Košljun, (IKA) – Na blagdan rana sv. Franje Asiškog, 17. rujna, u Franjevačkom samostanu Navještenja Marijina na Košljunu obilježena je 13. obljetnica smrti sluge Božjega fra Ivana Perana. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je krčki biskup Ivica Petanjak, OFMCap, u koncelebraciji s dvadesetak svećenika. Liturgijsko pjevanje predvodio je Veliki zbor župne crkve iz Omišlja pod ravnanjem s. Valentine Marinović.
Na početku slavlja okupljene je pozdravio gvardijan samostana fra Diego Deklić i svima izrazio dobrodošlicu, a posebno je istaknuo radost zbog prisutnosti mjesnog biskupa koji često pohađa braću na Košljunu, a već je tu kao biskup obavio i troje duhovne vježbe.
Biskup je uvodeći u misno slavlje istaknuo ljepotu blagdana rana sv. Franje kojeg se spominje cijela franjevačka obitelj, te pozvao na kajanje zbog vlastitih grijeha koji često ostavljaju rane u životima naših bližnjih. Svoju je homiliju biskup počeo svjedočanstvom sv. Pavla gdje govori da nosi na sebi biljege Kristove, te je istaknuo kako nismo sigurni jesu li to rane koje danas nazivamo stigmama ili je Pavao time želio izraziti kako je puno puta bio bičevan, kamenovan, brodolome doživio, progone od Židova i pogana. No, da je uistinu na svom tijelu kao prvi čovjek na svijetu nosio obilježja Isusovih rana smatra se sv. Franjo Asiški i zato franjevački Red taj događaj obilježava kao blagdan, spomenuo je biskup.
Franjini životopisci spominju kako se povlačio na samotna mjesta u tišinu i molitvu, svjestan da nijedan apostolat neće biti plodonosan ako ga ne prati duhovni rast osobe koja je poslana drugima donijeti Isusa Krista, istaknuo je biskup Petanjak, te kako se 1224. godine sv. Franjo povukao na brdo La Vernu gdje je molio ovim riječima: “Gospodine moj, Isuse Kriste, molim te da mi, prije nego umrem, udijeliš dvije milosti. Prva je da za svoga života, koliko je to moguće, osjetim u svojoj duši i na svom tijelu onu bol što si je ti, slatki Isuse, podnio u vrijeme svoje pregorke muke. Druga je da, koliko je moguće, u svom srcu osjetim onu neizmjernu ljubav kojom si ti, Sine Božji, gorio da dragovoljno podneseš toliku muku za nas grešnike.” Upravo je ta molitva bila uslišana, spomenuo je biskup, te istaknuo kako se Franjo kao nitko drugi na čudesan način poistovjetio s Isusom Kristom jer on moli da u duši i tijelu osjeti onu bol koju je Isus za nas podnio u vrijeme pregorke muke. I, drugo, onu neizmjernu ljubav kojom je ljubio nas grešnike u vrijeme iste muke. “Bol i ljubav! To dvoje uvijek ide zajedno. Nema ljubavi bez bola”, istaknuo je biskup Petanjak. Upravo u tom duhu mi možemo promatrati i život sl. Božjeg fra Ive Perana, spomenuo je biskup, koji je pročitavši njegovu knjigu S Kristom i u smrt prepoznao kako njegovo iskustvo osuđenika na smrt i njegovo svjedočenje pokazuje kako u svim ljudima koji nose rane opljačkanosti, zlostavljanja, paljenja, maltretiranja, progonjenja nema truna mržnje, osvete, želje za revanšizmom. “To sam slušao u svojoj kući od svojih roditelja i pokojnih baka, jer djedova nisam imao jer su pobijeni”, kazao je biskup. Pročitao je fra Ivanovo svjedočanstvo osude na smrt strijeljanjem, te istaknuo kako je sluga Božji za sve štogod mu se dogodilo kroz to robovanje i dvostruko služenje vojnog roka našao potvrdu u Svetom pismu. Znao je reći: “Da me Bog ne želi ovdje ja sad tu ne bi bio.”
“Ako bi išao povlačiti neku paralelu između svetog Franje i sluge Božjeg fra Ive Perana ono što upečatljivo upada u oči je radost, vedrina, život”, rekao je biskup, dodavši kako u životu fra Ivana Perana nema nigdje ni traga očaju, beznađu. Na kraju se biskup zapitao: “Možemo li mi svaku situaciju u kojoj se nađemo, često i protiv svoje volje, reći: ‘Sad me Bog želi tu. Moram dati sve od sebe da budem kršćanin, redovnik, svećenik na visini’. Daj, Bože, da možemo i neka nam u tome pomognu ovi sveti Franjo, fra Ivo i toliki drugi”, zaključio je biskup Petanjak.
Na kraju euharistijskog slavlja uime Vicepostulature koja organizira svečanu spomen-obljetnicu smrti fra Ivana Perana govorio je fra Bernardin Škunca, vicepostulator, koji je kroz par anegdota iz dnevničkih zapisa fra Ivana Perana otkrio kako se sluga Božji nosio s kišom i slavljima mise na otvorenom. Posebno je istaknuo zgodu kako je počela padati kiša prije početka godišnjeg spomen-slavlja franjevca sveta života, fra Marka Tvrdeića, što se u Pupnatu na Korčuli održava svake godine s velikim učešćem vjernika, te se liturgijsko slavlje redovito održava ispred crkve da svi vjernici mogu sudjelovati. Fra Ivan se žarko utekao zagovoru franjevca svetoga života, a molitvu je izrazio u obliku ‘zapovijedi’, kao ‘poglavar’ fra Marka, budući da je tada fra Ivan bio provincijal, te je na čudesan način bio uslišan. Fra Bernardin je ujedno zahvalio krčkom biskupu na predvođenju slavlja, te Božji narod koji je dupkom ispunio crkvu košljunskog samostana, obavijestio o tijeku rada Vicepostulature. Ujedno je iskoristio priliku da posebno pozdravi dvije još žive sestre fra Iva, Jelu i Anku, od kojih je Jela napunila 93. godinu života.
Zahvalu je uputio i gvardijan fra Diego Deklić, koji je potaknut primjerom fra Ivana Perana, kojemu je pak sada fra Diego poglavar – okrenut grobu sluge Božjega fra Ivana, što se nalazi u crkvi iza glavnog oltara – zapovjedio fra Ivanu Peranu da zaštiti sve hodočasnike od kiše, i da se svi suhi vrate svojim kućama, nakon čega je doista ubrzo prestala kiša i zasjala vedrina. I biskup Petanjak s veseljem je prihvatio govor o tim molitvama oko kiše i svetih slavlja, potom kod groba izmolio molitvu za proglašenje sluge Božjega blaženim i svetim. Na kraju su svi brojni vjernici pohodili grob sluge Božjega, a košljunski zbor “Mir i dobro”, predvođen Anđelom Žicom, pjevao je pjesme-skladbe sluge Božjega.