Vratnik, (IKA) – Proslava svetkovine nebeskog zaštitnika župe Vratnik, sv. Mihovila Arkanđela, na sam blagdan 29. rujna bila je višestruko duhovno obogaćenje i za župnu zajednicu i za sve sudionike slavlja, koji su došli iz okolnih župa ili raznih mjesta po Hrvatskoj, u kojima žive raseljeni mještani, pa čak i iz inozemstva. Prijepodnevno svečano euharistijsko slavlje, u kojem tradicionalno sudjeluju i pripadnici Policijske postaje Senj, predvodio je gospićko-senjski biskup Zdenko Križić, s kojim su koncelebrirali senjski dekan i župnik u Sv. Jurju vlč. Silvio Milin, župnik Kutereva i Krasna te čuvar svetišta Gospe Krasnarske vlč. Mario Vazgeč, župnik Križpolja fra Jure Marčinković, župni vikar u Senju vlč. Nikola Prša, župni vikar u Karlobagu fra Ante Kukavica, biskupov tajnik vlč. Mišel Grgurić i upravitelj župe Vratnik don Anđelko Kaćunko. Don Anđelko je na početku slavlja uime župljana s posebnom radošću pozdravio biskupa, istaknuvši kako je “svaki, a posebno prvi dolazak biskupa u župnu zajednicu veliki događaj za vjernike… što potvrđuje i iz najstarijih vrjemena Crkve poznata izreka: ‘Ubi episcopus ibi ecclesia!’ (latinski: Gdje je biskup, tu je Crkva).”
Na početku homilije biskup je istaknuo da se ime svetog Mihaela arkanđela spominje i u Starom i u Novom zavjetu te da se, premda Biblija govori o mnoštvu anđela, ni jednom ne pripisuje tako velika moć i autoritet nad Božjim neprijateljima kao Mihaelu. Štoviše, on je jedini u Bibliji nazvan arkanđelom, tj. najvećim od anđela, prvim među njima te je predstavljen kao onaj koji čovjeka brani od svih zala, a napose brani kod ljudi vjeru i pouzdanje u Boga. Također, Mihael je u ratu sa Sotonom, jer je i Sotona predstavljen kao onaj koji prvenstveno udara na vjeru čovjeka, naglasio je mons. Križić. “Đavao nije taj koji huška čovjeka da ne vjeruje da Bog postoji, jer i đavao zna da će svaki čovjek vjerovati u neku silu koja je veća od njega i od koje on zavisi, pa može tu silu zvati božanstvom ili nekako drugačije. Đavao ima glavni cilj da čovjek ne bude poslušan Bogu, da živi kao da Boga nema, tj. da ne drži ništa do Božje riječi, da uvjeri čovjeka da ga Bog ograničava, uvjetuje, sputava, da mu je Bog kao neka prijetnja te da će, kada odbaci Boga, čovjek biti slobodniji, biti veći”, posvijestio je biskup, podsjetivši kako je đavao uspio prevariti naše praroditelje.
Istaknuo je potom kako je Isus u dvorani Posljednje večere rekao Petru da će ga đavao rešetati kao pšenicu, a onda ga ohrabrio: “Ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera.” Na udaru je uvijek vjera, naglasio je biskup, navodeći i riječi Sv. Petra kojima je upozorio kršćane kako đavao “kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre” a onda je dodao: “Oprite mu se čvrsti u vjeri” (1 Pt 5, 9). I apostol Pavao piše Solunjanima da im šalje Timoteja da dozna kako je s njihovom vjerom, da vidi nije li ih možda iskušavao napasnik (v. 1 Sol 3, 5). Pa čak je i sam Isus, naglasio je biskup, brinuo za vjeru svojih učenika, što je očito iz njegova tjeskobnog i žalosnog pitanja: “Kada Sin Čovječji ponovno dođe hoće li naći vjere na zemlji?” (Lk 18, 8). “Koliko je ozbiljno, a nažalost i realno to Isusovo pitanje potvrđuje i stanje vjere u našem narodu, a još više u tzv. kršćanskoj Europi”, rekao je biskup, dodavši da nas sve to ipak ne smije obeshrabriti, nego potaknuti da ostanemo čvrsti u vjeri. Jer gdje postoji i jedan čovjek vjere, Bog je tamo prisutan svojim blagoslovnim djelovanjem. “Ljudi vjere su naši duhovni gromobrani, koji štite naše gradove i sela, i veoma je važno da ih ima. Ne trebamo patiti od masa na našim molitveno-duhovnim susretima. Isus je govorio o malom stadu izabranih. Trudimo se biti dio tog malog stada. Đavao sve čini da čovjek izgubi povjerenje u Boga, da uvjeri čovjeka da mu Bog ne treba. Nažalost, on tu ima sve više uspjeha. Dovoljno je postaviti nekoliko pitanja: Koliko se danas mole oni koji se nazivaju kršćanima? Koliko je kršćana koji u delikatnim životnim situacijama postavljaju sebi pitanja: što je ovdje volja Božja za mene? Koliko je kršćanima Božje ime zaista sveto, jer strašne psovke čujemo posvuda iz usta kršćana. I to se nažalost vrlo lako opravdava riječju – navika”, upozorio je biskup te nastavio pitanjem koliko kršćani poštuju Božje zapovijedi i žive krjeposti poštenja, pravednosti, solidarnosti, iskrenosti, poštivanja ljudskog dostojanstva i prava na život, osjetljivosti za siromašne, itd. Jer, “kada Bog nema važnu ulogu u životu čovjeka, onda se lako dođe do toga da je sve dozvoljeno. Često se ne gleda je li nešto grijeh, nego je najvažnije da to nitko ne sazna. Koliko je kršćana koji u praksi žive uvjerenje da Bog sve ne vidi, sve ne zna, sve ne čuje, pa si onda dopuštaju štošta i svojim življenjem negiraju Boga. To je baš ono do čega je i đavlu najviše stalo: da čovjek, kao i đavao, vjeruje da Bog postoji, ali da kao i đavao nema zajedništva ljubavi s Bogom”, upozorio je biskup.
