crkvom, društvom i sa svim stvorenjem”.
Mi, Mala braća, trebamo “ići svijetom” ljubeći ga i prihvaćajući sa njegovim svjetlima i sjenama, gledajući na velike izazove koje predstavlja našem životu i poslanju. Nikad u povijesti čovječanstva, kao danas, čovjek nije postigao tako uspješan i globaliziran kulturalni, znanstveni i tehnološki razvoj. To ga čini sposobnim da ostvaruje velike i lijepe stvari prema čovječanstvu i prema planetu, i istodobno smo svjedoci kako čovjek takvu moć može koristiti u samo sebičnoj perspektivi, rađajući novim oblicima siromaštva, nasilja, straha i sukoba među ljudima, i uzrokujući duboke rane prirodi. Mi, Mala braća, po našem načinu života trebamo biti svjedoci onoga dobra koje je ljudsko biće kadro izraziti, izbjegavajući i u samim našim bratskim i društvenim odnosima svađe i prepirke, njegujući naprotiv blagost, skromnost, krotkost, poniznost, poštenje, i mir među nama i prema svima, ističe se u poruci. Podsjeća se kako gledajući na Franju i na današnji svijet franjevci kroz svoj stil života i kroz velike vrijednosti sadržane u franjevačkoj duhovnosti mogu pružiti “dodatak duše kulturi našega vremena”, kao i “dodatak bratstva, simpatije i uljudnosti našem društvu rastrganom tolikim nepravdama i nasiljima”.
Također se ističe da se privlačna sugestivna snaga svetoga Franje pokazuje u “njegovoj sposobnosti da Božju riječ prevede ne samo u teološke izričaje, nego i u ljudske i društvene, to jest živeći evanđelje istodobno u svim svojim odnosima: prema Bogu, prema ljudima i prema svim stvorenim bićima”. Stoga, “slaviti blagdan svetoga Franje znači za nas ne samo pjevati njegove pohvale, nego također dopustiti da nas zahvate pozivi evanđelja i našega današnjeg svijeta, obnavljajući svoj franjevački poziv”, jer “i mi kao Franjo, našim bratskim životom, želimo biti ljudi nade. One nade koja je drugo lice ljubavi, jer tko ljubi iskreno očekuje nepredvidivo. Želimo biti ljudi koji umiju gledati na veće i moguće dobro koje je Bog stavio u srce svake osobe i koje može promijeniti tijek povijesti, sukladno projektima Boga za čovječanstvo i za svijet. Želimo biti oni koji se nadaju i koji će moći vidjeti i ostvariti nenadano. Želimo biti ljudi molitve koji trajno crpe iz Boga, izvora svake nade, ono svjetlo koje rasvjetljuje svakoga čovjeka, smiruje njegovo srce i otvara ga dobrohotnoj uzajamnosti”.