Seul, (IKA/KTA) – Nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, nadbiskup metropolit beogradski Stanislav Hočevar te banjolučki biskup Franjo Komarica i ljubljanski pomoćni biskup Anton Jamnik sudjelovali su od 17. kolovoza na “Koreanskom forumu za ujedinjenje i pomirenje” koji je na Koreanskom katoličkom sveučilištu u glavnom gradu Južne Koreje Seulu organizirala Katolička Crkva pod pokroviteljstvom kardinala Andrewa Yeoma Soo-junga i Vlade Južne Koreje pod pokroviteljstvom ministra za ujedinjenje Koreje dr. Honga Yong-pyovladea.
Južna Koreja danas ima visoko razvijenu industriju, najbrži internet na svijetu kao i najmanju stopu nezaposlenosti među azijskim zemljama poslije Japana. Od II. svjetskog rata, točnije 1945. godine, međunarodne sile podijelile su Koreju na Sjevernu i Južnu. Premda je riječ o jednome narodu, jednome jeziku, jednoj kulturi pa i jednoj religiji koja je većinom budistička, stvorena je umjetna granica koja ju je prepolovila na dva neprirodna dijela. Središnje regije Inje, Yang-gu, Hwa-cheon i Cheol-won, Yeon-cheon dijele te dvije države asfaltnom crtom iza koje stoje snopovi čelične žice i jaka vojska kako s jedne tako s druge strane.
Kada bi se gledalo samo s političko-sociološke strane, južnjačka patnja i sjevernjačka netrpeljivost trajala bi “in eternum (uvijeke)”, da nije vjerske, prije svega katoličke volje, pa su oni i glavni organizatori ovogodišnjeg Koreanskog foruma za ujedinjenje i pomirenje, na koji su pozvani eminentni gosti i predavači svjetskoga glasa kako bi analizirali dosadašnje uspjehe, predložili nove metode, ali isto tako dali primjer i drugim državama koje imaju sličnih međususjedskih razmirica i netrpeljivosti. Iz toga razloga pozvani su predavači s Bliskog istoka koje je predvodio kardinal Rai Bechara Boutros, maronitski patrijarh Antiohije i cijeloga Istoka, kao i gosti iz balkanskih zemalja: kardinal Puljić, nadbiskup Hočevar, biskup Komarica i biskup Jamnik.
Premda Katolička Crkva u Koreji ima svega četiri milijuna vjernika od oko pedeset milijuna stanovnika, riječ je o snažnoj i utjecajnoj instituciji koja u svom djelovanju uključuje: Katoličko sveučilište u Seulu, prominentnu Korejsku katoličku bolnicu, široko prihvaćenu Korejsku katoličku televiziju te brojne katoličke radio postaje, kao i odgojno-obrazovne institucije širom cijele države.
Središnji dan foruma bila je subota 20. kolovoza, kada je održana glavnina predavanja. Uvodno predavanje održao je nadbiskup domaćin kardinal Andrew Yeom Soo-jung, koji se osvrnuo na djelovanje svojih vjernika u konfliktnim pograničnim dijelovima svoje metropolije, u kojem je, uz biblijsku mudrost i kršćansku hrabrost istaknuo smjernice onoga što Crkva treba činiti u svim sličnim situacijama u svim područjima svoga djelokruga.
Kardinal Rai Bechara Boutros govorio je o mogućem suživotu muslimanske i kršćanske populacije. Prema njegovim riječima, primjer suživota jest njegova domovina Libanon. Premda bi se moglo govoriti o fiktivnoj suradnji muslimana i kršćana, kazao je da je to jedina država na Bliskom istoku u kojoj su kršćani poštovani i prihvaćeni od svojih muslimanskih sunarodnjaka. Platforma na kojoj se temelji suradnja jednih i drugih jest jednakopravnost. Kazao je da je bez elementa jednakopravnosti utopija govoriti o bilo kojem obliku suradnje. Kardinal Rai istaknuo je da su muslimanski fundamentalisti manjina na Bliskome istoku, ali su uspjeli uništiti mir koji su kršćani mučenički, s velikim naporom i strpljenjem izgrađivali tijekom dva tisućljeća. Ipak, Mir je ime kojim se zove Krist i poslanje Crkve ne skreće s tog evanđeoskoga kolosijeka, zaključio je maronitski patrijarh.
Kardinal Puljić govorio je o trenutačnoj razini intenziteta mira u Bosni i Hercegovini koji se ne razvija onako kako bi željela Katolička Crkva. Kazao je da je ono što Crkva čini u Bosni i Hercegovini godinama čini vidljivo iz rezultata njezinog nesebičnog zalaganja za čovjeka. Pozornost mnogih privukla je i njegova konstatacija da je mir bez Krista globalno neodrživ, štoviše nemoguć. Suradnja među različitima mora biti na prvome mjestu. Istaknuo je da se iz suradnje rađa međusobno poštovanje, a iz međusobnog poštovanja razvija jednakopravnost koja ne vodi samo vjersko-političkoj stabilnosti, nego i onoj ekonomskoj, kulturnoj i socijalnoj. Kardinal Puljić zaključio je da Katolička Crkva u BiH želi slijediti korejski model prema kojem će, ne kvantitativno nego kvalitativno uvelike pridonositi općem dobru cijele države.
Veliku pozornost privuklo je i izlaganje biskupa Komarice koji je statistički predstavio tragičnu sudbinu Hrvata katolika u najvećem dijelu Banjolučke biskupije tijekom i nakon nedavnoga rata. Konstatirao je da su katolici protjerani iz svojih domova tijekom rata što je nastavljeno i nakon rata sve do danas samo u perfidnijem jedva prozirnome velu. Zaključio je da unatoč svemu nada ne posustaje i da se po krvi mučenika u Crkvi rađaju novi sinovi i kćeri koji će svjedočki djelovati u svijetu.
Nadbiskup Hočevar istaknuo je pak da su balkanske zemlje, koje su neprestano na periferiji geopolitičkoga globalnoga plana, raskrižje svjetskih interesa koji svojom globalizacijom zatiru interese manjih i slabijih naroda.
Osim crkvenih predstavnika na Forumu su sudjelovali i ugledni stručnjaci i profesori iz Oxforda, Američkoga katoličkoga sveučilišta, Katoličkoga korejskoga sveučilišta, Međunarodnoga instituta za mir u Londonu, Bliskoistočnog instituta za mir i brojnih drugih prominentnih društvenih institucija. Iz njihovih se predavanja mogla uočiti silna želja za ujedinjenjem Koreje što velikim dijelom priječi velika svjetska vrlo opasna “igra” koja često uzrokuje veliko ogorčenje manjih naroda. To se posebno osjetilo prigodom posjeta demilitiziranoj zoni između Sjeverne i Južne Koreje koju kontroliraju snage Ujedinjenih naroda.
U sklopu programa bio je i posjet Centru za ujedinjenje koji se nalazi na samoj granici sa Sjevernom Korejom. U toj zoni nalazi se i Crkva ujedinjenja u kojoj je kardinal Puljić predsjedao euharistijskom slavlju. U propovijedi je iskazao oduševljenje za “tako organiziranu zajednicu u kojoj i svećenici i laici sinergetski rade za svoju maticu Crkvu”. Misu je pratio narodni zbor uz tradicionalne korejske instrumente.
Dojmljiv je bio i pohod Nacionalnom svetištu korejskih mučenika u kojemu hodočasnici dugo bdiju i zajedno sa svojim svećenicima mole na različite nakane.