U uvodnoj riječi „Razgovor s povodom“ urednik je donio svojevrsni intervju koji je ‘vodio’ s Isusovom majkom Marijom, i na kraju upitao „Molimo te, majko Marijo, da nam kažeš, koja ti je najdraža molitva naših vjernika upućena tebi.“ A Marija je odgovorila „Krunica, ružarij, jer povezuje vjerničke uzdahe s majčinskim srcem.“

Nakon toga urednik je u naslovu „Nomen est omen“, to jest „Ime je znamen“, opisao grb pape Lava XIV. I njegovo geslo: „In illo uno unum“ / U Jednom (tj Kristu), jedno smo. Prema sv. Augustinu: „Krist – glava i tijelo – jedan je čovjek.“ I pita se (sv. Augustin): „Što je tijelo Kristovo?“ I odgovara: „Njegova Crkva.“ Zatim zaključuje: „Iako nas kršćana ima mnogo, u jednom Kristu mi smo jedno. Mnogi smo i jedno smo – jer smo ujedinjeni s Njim, a ako nam je Glava na nebu, članovi će je slijediti.“ U tom augustinovskom sloganu krije je i hrabro papino ime Lav.

Don Ivan Bodrožić u naslovu „Ključarica Božjega srca“ govori da je dobri Bog odlučio da majka Marija bude kvalificirana ključarica, koja je Isusa Krista, Sina Božjega, prihvatila u sigurnosti svoje utrobe. Trebalo ga je nositi u utrobi, dati svijetu i drugima, a opet ga imati pod ‘sigurnim ključem’. Imajući sve to u vidu, može se reći da je Marija ključarica Božjega Srca.

Dr. Dinko Aračiću tekstu „Prva ljubav arškoga župnika“ spominje kako je Ivan Marija Vianney, kao župnik, govorio o majci Mariji s takvim samopouzdanjem i ljubavlju da je ostavljao dojam kao da je osobno poznaje i da je iskusio moć njezina zagovora. Predstavljao se kao sin koji zna tko je ta dobra majka.

Dr. Ante Periša u naslovu „Klimatski teror“ govori kako se posvuda podvaljuje zbrka naoko bliskih pojmova o klimatskim promjenama i očuvanju okoliša; odnosno, zlonamjerno se miješa „očuvanje okoliša“ s „klimatskim promjenama“. I dok svaki razuman čovjek podržava očuvanje okoliša, ujedno nam se lijepo u celofan upakira i priča o „klimatskim promjenama“, a koja s tim nema skoro nikakve veze!

Fra Ivica Jurić u prilogu „Ljubav je uvijek konkretna“ ističe da je danas jako moderno i vrlo unosno brinuti se za očuvanje našega Planeta. Dok su se naši stari, dobri i mudri ljudi, generacijama brinuli za svoje potomstvo, za svoju obitelj, svoju zemlju i budućnost svog naroda, čini se da, moderni naraštaj nema taj „hendikep“, jer je vlastita ugoda odavno na ljestvici prioriteta mnogima zauzela prvo mjesto.

Fra Kristian Stipanović u tekstu „Milost rada“ spominje kako je rad – dar Božji i Božja milost čovjeku. Sveto pismo jasno govori da je volja Stvoriteljeva da čovjek svojim radom oplemenjuje stvoreni svijet i da njime upravlja. Čovjek radeći surađuje s Bogom Stvoriteljem u djelu stvaranja i tako postaje sličan Bogu, odnosno ostvaruje se kao slika Božja. Rad je milost; čovjek po radu izgrađuje ovaj svijet, ali i samoga sebe jer se radeći usavršuje i ostvaruje kao osoba.

Danijela de Micheli Vitturi u prilogu „Isuse, gdje se ti odmaraš“ spominje kako se „mi, kao vjernici, moramo znati odmarati kod Dobroga Pastira, jer nismo kao ovce lutalice. Majka Marija poziva da slijedimo njezin hod za Isusom Kristom i nećemo se izgubiti.“

Don Stanko Jerčić u tekstu „Različiti oblici gostoprimstva“ spominje primjer dviju gostoljubivih sestara – Marte i Marije, kako bi dao primjer „da ih obje slijedimo, jer ‘žive’ i jedna i druga u nama kao sestre blizanke; trebaju nam i Martine radišne ruke i Marije koje misle srcem.“

Urednik Ante Branko iz likovne kulture pod naslovom „Bogorodica Narodnoga Spasa“, opisao je najveću istočno-pravoslavnu crkvu – Nacionalnu katedralu Narodnog Spasa u Bukureštu, koja je posvećena Presvetom Spasitelju, odnosno Kristovom uzašašću. Središnji prizor u kupoli iznad oltarne apside prikazuje Bogorodicu prema bizantinskom ikonografskom modelu Panaghia Platytera; odnosno Bogorodicu u značenju ‘Svesveto’, ili u doslovnom značenju ‘Najveće tijelo’ ili ‘Viša od nebesa’. Ova je bazilika postala svojevrsna enciklopedija rumunjske sakralne umjetnosti.

U rubrici „Službenice i službenici Gospodnji“, pod naslovom „Dobri duh dobroga pastira – biskup Nikola Bijanković“, opisan je život i djelo makarskoga biskupa, koji je umro 1730., i zbog svetoga života upisan je među hrvatske ugodnike kao sluga Božji.

U ispovijesti Isusovih poslanika, druga u nizu od pet ispovijesti, iz neobjavljene knjige „Grob Isus Krista“, opisane su jadikovanje dvojice apostola – Jude i Petra u noći nakon zatajenja učitelja Isusa Krista.

Na četiri stranice izabrane su prigodne vijesti iz Crkve u Hrvata kao i Crkve u svijetu.

U rubrici „Ženstvenost“ nalazi se pripovijest pod nazivom „Stara i lijepa“, u kojoj majka Marija pripovijeda o rodici Elizabeti; to je prijevod iz knjige LEI – ONA, a napisala je talijanska spisateljica Mariapia Veladiano.

U rubrici „Spomendanje“ opisan je likovni motiv u kršćanskoj umjetnosti pod nazivom „Maestà“, „Veličanstvena“ (od latinskoga maiestas) koja označuje sliku ili kip Gospina ‘ustoličenja’, odnosno majku Mariju kako sjedi na prijestolju s djetetom Isusom u naručju, imenovana kao Prijestolje mudrosti „Sedes Sapientiae“.

U rubrici „Mirboženje“, pod naslovom „Obratite se, kršćani, i vjerujmo Evanđelju“, suradnica Nedjeljka Andrić Novinc pozvala je vjernike da slijede Isusovu majku Mariju na putu spasenja.

U pjesničkom podlistu objavljena je pjesma „Ima li za nas nade“ koju je napisala kršćanske pjesnikinja Danica Bartulović.

Na omotnici, na zadnjoj i predzadnjoj stranici, nalazi se putopisni zapis o crkvi Svete Obitelji na Kupresu, koja je postala svjedokom minulih stoljeća na prostorima između Livanjskoga i Glamočkoga polja.