Nin: 40. katehetski dan Zadarske nadbiskupije
Nin: 40. katehetski dan Zadarske nadbiskupije
Nin (IKA )
Prof. dr. fra Božo Lujić izlagao o temi "Božje milosrđe: Izvorište i princip Božjeg i ljudskog djelovanja"
Nin, (IKA) – Milosrđe je važno za ovaj svijet jer živimo u svijetu interesa, u mentalitetu gdje se sve naplaćuje, a čovjek uglavnom zadobiva pažnju, uvažavanje i prihvaćanje ako drugi ima nekog interesa od njega. U takav svijet treba unositi milosrđe koje čovjeku ne pristupa po načelu reciprociteta i naplate po zasluzi. Bolje je pogriješiti širkogrudnošću nego uskogrudnošću”, istaknuo je prof. dr. fra Božo Lujić na 40. katehetskom danu Zadarske nadbiskupije u svom izlaganju o temi “Božje milosrđe: Izvorište i princip Božjeg i ljudskog djelovanja”, poručivši da će nositelji napretka biti oni koji neće sve naplaćivati svima. Susret je održan u subotu 3. rujna u župi sv. Anselma u Ninu a okupio je zajedništvo više od stotinu svećenika, redovništvo, vjeroučitelje, katehete u školi i župi djelatne u Zadarskoj nadbiskupiji.
Milosrđe je antropološki, obiteljski, društveni i politički pojam, rekao je dr. Lujić. O slici o Bogu ovisi i slika o čovjeku, što ima učinke i na život pojedinca i zajednice. Zato je potrebno uvijek pročišćavati sliku o Bogu, da se u njenom ispravnom svjetlu pročisti i slika o čovjeku. Na tom tragu se može razumjeti i odluka pape Franje da proglasi Godinu milosrđa, rekao je predavač. “I prije se znalo da je Bog milosrdan i da ljudi trebaju jedni prema drugima iskazivati milosrđe. Trebalo je proglasiti nešto je davno obznanila Biblija i Isus životom, jer puno toga što je u biblijskim spisima i Isusovim govorima, tijekom stoljeća je prekriveno zaboravom. Papa Franjo nije izmislio temu milosrđa prisutnu i u Evanđelju. On je skinuo prašinu s te teme. Kad se izvuče neka tema pred nas, ona otkriva aspekte koji mogu biti korisni za čovjeka i njegovo djelovanje”, istaknuo je dr. Lujić. Predstavio je biblijske pojmove za stvarnost milosrđa, istaknuvši da u Starom i Novom zavjetu gotovo podjednako postoji govor o Božejm milosrđu. U biblijskim jezicima Starog i Novog zavjeta, hebrejskom i grčkom, različitim pojmovima se označava Božje milosrđe. U hebrejskom jeziku nekoliko riječi ima značenje milosrđe. Hebrejski glagol hānan znači smilovati se, biti milostiv, pokazati milosrđe. Spominje se 78 puta u Svetom pismu, osobito u Psalmima, 30 puta: “Zar Bog je zaboravio da se smiluje, ili je gnjevan zatvorio smilovanje svoje?” (Ps 77,10). Psalmi pokazuju kako ljudi traže Božje milosrđe, da čovjek može opstati samo po iskazanom milosrđu. Izvedenica hen, milost, u Bibliji se spominje 69 puta. Česta je u sintagmi tražiti i naći milost ili naklonost u nečijim očima. Znači da se milost odnosi na nekoga tko je na višem položaju prema onome tko je niže; naći milost u očima kralja, svećenika. “Biti milosrdan ne znači biti slab. Mislimo da je oprostiti znak slabosti. To je znak jakosti. Slabić ne može oprostiti, nego traži reciprocitet”, rekao je dr. Lujić. Pridjev hannun znači milostiv. U Izl 22,26 stoji: “Ako k meni zavapi, uslišat ću ga jer sam ja milostiv!” “Tim se atributom želi izraziti kako Bog ima otvoreno uho i srce za onoga koji moli”, istaknuo je predavač. I glagol raham znači smilovati se, s porukom da Božja ljubav nadmašuje sve što se doživljava na prirodnoj razini. Četiri petine uporabe tog glagola u biblijskim tekstovima ima za subjekt Boga. Iz tog glagola izvedena je imenica rehem koja znači utrobu, majčinsko krilo, nutrinu. Ukazuje na povezanost milosrđa s nečim što je jako osjetljivo, maternica donosi život. “Milosrđe je povezano sa životom i osjećajima. Povezivanje glagola smilovati se s pojmom nutrina, utroba žene, dolazi jer se željelo istaknuti da život nastaje u majčinoj utrobi te da je Bog gospodar života. Majčina utroba i čovjekova nutrina su meka i osjetljiva mjesta, pa i u tom smislu sugeriraju značenje tog pojma kao smilovanje ili milosrđe, kao osjetljivost ili nježnost”, rekao je dr. Lujić. Istaknuo je da je hebrejski jezik glagolski jezik, 70 % riječi su glagoli: vjerovati, ljubiti, biti milosrdan, a ne imenice vjera, ljubav, milosrđe. “U hebrejskom jeziku rabe se glagoli. Glagoli izražavaju djelovanje, radnju. Time se pokazuje da je milosrđe stvarnost koja nastaje djelovanjem koje proizlazi iz subjekta koji djeluje, Boga ili čovjeka”, rekao je dr. Lujić. Imenica rahamim označava osjećaj smilovanja, a pojam hesed znači milosrđe, vjernost, ljubav, dobrota (Izl 15,13: “Milošću svojom vodio si ovaj narod, tobom otkupljen…”). Značajka te riječi je važna za milosrđe, a to je da se može dogoditi samo u zajednici, da smo vjerni ili da iziskujemo ljubav i milosrđe.
