Bila je to 511. godišnjica proslave blagdana Gospe od Sniga, u spomen kad su na mjestu gdje se nalazi sadašnja crkvica, ribari 5. kolovoza 1514. godine pronašli sliku Majke Božje. Odnijeli su je u kukljičku župnu crkvu, ali sutradan slika je opet bila na mjestu gdje je pronađena i gdje se sada nalazi crkvica Gospe od Sniga.

Razmatrajući navješteno Evanđelje o svadbi u Kani Galilejskoj, nadbiskup Zgrablić je rekao da je Marijina nazočnost na svadbi tihi, nenametljivi, ali odlučan i duboko majčinski znak. Marija kaže samo dvije riječi: „Vina nemaju“. „Ne objašnjava i uvjerava – ona vidi ono što drugi ne primjećuju i djeluje. Njezin pogled majke je duboko uronjen u život ljudi te vidi i ono što nije izrečeno. I to stavlja pred Isusa“, rekao je mons. Zgrablić, istaknuvši da ono što je Marija učinila na svadbi u Kani, čini i za nas danas.

Pred Mariju nosimo našu svakodnevicu: naše brige, slabosti, zahvalnosti, bolesti, nesporazume, ali i radosti. I Marija sve to, kao u Kani, odnosi pred Krista, rekao je nadbiskup.

„Pokazuje nam da se Božje čudo ne događa kad se sve riješi, nego kad sve njemu predamo. Marija nas uči da voda našeg života, po Isusu, može postati vino radosti“, rekao je predvoditelj slavlja, dodavši da vino simbolizira radost, puninu života, zajedništvo, Božju prisutnost, novi savez u euharistiji.

Nadbiskup je pojasnio i značenje znakova vode i vina. „Isus ne čini čudo iz ništavila. On koristi vodu iz sudova koji su namijenjeni za čišćenje, pranje. Ta voda simbol je svakodnevice, znak čišćenja, simbol života koji je često prosječan, bez boje i okusa. Ta voda može predstavljati umor u braku, izazove u obitelji, rutinu u molitvi, malodušnost u društvu, prazninu nakon gubitka drage osobe, slabosti koje nosimo. I upravo tu vodu našeg života Isus uzima kao sredstvo po kojem čini čudo“, istaknuo je mons. Zgrablić, naglasivši: „Isus od nas ne traži materijalno zlato, nego ono što stvarno imamo i jesmo. Ako mu, na njegovu riječ, damo ono što jesmo, On to može pretvoriti u ono što još nismo, ali možemo postati“.

„Tamo gdje mi dajemo vodu, našu svakodnevicu, Isus, po Marijinom zagovoru, daje vino, i to najbolje. To znači da nas On ne želi ‘samo izvući’ iz problema, nego nas želi ispuniti novom radošću, novom svrhom, novim smislom života, novim uskrslim životom, novim vinom Duha Svetoga“, poručio je nadbiskup, potaknuvši da se zapitamo gdje je u našem životu voda koju Bog još nije pretvorio u vino.

Ako damo Isusu ono što imamo i jesmo, makar u nejasnoći, On će učiniti što samo On može i želi: preobrazit će našu vodu života u vino vječnosti, naglasio je mons. Zgrablić.

Uz spomen 30. obljetnice oslobodilačke akcije ‘Oluja’, nadbiskup je podsjetio da 5. kolovoza 1995., zbog ratnih okolnosti i opreza, prvi put nakon četiri stoljeća nije bila održana procesija s Gospinim kipom u Kukljici. No, Gospa je „boravila u srcima mnogih molitelja i branitelja i u zagrljaju krunice oko njihovog vrata bila je njihova nada. Brojni hrvatski branitelji nosili su krunicu oko vrata. Ta jednostavna zrnca ujedinjena s molitvom i hrabrošću bila su njihov štit, utjeha i snaga. Bila je znak vjere, pripadnosti Mariji, znak pouzdanja u Boga i Majku koja i u najžešćim olujama života ostaje blizu. Krunica je bila tiha molitva među rafalima, utjeha u strahovima i ranama, blagoslov u hrabrosti, svjetlo među sjenama“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je potaknuo na molitvu za blagoslov hrvatskog naroda, za hrvatske branitelje i redarstvenike koji su položili svoj život za našu slobodu i Domovinu, da „Gospodin utješi njihove obitelji, a nama poda zahvalno i odgovorno srce. Molimo i za sve nestale čije obitelji još uvijek čekaju istinu i utjehu“, potaknuo je mons. Zgrablić, poželjevši da križ svih žrtava Domovinskog rata bude sjeme mira i budućnosti.

Pozvao je na molitvu za Domovinu u koju su uložene mnoge žrtve. „Neka nam Gospodin daruje mudre, poštene i pravedne vođe; neka nam udijeli milost jedinstva u različitosti, hrabrost u teškoćama i otvorenost srca prema dobru. Gospodin neka nam pomogne da znamo ljubiti Domovinu požrtvovno – čuvajući vrijednosti slobode, pravde, mira i zajedništva. Neka nas Majka Marija nauči kako i mi možemo ljubiti svoj narod, svoj zavičaj, svoj dom, ne samo riječima, nego životom“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Nakon mise, nadbiskup je sudjelovao u procesiji s brodovima morem od uvale Ždrelašćica do Kukljice, tijekom koje je prevezen Gospin kip i u procesiji prenesen u kukljičku župnu crkvu Obraćenja sv. Pavla.

„Marijin kip, okićen zlatom koje su tijekom stoljeća darovali vjernici je mozaik naše povijesti i duhovnosti. Zavjetni darovi na Gospinom kipu su više od ukrasa – oni su obilježeni vjerom, molitvom, znak duše koja se otvorila Bogu preko Majke.

Svaki lančić, medaljon i prsten govori o majci koja je molila za zdravlje djeteta, o mornaru koji se vratio s mora, o mladima koji su zahvalili za ljubav, o starcima koji su zlatom ovjenčali vjernost svome zavjetu. Zavjetno zlato na Marijinom kipu je sjaj vjere, ljubavi, molitve, zavjeta i povjerenja“, poručio je nadbiskup Zgrablić.