Dubrovnik, (IKA) – Na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije, 15. kolovoza, dubrovački biskup Mate Uzinić predvodio je središnje večernje koncelebrirano misno slavlje ispred dubrovačke katedrale koja je proslavljala blagdan svoje zaštitnice. U koncelebraciji su prvi puta bili članovi Stolnog kaptola Marije Velike, koji je obnovljen u Godini sv. Vlaha i koji na ovaj Marijin blagdan slave i svoju zaštitnicu. Nakon mise svi sudionici slavlja u procesiji su se uputili prema gradskom portu gdje je pred slikom Gospe od Porata biskup izmolio molitvu te blagoslovio barke, brodove i putnike.
“Sa svima drugima u ovom našem hrvatskom društvu i mnogi od nas katolika ostaju zarobljenici prošlosti”, kazao je biskup u propovijedi i nastavio: “Kao da sve ovisi o tome tko je u povijesti bio tko i sve drugo što je, da ne ulazim u detalje, s tim povezano. Ovom možemo pridružiti i našu navezanost na tradiciju, na ono što je nekad bilo i uvijek mora biti i sl. Ovo posljednje je osobito naš dubrovački problem i to na više razina, uključujući i našu današnju proslavu Gospe od Porata.” Kao nadilaženje te poteškoće življenja kršćanstva u današnjem hrvatskom društvu biskup je skrenuo pozornost na način kako su kršćani kroz povijest živjeli: “Analiziramo li, međutim, povijest kršćanstva, otkriti ćemo da život kršćana nikad nije bio uvjetovan prošlošću, nego budućnošću. Kršćani nisu kršćanski živjeli zbog onoga što se događalo u prošlosti, nego zbog onoga što im je obećano u budućnosti”.
Svetkovina Uznesenja Marijina, u kojoj se spominjemo prošlosti, ipak nije svetkovina koja naš pogled usmjerava prema prošlosti, nego prema budućnosti, Marijinoj, ali i budućnosti Crkve i svih nas kao članova Crkve, rekao je biskup. “Svetkovinom Uznesenja, naime, mi slavimo i ispovijedamo da je u Mariji u punini ostvareno ono što je svima nama, čitavoj Crkvi i svakom kršćaninu, obećano Isusovim uskrsnućem. Marijina prošlost, koja je u vječnosti postala trajno sada, naša je budućnost”.
Biskup je također citirao apostolsku konstituciju “Predarežljivi Bog” koja kaže da je Blažena Djevica Marija “kao krunu svih povlastica postigla da bude izuzeta od raspadanja u grobu, i da pobijedivši smrt, kao već prije njezin Sin, bude s tijelom i dušom uzdignuta gore u slavu nebesku, da tu blista kao Kraljica s desne svoga Sina, besmrtnog Kralja vjekova”. Na temelju drugoga misnog čitanja istaknuo je i Marijinu posebnost, rekavši kako je on bila osobito Kristova i Krist njezin, “po tome što ga je začela, nosila u utrobi, rodila i dojila, hranila i odgajala, tražila i o njemu u srcu razmišljala, a zatim ga nasljedovala do kraja, sve do križa i preko križa i kad ga nije najbolje razumjela, a više od svega toga jer je … u svakom trenutku svoga života Božju riječ slušala i čuvala”.
I zato je, kao “blagoslivljana … nad sve žene”, kako ju je nazvala Elizabeta u evanđeoskom ulomku, s pravom prva u redu onih “koji su Kristovi”, kazao je biskup Uzinić, te istaknuo: “Nakon nje će uslijediti, bez obzira na sve naše ljudske podjele na rase, klase, nacije, pa čak i vjere, i svi drugi ‘koji su Kristovi’. Zapravo je jedino to biti Kristovi – a Krist je, a ne mi, onaj koji određuje na koji sve način netko jest i može biti njegov, – preduvjet koji se traži za biti dionici uskrsnuća i tijelom i dušom koje je za Isusa i Mariju sadašnjost, a za nas koji smo Kristovi sigurna budućnost”.
Po Marijinu primjeru i na temelju njezina hvalospjeva Veliča, otkivaju se elementi po kojima svako može otkriti što znači biti Kristov. Preduvjet za to je usklađivanje svoje volje s Božjom, zatim briga za bližnje posebice za one koji su u potrebi. Te dvije značajke biskup Uzinić je povezao s dva važna trenutka Marijina života, njezinog prihvaćanja da postane majka Sina Božjega i njezinog puštanja Isusa da ode, u trenutku pod njegovim križem, “da bi u nama ljudima, onima koji su Kristovi, primila svoje nove sinove i kćeri, one kojima će svojim primjerom, savjetima, pomoću i zagovorom, nastaviti biti ne samo bližnja, nego i Majka u svim životnim potrebama”. Hvalospjev Veliča ovome dodaje da se Kristovima i dionicima njegove vječnosti mogu smatrati ponizni, neznatni i gladni, oni što se Boga boje, za razliku od onih koji to ne mogu, a to su oholice umišljene, silni i bogati.
