Vrboska, (IKA) – Svetkovina svetoga Lovre, đakona, mučenika i zaštitnika, svečano je proslavljena u srijedu 10. kolovoza u Vrboskoj na otoku Hvaru. U sudjelovanju brojnih domaćih vjernika, župljana okolnih župa i turista, koncelebrirano euharistijsko slavlje predvodio je mladi župnik župa Gornji Humac i Selca na otoku Braču don Milan Šarić. Koncelebrirala su dvanaestorica svećenika, među kojima je bio postulator kauze blaženog Ivana Merza isusovac Božidar Nagy, poljski župnici Kazimierz Bertosik i Krisztof Sontag, župnik Komiže na otoku Visu don Ivica Huljev te župnik župa Mirca i Sutivan na otoku Braču don Jakša Rubinić. Misno slavlje i procesiju animirao je župnik don Emil Pavišić. Liturgijsko pjevanje predvodili su domaći pjevači pod ravnanjem profesorice Marice Fabrio i uz orguljsku pratnju maestra Slavka Reljića.
Župnik Šarić u propovijedi je istaknuo: “Često, dok razmišljamo, slušamo ili govorimo o svecima, svoju pažnju usmjerimo na neke sitnice, neke detalje, a zaboravimo smisao, temeljnu poruku njihova života. Kad slušamo i govorimo o sv. Lovri, prvi, a možda i jedini detalj kojega se možemo sjetiti je da su ga pekli na gradelama i ubili. No, sv. Lovro je više od toga; čitav njegov život i djelovanje koji su doveli do toga da ga neprijatelji kršćanstva muče i ubiju. Međutim, nama je u našem vremenu i našim okolnostima teško aktualizirati njegovo životno svjedočanstvo. Jer, naše kršćanstvo je postalo kao malo svečanije odijelo koje se povremeno obuče, neka navika ili izvanjski ukras na život koji nema puno veze s vjerom, ili ima samo u vremenima bolesti, patnje, stradanja i smrti. Uz jedan Angelus papa Franjo rekao je: ‘Vjerovati ne znači ukrasiti malo život religijom, kao da je to torta pa je se ukrašava kremom. Ne, vjera nije to! Vjera podrazumijeva izabrati Boga za temeljni kriterij života, a Bog nije prazan, nije neutralan, Bog je uvijek pozitivan, Bog je ljubav, a ljubav je pozitivna!’ Sv. Lovro je toga itekako bio svjestan; vjera je bila njegov životni stav, pokretač i snaga. Njegov je život bio život po evanđelju. Promatrajući njegov život, one važne detalje iz njegova života, i mi možemo prepoznati način na koji bismo trebali živjeti svoju vjeru.
Prvi detalj iz njegova života koji nam može pomoći je njegova služba đakona ili služitelja. Kao đakon imao je zadaću služenja potrebnima. Lovro svoju zadaću nije obavljao površno, uskogrudno ili unutar radnog vremena. Imajući pred sobom lik Isusa Krista shvatio je da je pozvan služiti svima i bez prestanka. Služiti, ne samo dijeleći potrebnima materijalna dobra, nego poput Krsta darujući drugima samoga sebe, polažući svoj život za druge. To je ono na što Krist poziva svakoga od nas. Mogli bismo kazati da bi drugo ime za kršćanina moglo biti služitelj, đakon. Ali, ne zaboravimo, kršćansko služenje ne očekuje ništa zauzvrat.
Drugi detalj iz Lovrina života su oni kojima je i kako im je Lovro služio. Služio je onima koji mu nisu mogli ništa uzvratiti. To je najsavršenije, ali i najteže služenje. Poput Čovjeka o kojemu govori psalmist ‘on rasipno dijeli, daje sirotinji’. Služi sirotinji koja mu nema odakle uzvratiti. I u svemu tome on je radostan, veseo, a Bog ljubi baš takva služitelja i darivatelja; vesela, onoga koji daruje srcem, a ne računicom. I nikako sa žalošću i na silu. Toliko je ljudi koji dobro rade, stručno izvršavaju svoje zadaće, stavljaju se u službu potrebnih, ali su uvijek nešto namrgođeni, ljuti, nezadovoljni. Na mnogim pozicijama ljudi obavljaju svoje dužnosti i poslove kao da je sav teret svijeta pao na njihova leđa. Doista, izgleda kao da većina nas djeluje sa žalošću i radi s tugom, na silu.
Malo je pravih služitelja, malo je veselih i radosnih darivatelja. A kršćanin bi trebao biti radosni služitelj. Kršćanin bi trebao i u najmračnijim situacijama biti nositelj radosti i veselja poput sv. Lovre koji je i pred samu smrt, u teškim mukama bio sposoban sve okrenuti na humor, relativizirati svoje služenje i darivanje, jer mu je stalno na pameti Isusova napomena: ‘Ma, ništa posebno nisam učinio što nisam bio dužan učiniti, sluga sam beskorisni! Ja sam obično sjeme koje mora umrijeti da bi donijelo ploda'”, rekao je župnik Šarić.
Na kraju misnog slavlja kroz mjesto je prošla tradicionalna procesija s kipom sv. Lovre, koji su nosili članovi Bratovštine Čudotvornog svetog Križa, i s moćnikom s kojim je prošlogodišnji mladomisnik Šarić blagoslovio nazočne i župu Vrboska.