Asiz, (IKA) – Papa Franjo pridružio se 20. rujna u Asizu vjerskim vođama iz cijeloga svijeta i predstavnicima političkog i kulturnog života na obilježavanju Svjetskog dana molitve za mir pod geslom “Žeđ za mirom. Religije i kulture u dijalogu”. Susret su trideset godina nakon povijesne međureligijske molitve održane na poticaj sv. Ivana Pavla II. u Asizu 1986. godine organizirali Zajednica sv. Egidija, Asiška biskupija i franjevačke obitelji.
Papu su na trgu ispred Svetog samostana srdačno dočekali carigradski ekumenski patrijarh Bartolomej I., sirsko-pravoslavni patrijarh Antiohije Efrem II., canterburyjski nadbiskup Justin Welby, glavni rimski rabin Riccardo di Segni i potpredsjednik Sveučilišta Al-Azhar Abbas Shuman. Među mnogima koji su se došli rukovati s Papom bila je i skupina izbjeglica, žrtava krvavih sukoba koji se vode u njihovim zemljama, koji su zajedno s vjerskim vođama došli u Asiz moliti za dar mira. Oni predstavljaju izbjeglice koje su došle u Italiju zahvaljujući humanitarnim koridorima koje su organizirali Zajednica svetog Egidija i Savez evangeličkih crkava u Italiji.
Papa je svoje promišljanje tijekom ekumenske meditacije temeljio na Isusovim riječima iz Ivanova evanđelja “Žedan sam”. Žeđ je temeljna ljudska potreba i kad Isus kaže “Žedan sam” ne izražava samo svoju žeđ za vodom, već “prije svega žeđa za ljubavlju, elementom koji nije manje bitan za život. Žeđa za tim da nam dade žive vode svoje ljubavi, ali i da primi našu ljubav”, poručio je Papa, izvještava Radio Vatikan. Upozorio je kako je upravo stvarnost neuzvraćene ljubavi – ljubavi koja nije ljubljena – uzrujala sv. Franju Asiškog te se on iz ljubavi prema trpećem Gospodinu nije sramio vapiti i tugovati glasno. Ova težnja – nastavlja papa – treba biti i u našim srcima kad kontempliramo Krista Raspetoga, koji žeđa za ljubavlju. Upravo su riječi Krista Raspetoga “Žedan sam” potakle sv. Majku Tereziju da utaži njegovu žeđ služenjem najsiromašnijih među siromašnima.
“Gospodinova žeđ se taži našom samilosnom ljubavlju: tješimo ga kad se, u njegovo ime, sagnemo do drugoga koji trpi. Na dan suda blaženi će biti oni koji su dali piti žednima, učinili istinska djela ljubavi čovjeku u potrebi: ‘što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’ (Mt 25,40)”, poručio je Papa. Isusove riječi nas izazivaju, traže mjesto u našim srcima i odgovor čitavim našim životom. U Isusovu “Žedan sam” možemo čuti glas patnika, skriveni vapaj nedužnih kojima se uskratilo svjetlo ovoga svijeta; žalosnu molbu siromašnih i najpotrebnijih mira. Oni žeđaju, ali često im se daje gorki ocat odbacivanja kao i Isusu. Prečesto se susreću sa zaglušujućom tišinom ravnodušnosti, sebičnošću ojađenih jer ih se gnjavi, hladnoćom onih koji olako ušutkavaju njihov vapaj za pomoći, kao da mijenjaju televizijske kanale”, upozorio je Papa.
“Pred Kristom Raspetim, ‘Božjom mudrošću i Božjom snagom’ (1 Kor 1,24), mi kršćani pozvani smo kontemplirati otajstvo ljubav. Kao učenici Raspetoga, pozvani smo biti “stabla života” što svijetu vraćaju kisik ljubavi. Iz Kristova boka na križu je potekla voda, simbol Duha koji daje život (usp. Iv 19,34); tako da iz nas, vjernika, može poteći suosjećanje svima koji danas žeđaju.” Na kraju meditacije Sveti Otac izrazio je želju da nam Bog dade da poput Marije uz Isusov križ i mi budemo sjedinjeni s njim i bliski s patnicima. “Približavajući se ljudima koji žive kao da su raspeti, te ojačani ljubavlju Isusa Raspetoga i Uskrsloga, neka se naš sklad i zajedništvo još više prodube. ‘On je mir naš’ (Ef 2,14), on koji je došao naviještati mir onima blizu i onima daleko (usp. r. 17). Neka sve nas uzdrži u svojoj ljubavi te nas ujedini, da svi možemo biti ‘jedno’ (Iv 17,21) kao što on želi”, zaključio je papa Franjo.
Patrijarh Bartolomej istaknuo je kako istinski mir dolazi od Kralja Mira, a središnja poruka Crkve je sveopće spasenje čovječanstva po Isusu i konačna pobjeda zla. Kršćani su danas pozvani dati svjedočanstvo zajedništva, a kako bismo mogli uskliknuti “Dođi, Gospodine Isuse” moramo proći kroz metanoju, nutarnje obraćenje, radikalnu promjenu i duboko pokajanje, te kao kršćani biti sposobni provesti u djelo ono na što nas poziva Knjiga otkrivenja: slušanje – obraćenje – proročko svjedočenje, istaknuo je počasni poglavar svjetskoga pravoslavlja, poručivši: “Na nama je da budemo proročki svjedoci njegova Mira”.
Živimo u svijetu koji ne razlikuje vrijednost i cijenu stvari, istaknuo je pak nadbiskup Welby i pozvao: “Pogledajmo oko sebe, u Europi, i poslušajmo istinu Božje riječi”. Najveće bogatstvo europske povijesti kulminiralo je u tragedijama dužništva i ropstva. Naše si ekonomije mogu dozvoliti velike izdatke, no sve stoji na temeljima od pijeska. Mi smo nezadovoljni i očajni – u raspadu obitelji, u gladi i nejednakostima, posizanju za ekstremizmima. U strahu, ogorčenosti i bijesu, naše traženje postaje još očajnije u strahu od stranaca, ne znamo gdje pronaći hrabrost. No, moramo slušati Boga i to često putem glasa najnapuštenijih i najsiromašnijih. Pozvani smo nadati se da je milosrđe Božje u Kristu dovoljno. Taj poziv je potrebno uvijek obnavljati, poručio je anglikanski primas.

.