Split, (IKA) – U znaku tematskih predavanja i prigodnih prezentacija protekao je drugi dan Katehetske ljetne škole za vjeroučiteljice i vjeroučitelje u osnovnim školama, koja se 25. i 26. kolovoza održavala u prostorijama splitskoga Nadbiskupijskog sjemeništa.
Nakon zajedničke molitve koju su pripremili i predvodili vjeroučitelji iz OŠ Petra Kružića, Klis, u drugi radni dan sudionike je uvela Sabina Marunčić, viša savjetnica za vjeronauk u Agenciji za odgoj i obrazovanje.
Prvo predavanje “Duhovna i tjelesna djela milosrđa kao djelatni ishodi vjeronauka” održao je prof. dr. Ante Mateljan, redovni profesor pri katedri dogmatskog bogoslovlja splitskog KBF-a. Naglašavajući kako je milosrđe zaboravljeno u sustavnoj teologiji, ali je u kršćanskoj duhovnosti još uvijek na površini, predavač je nastojao dati odgovor na pitanje kako aktualizirati vjeronaučni sadržaj u situaciji sve raširenije “kulture smrti” koja odbacuje molitvu i ne povezuje vjerničku praksu s naukom vjere.
Odgovor na to pitanje prof. Mateljan je našao upravo u djelima milosrđa koja vjeronauk treba promatrati kroz prizmu ostvarenja duhovnih i tjelesnih kreposti. Pri tome je naglasio kako se djela milosrđa kao integralni dio naše vjere ostvaruju kroz javno djelovanje Crkve u skladu s njezinim socijalnim naukom gdje se katekizamska forma djela milosrđa kroz soteriološki i pokornički vid sve više proširuje onim obiteljskim, ekonomskim, političkim i društvenim vidom.
U tom smislu treba promatrati i ishode katoličkog vjeronauka određene pojmovima dosjetiti se, shvatiti, primijeniti, analizirati, prosuđivati i stvarati. Ovi ishodi vezani su za reproduciranje sadržaja, povezivanje ideja, razlikovanje bitnog od nebitnog, otkrivanje skrivenog značenja, utvrđivanje kvalitete te oblikovanje novih sadržajnih cjelina.
Svi ishodi moraju se ostvarivati po mjeri Isusa Krista koji nam daje odgovor na vječna pitanja o razlozima naše egzistencije i načinu na koji dolazimo do Boga. Mateljan je u svoje izlaganje uklopio i razmatranje značenja same riječi milosrđe tumačeći je kroz pojmove milost, srce, mjera, put, smilovanje, pogled, žrtva, otkriće i majčinstvo. Predavanje je zaključeno oslanjanjem na Isusove prispodobe o milosrđu u kontekstu naviještanja Kraljevstva Božjega kao poziv i poticaj na osobno i zajedničko djelovanje.
Nakon aktivne rasprave po zadanoj temi uslijedilo je i drugo predavanje koje je pod nazivom “Lice vjeroučitelja kao znak Lica milosrđa i pravednosti u današnjem vremenu” održao prof. dr. Ivan Tadić, redoviti profesor filozofijskih predmeta na splitskom KBF-u. Polazeći od tumačenja ljudskog lica kao odraza čovjekove nutrine Tadić je ponajprije naglasio kako lice može kriti ili otkrivati odnos prema Bogu i bližnjemu. U tom smislu, lice može zrcaliti ljudsku toplinu ili hladnoću, dubinu ili površnost, naravnost ili glumu tj. licemjerje.
No, povrh svega, lice nam otkriva našu otvorenost prema drugome te objavljujući ono nevidljivo može biti poticaj za činjenje djela milosrđa. Ona su pak, prema riječima predavača, u povijesti filozofijske misli nailazila na različite percepcije i tumačenja. Tako npr. Aristotel u “Nikomahovoj etici” pravednost stavlja ispred milosrđa, dok stoici milosrđe potpuno ignoriraju. Kant i Nietzsche milosrđe smatraju nepoželjnim, dok ga Kierkegaard ipak drži za vrlinu koja nas čini sličnima Kristu. Najveći dio predavanja Tadić je posvetio tumačenju milosrđa kod skolastičkih filozofa, posebice kod sv. Anselma i sv. Tome Akvinskog koji razmišljaju o opravdanosti postojanja Božjeg suosjećanja sa čovjekom unatoč njegovoj transcendenciji te Božjem milosrdnom djelovanju koje nadilazi ljudsku kategoriju pravednosti.
