Hvar, (IKA) – Bratovština Sv. Križa iz katedralne župe sv. Stjepana I., pape i mučenika, u Hvaru svečano je proslavila u srijedu 14. rujna blagdan Uzvišenja svetoga Križa u crkvi Gospe od Navještenja, poznatijoj pod nazivom Anuncijata. Proslava toga blagdana započela je čitanjem povijesti našašća sv. Križa, nakon čega je svečanu misu slavio duhovnik te bratovštine župni vikar u Hvaru Ivan Jurin. Pozdravljajući okupljene bratime u crkvi Anuncijati, vikar Jurin primijetio je kako se vjernici često suočavaju s različitim zamjerkama, primjedbama ili čak optužbama na račun kršćanskoga života. Posebno je istaknuo zamjerku da je kršćanski život premalo povezan sa stvarnim životom izvan zidova crkva, odnosno da kršćani slave velike istine i veličanstvene događaje, a život im ide u posve drugom pravcu. U tom kontekstu ukazao je na izvještaj redovnice Vesne Zovkić koja je za velikoga migrantskog vala volontirala u kampu Opatovac i pritom zabilježila: “Žalosna sam jer mi se čini da je vjera previše odvojena od svakidašnjice. Imam dojam kao da su to paralelni svjetovi, da je liturgija jedno, a život nešto drugo, a ako vjera nije u životu i ako nije jedno, onda ne znam što uopće jest. Čudim se što većina ljudi svaku večer gleda dnevnik na televiziji, a onda dođu u crkvu i tamo ni riječi o tolikoj patnji naše braće i sestara”. Predvoditelj slavlja ustvrdio je da su kršćani stvorili jedno komodno kršćanstvo sa svečanim slavljima, tradicionalnom religioznošću i ponosnim izvršavanjem vanjskih znakova pobožnosti. Podsjetio je, pritom, na riječi pape Franje: “U opasnosti smo da se smatramo ispravnima ili, još gore, boljima od drugih samo zato što se držimo običaja, čak i ako ne ljubimo bližnjega, čak i ako smo tvrda srca, naduti i oholi. Sve je besplodno ako ne mijenja srce i ne pretače se u konkretna ponašanja: otvorenost susretu s Bogom i njegovoj riječi u molitvi, traženje pravednosti i mira, pomaganje siromašnima, slabima i potlačenima”. Duhovnik bratovštine potaknuo je hvarske bratime na promišljanje o tome što je temeljni kriterij života, ustvrdivši kako je riječ o središnjem pitanju Crkve, hvarske župe i bratovštine. “Glavna ljutica koja želi izgristi naše kršćanstvo je činjenica da je moguće živjeti religiju – bez živoga Boga! Moguće je čak i ići u crkvu i nikad ne prepoznati tko je, kakav je Bog, što nudi i što traži! Sve je to moguće. Naizgled živjeti fasadu odnosa s Bogom, a u srcu govoriti: ništa ovo nije prevažno”, istaknuo je vlč. Jurin, ukazavši na izraelski narod koji je za pustinjskoga hoda postao nestrpljiv i počeo mrmljati protiv Boga i Mojsija.
“Izraelci otkrivaju kako im bez Boga život postaje izjeden ljuticama izgubljenosti i besmisla, kako bez Boga ne znaju tko su i kamo idu! I pogledom u mjedenu zmiju ozdravljaju! Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako ima biti podignut i Sin čovječji. I zato je jedini lijek našega izgriženoga kršćanstva – križ! Stati pred križ kao vjernik, kao bratim otvara pitanje: Od čega živi moje kršćanstvo? Zbog čega sam ja bratim? Koji je smisao svega ovoga. I ako otkriješ da na tebi ima puno ugriza ljutica licemjerja i nebrige – onda reci: Bogu hvala! Onda pogledaj u križ na kojemu visi mrtvi Bog – onaj koji, iako je pravi lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, već sam sebe oplijeni postavši sluga onima koji to ničim nisu zaslužili. I tu se nalazi istina”, poručio je katedralni vikar. Upozorio je da “zlo tolikih ljutica dolazi u tisuću oblika, ono nas salijeće sa svih strana, pritišće kroz svakodnevicu i može ući u sve pore našeg života” te istaknuo da “ljubav, jedina protuteža zlu, ima samo jedan oblik, a to je Bog koji je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni”. “Samo čovjek koji postaje svjestan koliko na njemu ima ugriza ljutica može pogledati u križ na koji je podignut Sin čovječji i otkriti: postoji lijek. Koliko god se nama činilo da je pobjeda križa nevidljiva i neučinkovita, Bog uporno liječi ovaj svijet”, poručio je župni vikar u Hvaru. Za misnoga slavlja u bratimsko ruho odjeveni su Juraj i Petar Hure, braća blizanci, učenici 4. razreda hvarske osnovne škole. Bratovština Sv. Križa osnovana je 1510. godine i ima do stotinjak članova. Zahvaljujući brojnim donatorima bratimi su uredili crkvu Gospe Anuncijate koja im je dana na upravljanje. Službu duhovnika obnašao je hvarski biskup Slobodan Štambuk koji je 1. ožujka napunio kanonsku dob i posredstvom nuncijature zatražio od pape Franje odreknuće od službe hvarskoga biskupa. Rado je više puta isticao da su hvarski bratimi ukras katedralne župe, grada Hvara i biskupije.