Zagreb, (IKA) – Drugi dan Katehetske ljetne škole za vjeroučiteljice i vjeroučitelje srednjih škola koja se u organizaciji Nacionalnoga katehetskog ureda HBK i Agencije za odgoj i obrazovanje Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta RH održava u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u Zagrebu s temom “Da istina Evanđelja ostane kod vas” (Gal 2,5) u utorak 23. kolovoza započeo je euharistijskim slavljem koje je predvodio predsjednik Vijeća za katehizaciju i novu evangelizaciju đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić. Na početku radnoga dijela, učenici drugih razreda Tehničke škole i prirodoslovne gimnazije Ruđera Boškovića iz Osijeka dramsko-scenskim izrazom prikazali su svoje razumijevanje “Božjeg plana i brige za čovjeka”. Iako bez teksta, prikaz je pun simbolike iz koje se mogu iščitati poruke: čovjek je vrhunac Božjeg stvaranja; čovjek je najsretniji kada bogatstvo svoga duha dijeli s drugim čovjekom; čovjek je neprestano u kušnji zadovoljiti se samodostatnošću; narcisoidnost razara svaki odnos i čovjeka dovodi u nesklad sa sobom i drugima; te kako tek posvemašno darivanje sebe drugima vodi do istinskog blaženstva.
Predavanje “O Bogu stvoritelju i uzdržavatelju – kršćansko razumijevanje i katehetski govor” održala je doc. dr. Nedjeljka s. Valerija Kovač. Predavačica je naglasila, kako kršćanski nauk o stvaranju na specifičan način odgovara na općeljudsko pitanje o porijeklu i cilju svijeta i čovjeka. To je i prikladno polazište za dijalog s drugim razumijevanjima svijeta i stvarnosti, počevši od predodžbi drugih religija do prirodoznanstvene interpretacije. S jedne strane teologija stvaranja, polazeći od jednoga Boga koji iz ljubavi i slobode stvara svijet kao relativno samostalnu stvarnost, pokazuje da se pod određenim uvjetima evolucionistička interpretacija ne protivi onoj kršćanskoj. S druge pak strane, kršćansko tumačenje svijeta i života kao Božjega stvorenja daje poseban temelj za imperativ poštovanja svijeta i života od njegova početka do prirodnoga kraja, te za sve aktualniju ekološku odgovornost očuvanja svega stvorenoga. U kršćansko-teološkom tumačenju stvaranja posebno mjesto pripada čovjeku kao slici Božjoj i njegovoj odgovornosti za stvoreni svijet pred samim Stvoriteljem.
U predavanju “Kršćanska eshatologija – noviji naglasci u teološkom razumijevanju i religijsko-pedagoško posredovanje” dr. Iva Mršić Felbar predstavila je središnje eshatološke teme (smrt, uskrsnuće, pakao, raj, čistilište) kroz suvremene naglasku u njihovu teološkom razumijevanju, kako bi potom implementirani u neposredan rad s djecom i posredovani na prikladan religiozno-pedagoški način.
Suvremeni naglasci idu za tim da sve eshatološke stvarnosti nastoje dovesti u suodnos s današnjim vremenom, uz očuvanje dinamizma i napetosti onoga “već i još ne”. Osim isticanja korelacije današnjega vremena s onim vječnim, predavačica je posvijestila i potrebu promišljanja posljednjih stvarnosti u ključu osobnoga poimanja tijela, smrti, suda i čišćenja, te sudjelovanja u unutarbožanskom životu. Ustvrdila je, kako je eshatologija danas izrazilo izrazito dinamična, relacijska, kontekstualna i usmjerena na svoj temelj, Isusa Krista.
I drugoga dana rad je nastavljen u radionicama. Tako je radionica “Biblija u vjeronaučnom radu s mladima” koju su vodile Gordana Barudžija i Ivanka Petrović vjeroučitelje potaknula na kritičko promišljanje o pojedinim načelima i metodama unutar tumačenja Biblije, te o mogućnostima, potrebama i načinima njihove primjene u vjeronaučnoj nastavi. Radionica “Credo Crkve i osobne ispovijesti vjere” pod vodstvom Nevena Pavelića i Ozane Mirosavljev Grgić sudionike je uputila na blago iz riznice novoga i staroga o vjeri, kako bi u susretu s biblijskim i izvanbiblijskim porukama i poukama iznova svoju vjeri obnovljenim žarom produbili, te se raspoložili i osposobili za pozivanje onih kojima su darovani njima, kao i onima kojima su oni darovani i poslani “na putu života”. Posljednja radionica, “Enciklika ‘Laudato si’ in interdisciplinarni ekološki projekti u srednjim školama” pod vodstvom Saše Josipa Mileca i Štefice Pokorny istaknula je važnost ekološkog odgoja unutar kršćanske duhovnosti, kao duhovni doprinos i poticaj na konkretne akcije koje je moguće ostvariti međupredmetnom, tj. interdisciplinarnom suradnjom u školama.