Osvrćući se na tekstove enciklike “Dives in misericordia i bule “Misericordiae vultus” predavač je na koncu dao i upute koje će vjeroučiteljima pomoći da i sami budu znakom Božjeg milosrđa i pravednosti u današnjem svijetu. Prema njegovima riječima, to se postiže samo-usavršavanjem kroz pristupanje sakramentu sv. ispovijedi i vjerovanju da nam Bog zaista prašta, poučavanjem i poticanjem drugih na praštanje, te činjenje djela milosrđa kroz razvijanje svijesti o našem tijelu kao hramu Duha Svetoga i promicanje pravednosti kao primanje zasluženog. Na taj će način vjeroučitelj zagledan u Lice milosrđa i na svom vidljivom licu pokazati lice nevidljivoga. I nakon ovog predavanja razvila se aktivna rasprava, a nakon kraće stanke uslijedilo je i treće predavanje koje je pod nazivom “Izazovi suvremene komunikacije.
“Značenje riječi u nevidljivom gradu” održao dipl. novinar Branimir Stanić, zamjenik glavnog urednika Glasa Koncila i asistent na Hrvatskim studijima u Zagrebu. Predavanje je temeljeno na promišljanju pape Franje o novim oblicima međuljudske interakcije uobličenim u metaforu “nevidljivi gradovi” do čijih bi “periferija” trebalo prenijeti evanđeosku poruku. Da bi se to ostvarilo potrebno je redizajnirati retorički izričaj u javnim prostorima među kojima spada i škola. Pri tome je važno slijediti sedam retoričkih koraka unutar procesa evangelizacije kao što su “oblačenje” metafora u novo retoričko ruho, odupiranje želji za masovnošću, razumno korištenje suvremenih didaktičkih pomagala, pozivanje na organizaciju u zaista važnim pitanjima, traženje pozitivne alternative u šumi medijskih napisa, ustrajanje na pozitivnim primjerima nasljedovanja te svjesnost kako Crkva preko školskog vjeronauka zaista ima moć kroz posjedovanje materijalnog, kulturnog i duhovnog bogatstva.
U svom zanimljivom i dinamičnom izlaganju Stanić je također ukazao i na brojne medijske manipulacije (trikove) kojima su izložena današnja djeca i mladi kroz napad na osobnu intimu, prijetnje i izazivanje panike, nametanje pretjeranog osjećaja sažaljenja, podilaženje osobi i pretjerano etiketiranje. Poslijepodnevni dio drugog dana Katehetske ljetne škole protekao je u znaku prezentacija dvaju humanitarnih projekta. Prvi od njih odnosio se na pokret Marijinih obroka (Mary’s Meals) kroz gledanje dokumentarnog filma “Generacija nade” i razgovor sa fra Petrom Komljenovićem, dugogodišnjim volonterom i koordinatorom Marijinih obroka u Splitu.
Aktivnost udruge “Zdenac – pokreta Misionara milosrđa” predstavile su Mirjana Iličić i Anđela Mirčić kroz projekt Odgoja za solidarnost i pružanje konkretne pomoći potrebnima u zemlji i inozemstvu. U skladu s ovogodišnjom temom svakoj od udruga doniran je iznos od 1700 kuna kojeg su tijekom dva dana Škole skupili sami sudionici. Po već ustaljenoj praksi Škola je okončana završnom raspravom i okruglim stolom u kojoj su vjeroučitelji i ovog puta izmijenili svoja iskustva, te izrazili zadovoljstvo koncepcijom i cjelokupnom organizacijom ovakvih susreta.

.