Slika sv. Hedvige postavljena je na sjeverni bočni zid u crkvi sv. Šime, a pokraj te slike postavljen je i relikvijar s relikvijom sv. Hedvige koja je predana u zadarsku crkvu sv. Šime za vrijeme mise 14. studenog 2023. godine.

Veličina slike sv. Hedvige je 60 x 80 cm, akril na platnu, a njena autorica je akademska slikarica Iris Mihatov Miočić. Nadbiskup je blagoslov slike te prisutnost i poljskih vjernika na misi nazvao „susretom vjere i baštine“ i „znakom duhovne povezanosti dvoje svetaca, dva vremena i dva naroda“.

Nadbiskup je zahvalio krakovskom nadbiskupu Mareku Jędraszewskom koji je dopustio darovati moći sv. Hedvige svetištu sv. Šime na zamolbu mons. Zgrablića i mons. Pawłu Baranu, župniku krakovske katedrale u kojoj se čuvaju relikvije sv. Hedvige, jer su Zadru „velikodušno darovali relikvije ‘poljske majke’, kako Poljaci nazivaju sv. Hedvigu“.

Uz blagoslov slike, u crkvi sv. Šime trajno je izložena Hedvigina relikvija i predana puku na čašćenje. Lik Hedvige kao djevojčice, s njenom majkom  Elizabetom i dvije sestre, prikazan je u reljefu na Škrinji sv. Šime koju je dala izraditi upravo majka sv. Hedvige, hrvatsko – ugarska kraljica Elizabeta Kotromanić 1377. godine.

Blagoslov slike predstavlja „trenutak duhovne povezanosti među narodima, svetima i vjekovima. To je susret starozavjetnog pravednika i novozavjetne svetice; susret sv. Šime koji je u Hramu dočekao ispunjenje Božjih obećanja i sv. Hedvige, kraljice koja je svojim životom ostvarivala Kristovo kraljevstvo na zemlji“, rekao je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je u propovijedi predstavio i životopis sv. Hedvige, rekavši da kako „je bila obrazovana žena. Znala je više jezika i prevela je djela s latinskog na poljski. Posebnu brigu posvetila je školovanju mladih Poljaka i Litavaca. Odrekla se dijela kraljevskog nakita i osobnog bogatstva kako bi financirala obnovu i razvoj sveučilišta u Krakovu, koje je kasnije, u čast nje i njenog supruga, nazvano Jagiellońsko sveučilište. Njenim zalaganjem je osnovan teološki fakultet, jer je željela da Crkva u Poljskoj i Litvi ima učene i mudre pastire“, rekao je nadbiskup.

Razmatrajući pročitanu Božju riječ, nadbiskup je rekao da su Hedviga i Ruta bile „žene velikog duha. Ruta, žena stranog podrijetla, postaje blagoslov za izabrani izraelski narod i ulazi u povijest spasenja jer je vjerna, blaga i odana. Ona ostavlja svoj narod, svoju sigurnost i prošlost kako bi služila svojoj svekrvi Noemi, a preko toga i Božjem narodu“, rekao je mons. Zgrablić. Ruta i Hedviga bile su iz drugih kultura i zemalja, a zbog vjere i ljubavi pristupile su Božjem narodu u kojem su po udaji živjele i ostavile trajan blagoslov.

„Sv. Hedviga, iako rođena u kraljevskom dvoru i okružena raskoši, nije ostala zatvorena u palače. Nju su, kao i Rutu, vodili ljubav, povjerenje i vjera. Udajom za Vladislava II. Jagela, kneza Litve 1386., Hedviga je ujedinila Poljsku i Litvu u veliku državnu zajednicu, ali i otvorila vrata kršćanstvu u Litvi, tadašnjoj najvećoj poganskoj zemlji Europe. Potaknut njenim primjerom i vjerom, njen muž Vladislav primio je krštenje, čime je počela nova era za cijelu regiju“, istaknuo je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je govorio i o povezanosti duha svetih Šimuna i Hedvige. „Sv. Šimun je prepoznao u Djetetu Isusu ispunjenje Božjih obećanja, kao što su Hedviga i Ruta znale prepoznati Boga u konkretnim, ljudskim okolnostima“, istaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da smo i mi pozvani biti ljudi koji žele služiti Bogu i bližnjima.

„Sv. Šimun je vjerno čekao ispunjenje obećanja i u Hramu je dočekao Mesiju, a sv. Hedviga je kroz svoje kraljevstvo i darove željela pripraviti mjesto tom istom Spasitelju u srcima svoga naroda.

Sv. Šimun je držao Krista u naručju, sv. Hedviga ga je nosila u duši. On je prepoznao Dijete, ona ga je prepoznavala u siromahu. On ga je slavio u Hramu, ona u dvoru, na ulici, u školi, na bojištu i u molitvi u wawelskoj katedrali“, rekao je nadbiskup, dodavši da sveti Šimun i Hedviga predstavljaju „znak suradnje vjere, mudrosti i ljubavi“.

Po njima, crkva sv. Šime biva „svjedokom europske kršćanske baštine koja je nadišla granice i jezike. Ta crkva je dom starozavjetnog starca, poljske kraljice i naroda koji gledaju što Bog čini po onima koji ga ljube, iščekuju i koji mu služe“, poručio je mons. Zgrablić.

U misi su koncelebrirali Paweł  Baran, župnik krakowske katedrale na Wawelu, don Damir Šehić, župnik župe sv. Šime, svećenici podrijetlom Poljaci djelatni u Zadarskoj nadbiskupiji: Franjo Kowal, Zbigniew Jacek Korcz i Andrzej Jan Stepien i još sedmorica svećenika.

Vlč. Paweł  Baran, wawelski katedralni župnik i čuvar svetišta sv. Hedvige čije su moći u krakowskoj katedrali, rekao je da krakowsku katedralu i crkvu sv. Šimuna povezuju relikvija sv. Hedvige i prisutnost djece u ta dva svetišta.

Na misi je bila i Weronika Staniec Porczyk, prva savjetnica i načelnica Odjela za političko – ekonomska pitanja u Veleposlanstvu Republike Poljske u Hrvatskoj, u ime poljskog veleposlanika u Hrvatskoj.