U Novom zavjetu niz pojmova označava zbilju Božjeg i ljudskog milosrđa, a povezani su s glagolom elein, biti milosrdan, smilovati se. Iz tog je glagola izvedena imenica eleos, milosrđe i eleemosyne, milostinja te pridjevi eleemon, milosrdan i oiktirmon (Lk 6,36: “Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan’). “U Novom zavjetu pojam milosrđe rabi se 27 puta, za Boga se upotrebljava 14 puta, a za ljude 13 puta. To i leksički pokazuje da je milosrđe gotovo jednako razdijeljeno na Boga i na ljude”, rekao je dr. Lujić.
Govoreći o licu Boga milosrđa u Starom zavjetu, predavač je istaknuo klasičnu definiciju Boga u Izl 34,6-7: “Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću, iskazuje milost tisućama, podnosi opačinu, grijeh i prijestup. Ta rečenica opisuje biblijskog Boga koji je Bog pravde i prava, ali ih i nadilazi i djeluje konkretno iz svog milosrđa. Ne jer je slab, nego jer je jaki Bog. Božje milosrđe nadilazi, ne dokida pravo i pravdu, nego ih integrira u novi svijet koji se u Starom zavjetu najavljuje za buduće vrijeme”, rekao je dr. Lujić. Milosrđe uključuje i strpljivost koju Bog pokazuje prema grešnim ljudima. Na tom tragu iskustva Boga je Knjiga Hošee. Hošea vidi kako se u srcu Boga bore srdžba i ljubav a na kraju pobjeđuje ljubav. Narod od Nemila postaje Mila i to otvara put novom savezu. I u Knjizi Izlaska (Izl 3,7-8) govori se o odnosu Boga prema ljudima, da je vidio jade svog naroda u Egiptu. “Bog vidi, čuje i zna čovjekovu nevolju i potrebu za milosrđem, spasenjem. Samo onaj tko je bliz može čuti i vidjeti. Bog ne stoji daleko od čovjeka koji je u potrebi. Načelno, Bog je pokazao milosrđe već time što je Isus ušao u ovaj svijet. Bog govori čovjeku iz čovjekove situacije i našim jezikom. Bog u Isusu djeluje na konkretan način da ga možemo vidjeti i čuti”, rekao je dr. Lujić, istaknuvši da Isus nikad nije nekog odbacio ili izgrdio, tko je došao tražiti pomoć i milosrđe: Zakeja, Mariju Magdalenu, javnu grešnicu.
Tumačeći Lice Božjeg milosrđa u Novom zavjetu, dr. Lujić je rekao: “Isus navješćuje novo lice Boga koji ima srce i dušu za svako svoje stvorenje. Osobito Lukino evanđelje pruža obilje građe za prikaz Boga milosrđa. Milosrđe je određujući čimbenik u ljudskom ponašanju pa je neminovno da ljudski odnosi budu prožeti milosrđem i da to bude prisutno u pastoralnom djelovanju. To je odgovorna zadaća osobito onih koji nastupaju u ime Krista”, potaknuo je dr. Lujić, istaknuvši misao pape Franje kako je milosrđe temelj na kojem počiva život Crkve. Predavač je istaknuo da je viša pravednost povezana s dobrotom, ljubavlju. “Trebali bismo nadilaziti zakon, ići prema maksimumu, idealu milosrđa, gdje možemo biti širokogrudni prema drugima”, rekao je dr. Lujić, zaključivši da je Isus govorio o Božjoj vladavini i kraljevstvu u kojem su povezani pravda, milosrđe i praštanje. Potaknuo je prisutne da se pokušaju uživjeti u situaciju drugoga, jer će zadnji kriterij našeg suda biti odnos prema čovjeku, i to u potrebi, da razvijamo nutarnju antenu da doživimo potrebu drugoga.
Nakon izlaganja dr. Lujića održane su radionice o temama Gospodin i Jona, problem milosrđa, Blago milosrdnima, oni će zadobiti milosrđe, papa Franjo i Lice milosrđa te Crkva milosrđa temeljena na knjizi govora pape Franje. Prigodnu riječ uputili su i predstojnik nadbiskupijskog Katehetskog ureda mr. don Gašpar Dodić i zadarski nadbiskup Želimir Puljić. U nagovoru “Svrha družbe je svojevoljno sudjelovati u patnjama ljudi i služiti najjadnijima, sa sviješću kako Bog preko nas ljubi siromahe”, mons. Puljić opisao je veliki lik sv. Majke Terezije, istaknuvši da mu je u Vatikanu Terezijina sestra nasljednica kao svjedokinja rekla da je prije smrti Majka Terezija molila posvetu Srcu Isusovom na hrvatskom jeziku. Na Katehetskom danu nekolicini vjeroučitelja mr. Dodić je uručio trajne mandate.