Biskup Uzinić istaknuo je da bi bilo nepotpuno značenje današnje svetkovine iščitavati samo pod ključem budućnosti. “Moramo biti oprezni jer bi to značilo da su u pravu oni koji nas optužuju da je vjera opijum”, kazao je te dodao da se budućnost s Bogom postiže “u sadašnjosti, živeći kršćanskim i ljudskim životom u punom značenju tih riječi ovdje, na zemlji”. Protumačio je i da dio definicije dogme o Marijinu uznesenju, ono da je “dušom i tijelom” bila uznesena na nebo, podsjeća na to “da će naša vječnost (Duša) biti proslavljena u onoj mjeri u kojoj se izgrađujemo ovdje i sada (svojim Tijelom), odnosno sa svojim trudom i svakodnevnim životnim zalaganjem”.
“Svetkovina Uznesenja nas želi osloboditi prošlosti, osobito one prošlosti koja nas ubija i pretvara u one koji mrze druge i ne mogu oprostiti, kako bismo kao oni koji su Kristovi, bili usmjereni prema budućnosti učeći iz prošlosti koju ne možemo promijeniti, kako bismo odgovorno i zauzeto mogli živjeli svoju sadašnjost”, rekao je biskup Uzinić i nastavio: “Zato se ne smijemo dati zarobiti od prošlosti kao što se, jednako tako, ne smijemo dati zanijeti budućnošću ostajući prekriženih ruku i uzdignute glave u iščekivanju budućnosti. Umjesto toga trebamo zaprljati svoje ruke – ili, kako nam kaže papa Franjo, zaprljati svoje haljine – svakodnevnim zalaganjem oko toga da budemo muškarci i žene koji, poput Marije, duboko vjeruju i istinski se trude živjeti svoju vjeru”.
Govoreći o viđenju iz Otkrivenja biskup je kazao kako se ono ne odnosi na Mariju nego na Crkvu odnosno da se ono na Mariju odnosi tek u onoj mjeri u kojoj je i ona član Crkve. Ustvrdio je i kako to viđenje nije samo prošlost, ono što se Crkvi događalo kad je Otkrivenje pisano, ili budućnost, ono što će se Crkvi dogoditi na kraju vremena nego je ono i sadašnjost. Podsjetio je, u tom kontekstu, na progonjene kršćane koji su svaki dan ubijani zbog svoje vjere. “Ovo od nas koji nismo izravno pogođeni, ali živimo u ovom vremenu, zahtjeva sadašnje zalaganje u borbi protiv zla i Zmaja. Nemojmo to činiti u ispravljanju onoga što je bilo jučer ili u besplodnom očekivanju onoga što će biti sutra. Činimo to u zalaganju oko onoga što je ovdje i sada!” Samo tako ćemo biti uzeti k Bogu kad na nas, kao Kristove, dođe red, dodao je.
“Naš svijet i vrijeme, usuđujem se reći u ovo predizborno vrijeme, i naše hrvatsko društvo, imaju potrebu za takvim uznesenjem nas katolika, za onima koji neće biti egoistični i ravnodušni, prepuštajući stvarnost ovog svijeta drugima, koji će primijetiti patnju drugih, koji se neće zatvoriti u svoju umišljenosti i samodostatnost, koji neće zamijeniti imati i biti. Ovo društvo i vrijeme ima potrebu za onima koji se zalažu u korist drugih, za dobro svijeta, dobro društva, dobro Crkve, u korist obitelji i za obitelj, za svakog čovjeka, od nerođenih do bolesnih, osamljenih i umirućih, isključenih, prognanih i izbjeglih, nezaposlenih i slabo plaćenih, ma jednostavno svih ljudi i svakog čovjeka, ali i sve stvorene stvarnosti”, zaključio je biskup.
Liturgijsko pjevanje tijekom mise i za vrijeme procesije predvodili su katedralni zborovi pod vodstvom Margit Cetinić. Misna čitanja i molitve čitali su dubrovački sjemeništarci i bogoslovi, dok je psalam pjevao ovogodišnji festanjul. Zavjetnu sliku Gospe od Porata ove godine nosili su pomorci: Ivo Bošković, Zvonimir Cetinić, Ivo Šteta, Čedomir Lukšić, Kristijan Bazdan i Bogomir Vuković. Vjernici su tijekom cijelog dana hodočastili u katedralu, a prijepodnevne mise bile su u 6, 7, 8, 9, 10 i 11.30 sati. Nakon mise u 10 sati katedralni zborovi izveli su prigodni koncert.
Svetkovini zaštitnice dubrovačke katedrale prethodila je trodnevna duhovna priprava s duhovno-molitvenim programom prije mise te misom s propovijedi. Predvoditelj je bio fra Diego Deklić. U subotu 13. kolovoza dr. Darko Kristović održao je orguljski koncert, a uoči blagdana molila se i svečana večernja.