U drugom dijelu propovijedi naglasio je kako kršćanin, kako napominje sv. Pavao mora biti istinski borac, ratnik, da bi se odupro zasjedama zloga pa Apostol pritom upotrebljava ratnu terminologiju u duhovnom smislu te veli da treba uzeti oklop, mač, štit, bojnu opremu Božju, “da se mognete suprotstaviti đavolskim napadima” i ostati na putu Kristovu (v. Ef 6, 10-16). “Nije lako, braćo i sestre, danas biti vjeran Kristu. To vi svi dobro znate. Toliko je izazova, toliko zamki, toliko kušnji da se osoba udalji od Isusova puta. Zato nam je potrebna snaga odozgor. Isus je toga bio jako svjestan te prije svoje muke ostavlja Euharistiju kao nužnu snagu na putu vjere. Kako nam je potrebna anđeoska pomoć da ne pogriješimo put, da se ne udaljimo od istine, od Onoga koji je Put, Istina i Život. Iz tog razloga Bog nam daje anđele čuvare da nas prate na svim našim putovima i pomažu u našim životnim patnjama i kušnjama”, protumačio je propovjednik dodajući da je glas anđela glas Božji koji anđeli prenose osobi. “Taj glas dopire do našeg srca, naše savjesti, i mi smo tako sposobni spoznati što Bog od nas traži, i što je najbolje u određenim životnim situacijama. Kako je važno naći u životu, i svakoga dana, vrijeme sabranosti, šutnje, da bismo mogli čuti glas koji govori u dubini našega srca, i tako spoznali što Bog od nas danas traži!”
Na kraju propovijedi biskup je naglasio kako Bog nas istovremeno poziva da i mi sami budemo anđeli svojoj braći i sestrama te da se to ne odnosi samo na pastire, nego na svakog kršćanina, jer svi smo pozvani da se brinemo za druge, da ih pomažemo, da im budemo neki oblik anđela čuvara. Zato su i riječi koje je Isus rekao Petru – nakon upozorenja da će ga đavao rešetati pa dodao: “A ti kada se vratiš k meni učvrsti svoju braću!” – poziv Petru da bude anđeo svojoj braći u teškoćama, ali i konkretna poruka svima nama da budemo anđeli ljudima u njihovim teškoćama i patnjama. Jer “Bog ne želi da čovjek ostane sam u patnji. On traži nekog anđela koji će čovjeka patnje ohrabriti, utješiti, kao što je i Isus doživio u getsemanskoj patnji. Bog želi da taj anđeo bude neki brat ili sestra. A biblijski govor o anđelima koji uzlaze na nebo, ali i silaze na zemlju, također je konkretna poruka za sve nas: potrebno je gledati prema nebu, ali biti pozorni i prema zemlji. Zemlja je mjesto našeg posvećenja. Ako naše anđele ne otkrijemo na zemlji, teško je vjerovati da ćemo ih naći i na nebu”, istaknuo je biskup Križić te propovijed zaključio poticajom da se utječemo arkanđelu Mihaelu i molimo ga da svojom moćnom zaštitom bdije nad nama, nad našom župnom zajednicom, nad svakom obitelji i svakom osobom našega mjesta, da nas sve čuva od zla, da bi dobro uvijek pobjeđivalo i ljudi bili sretni i plemeniti!
Na kraju misnoga slavlja, na kojem je pjevanje vodio i ujedno orguljao dirigent senjskoga katedralnog zbora Ivan Prpić Špika, župnik don Anđelko je za dolazak zahvalio biskupu i kolegama svećenicima, kao i onima koji su na bilo koji način dali doprinos slavlju vratničke “Miholje”.
Poslije euharistijskoga slavlja u crkvi narod je po lijepom i sunčanom danu nastavio radosno druženje uz tradicionalno kušanje “kotlića” pod velikim šatorom pored crkve, uz živu glazbu i razgovor. Poslijepodnevno misno slavlje, na kojem se također okupilo mnoštvo vjernika, predvodio je mons. dr. Milan Šimunović, profesor teologije u miru, a pjevanje je vodio župni zbor iz Kompolja. Kao uvod u slavlje “Miholje” upriličena je trodnevna duhovna priprema, u kojoj su misna slavlja predvodili vlč. Mario Vazgeč, preč. Silvio Milin i brinjski župnik Pejo Ivkić, a svaki dan su vjernici imali mogućnost za slavlje sakramenta pomirenja.