Zagreb, (IKA) – Tema novoga, devetoga ovogodišnjega broja liturgijsko-pastoralnog lista “Živo vrelo” je “Svetci milosrđa”.
Urednik Ante Crnčević u uvodniku podsjeća, kako se “svetci milosrđa pojavljuju se u svim vremenima i kulturalnim razdobljima, na svim kontinentima, među ljudima raznih poziva i zvanja. Svjedoče da je milosrđe potrebno svugdje i svima. Ono ne nastupa tek ondje gdje je život zarobljen grijehom ili ljudskom bijedom. Milosrđe prethodi svakomu daru i svakomu pozivu. I sam je život dar Božjega milosrđa, a njegova širina objavljena je u osobi Isusa Krista – u njegovu utjelovljenju, poučavanju, u blizini s grješnicima i siromasima, u trpljenju i umiranju”.
Milosrđe je uvijek suvremeno, uvijek aktualno, jer utjelovljuje Božju nesebičnu ljubav. Životi svetaca, rasvijetljeni Godinom milosrđa, pokazuju da je čovjek put Crkve i njezine svetosti, stoga ovaj broj pred čitatelje stavlja tri velika svjedoka milosrđa: sv. Martina Tourskog, sv. Ivana Pavla II. i bl. Tereziju iz Kalkute.
“Pogled kroz svetost svetog Martina – pomoć suvremenosti” naslov je teksta koji potpisuje Ivan Šaško.
Sveti Martin (316.-397.) svakako može biti viđen ne samo kao uzor osobnoga kršćanskoga življenja, nego i kao ‘model’ osjetljivoga i solidarnoga društva, a ‘pralik’ njegova razrezanoga plašta, polovicom kojega je zaogrnuo siromaha, kao kompas za temeljna društvena pitanja, ističe autor, te dodaje “Terezija iz Kolkate kao da je odraz obnovljene aktualnosti svetoga Martina”. To potkrepljuje njenim riječima “Jedino što može odstraniti siromaštvo jest međusobno dijeljenje.”
To se ne odnosi samo na materijalna dobra, nego i na nužnost spremnosti na pomaganje, suosjećanje i empatiju u svijetu razdiranom raznim napetostima i sukobima. Gestom dijeljenja svoga plašta do izražaja dolazi euharistijska dinamika i smisao kršćanskoga postojanja, ali i temeljna društveno-politička zadaća, jer je očito da se bez ‘načela dijeljenja’, bez osjetljivosti za druge, naročito one koji žive u bijedi, zapadna civilizacija ne može održati.
Ante Crnčević je svoj tekst naslovio “Bl. Terezija iz Kalkute i sv. Ivan Pavao II. Svetci našega vremena ili: mogući putevi svetosti”. U uvodu autor ističe, kako je u buli najave Svete godine milosrđa Vultus Misericordiae papa Franjo pred vjerničko razmatranje iznio primjer svetaca i blaženika “koji su milosrđe učinili svojim životnim poslanjem” (br. 24). Posebno pak se usredotočujući na lik Majke Terezije i papa Ivan Pavao II., ističe kako su oni “svetci našega vremena. “Susretali su se i susretali smo ih. Oboje su povezani s našom domovinom. Bili su nam učitelji na svojim misionarskim i apostolskim pohodima. Svojim životnim pozivima i djelovanjem na divan su način povezali svijet, unosili u njega mudrost evanđelja i ljepotu lica Crkve. Odgovor na poziv svetosti isprepleo je njihove živote, proveo ih svijetom našega vremena i otkrio nam svetost kao mogućnost – danu svakomu kršćaninu. Oni propituju našu svetost i dovode u pitanje naša opravdavanja i izlike u odupiranju tomu jedinstvenom kršćanskom pozivu”.
Rubrika “Otajstvo i zbilja” donosi homiletska razmišljanja uz nedjeljna i blagdanska čitanja uz razdoblje koje obuhvaća ovaj broj. Tekstom “Ljubav je mržnja” uz dvadeset i treću nedjelju promišlja Ivica Raguž. “U izgubljenosti tuge zaogrnuti radošću” naslov je teksta Ivana Šaška uz dvadeset i četvrtu nedjelju. Uz blagdan Uzvišenja Svetoga Križa Ante Vučković potpisuje tekst “Zmija i križ”. Domagoj Runje autor je teksta “Ljudska pravednost pred Božjom mudrošću” uz dvadeset petu nedjelju, a uz posljednju nedjelju u ovome nizu Slavko Slišković potpisuje tekst “Gradnja mostova ili kopanje provalija”.
Homiletska razmišljanja prate crtice “Mudrost Crkve” koje donose misli Helmuta Krätzla (Ali Bog je drukčiji), Marka Ivana Rupnika (Bacio mu se oko vrata), Josepha Ratzingera (Na putu k Isusu Kristu), Pape Franje (Crkva milosrđa), te Benedikt XVI. (Isus iz Nazareta).
Prilozi za liturgijski pastoral u ovome broju donose tekst Ivana Šaška “Razmišljanja izazvana ‘Martinjem'”, potom “Misli bl. Terezije iz Kalkute o molitvi”, te napomenu uz promjene u Općem rimskom kalendaru uz slavlje sv. Marije Magdalene.