Đakovo, (IKA/TU) – Vlč. Vjekoslav (Slavko) Jurčić, umirovljeni komletinčki župnik, preminuo je 3. kolovoza u 71. godini života i 46. godini svećeništva. Sprovodni obredi održani su u subotu 6. kolovoza na Gradskom groblju u Đakovu, a potom je u đakovačkoj katedrali uslijedila misa zadušnica.

U nazočnosti nadbiskupa Đure Hranića i umirovljenoga nadbiskupa Marina Srakića te sedamdesetak svećenika, sprovodne obrede predvodio je generalni vikar mons. Ivan Ćurić. Nakon ukopa, u đakovačkoj prvostolnici održana je misa zadušnica, koju je uz umirovljenoga nadbiskupa te brojne svećenike predvodio nadbiskup Hranić.

Vlč. Vjekoslav Juričić rođen je nedaleko Slunja 9. lipnja 1946. godine. Vrlo rano ostaje samo s majkom Mandom, koja će ga podizati i odgajati i kojoj će čitavoga života nastojati iskazivati zahvalnost, sve do njezine smrti u vremenu progonstva i ukopa na otoku Krku. U najranijim godinama s majkom dolazi u Cernu gdje je završio osnovnu školu. Godine 1961. započinje svoju formaciju za svećenički poziv, najprije u dječačkim sjemeništima u Zagrebu i Đakovu, gdje je maturirao 1965. U Đakovu započinje svoj teološki studij, koji je morao prekinuti radi reguliranja vojne obveze u Pirotu i Nišu, da bi 1971. završio studij i bio zaređen za svećenika.

Svećenički život vodio ga je u više župnih zajednica Đakovačko-osječke nadbiskupije, uključujući i Srijemsku biskupiju: najprije postaje privremeni upravitelj, potom i župnik župe Retkovci (1971. – 1981.), nakon čega odlazi za župnika u Kukujevce (1981/82.), a potom za župnika u Bapskoj (1982. – 1991./1998.), gdje je ujedno vršio i službu dekana tada Tovarničkoga dekanata. U Bapskoj ga je zatekao i Domovinski rat. Prati i brine se za svoje župljane u progonstvu, te je bio i imenovan dušobrižnikom za prognanike u Opatiji. Od 1993. do 1998. vrši službu župnoga upravitelja u Strizivojni, a 1998. postaje župnikom u Brodskom Varošu. Od 2007. godine župnik je u Komletincima, a 20. kolovoza 2010. umirovljen je, od kada boravi u Svećeničkom domu u Đakovu.

U homiliji, govoreći o pokojniku, mons. Ćurić kazao je: “Znao je velečasni Slavko, kako smoga većinom zvali, i mi subraća svećenici i njegovi župljani, ostaviti lijepi trag svog svećeničkoga rada u svim zajednicama u kojima je djelovao. S jednim posebnim naglaskom, u kojem se očitavala ponajviše prisnost i ljubav, znao je reći “moji župljani”. Ako je koja župna crkva bila lijepa i uređena s ponosom je govorio “moja mala katedrala”. Imao je i odliku određene odlučnosti i zahtjevnosti, za koju mi je prije nekoliko mjeseci rekao: “U nekim sam slučajevima bio, možda, i prestrog.” No, nije mu se mogla pripisati nepravednost. Kad je nekome trebalo pomoći, znao je pokazati puno strpljivosti i sućuti. Neki od njegovih župljana to su vrlo pozitivno doživjeli i, rekao bih, upisali to kao jedno od najdragocjenijih iskustava plemenitosti, ljudskosti i dobrote jednog svećenika. Kad sam ga 2007. godine naslijedio kao župnik u Brodskome Varošu, mogao sam se osvjedočiti da je na pojedinim područjima bila upravo primjerna njegova brižljivost. Nije se libio davati i podršku pojedinim aktivnostima društvenoga života: udrugama i kulturno-umjetničkim društvima. Često ga se vidjelo s krunicom u ruci. S ponosom je uvijek spominjao zauzetost oko Gospina svetišta u Prkovcima.”

Uime generacije od svećenika oprostio mons. Luka Strgar, ravnatelj Svećeničkog doma, prenijevši izraze sućuti koje su uputili kardinal Vinko Puljić te banjolučki biskup Franjo Komarica. U pismu sućuti koje je biskup Komarica uputio nadbiskupu Hraniću među ostalim stoji: “Zajedno smo došli u Dječačko sjemenište na Šalatu u Zagreb te se družili kroz cijelo gimnazijsko vrijeme, a i kasnije vrlo često, kao prezbiteri Kristovi, te sam s njime bio i prijateljski i bratski povezan. Upravljam Vam moju iskrenu sućut te Vas molim da je prenesete i rodbini dragog mi pokojnika, kao i drugoj braći svećenicima, osobito iz naše brojne generacije. Za dragog ću Pokojnika slaviti sv. Misu, a moliti ću Gospodara žetve da na mjesto dugogodišnjeg župnika vlč. Vjekoslava pozove i osposobi novog vrijednog svoga suradnika.”