Selca, (IKA) – Svehrvatska jezično-pjesnička smotra “Croatia rediviva ča-kaj-što” koju je godine 1991. utemeljio dr. Drago Štambuk, bivši veleposlanik RH u Saveznoj Republici u Brazilu, održana je 26. put u Selcima na Braču, 5. kolovoza, i to na popularnoj Pijaci, kako je zovu, “za oltarom hrvatskoga pjesništva”. Ovogodišnja jezično-pjesnička smotra, kao i prošlogodišnja jubilarna, održana je pod visokim pokroviteljstvom predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović. Organizatori te Smotre su Udruga Croatia rediviva, Općina Selca i KUD Hrvatski sastanak.
“Ovdje smo zbog jezika hrvatskoga: čudesnoga tropletnoga jezika, zbog hrvatske poetske riječi – esencije našega identiteta. Tri temeljne metaforičke grede: čakavska, kajkavska i štokavska drže nam jezik materinski i podižu ga, pronose kroz vrijeme i u vremenu; jezik je dom bitku, stvarna mu domovina. Svoj razlomljeni i kaverne otkrivajući jezik vežemo uz ruševine koje krase kamena i skladna Selca”, rekao je utemeljitelj smotre dr. Štambuk u uvodnom govoru, podsjetivši kako se jezično-pjesnička smotra održava u spomen na 73. obljetnicu paljenja Selaca od talijanske okupacijske vojske, 9. kolovoza 1943. “Dopustite mi smionu asocijaciju i poredbu simbola triju mudraca na pjesnike kao kraljeve s puta prema betlehemskom Djetiću, Bogu Riječi, svojoj vrhunskoj inspiraciji i posljednjem utočištu. Ča-kaj-što zvoni u našim hrvatskim srcima poput Otac-Sin-Duh Sveti. Trojstvo i trojstvenost ima dimenziju dušinoga uspona i okomite jedre napetosti. Ploviti vasionom i zbrajati zvijezde repatice u poetskoj žetvi – zadaća je istinskoga pjesnika”, rekao je dr. Štambuk. Podsjetio je da se ni danas “jezična rana nije sasvim zatvorila, ali se ovdje može uočiti i oćutjeti iscjeliteljski odnos prema sveukupnom hrvatskom materinskom jeziku i pomirbeni ravnovjesni odnos prema svim trima hrvatskim jezičnim dionicama”. U tom kontekstu uputio je i na ranjenost hrvatskoga bića, istaknuvši: “Ranjenost hrvatskoga bića njegova je sudbina; prihvatimo je zaštitnički i s ponosom, jer i ona nas izgrađuje i čini osobitima: ranjenim ali i plemenitim narodom koji razumije svoju bol, svoje utege, i nalazi načine da ih nosi kroz vrijeme bez dodatnih, umnažajućih opterećenja, samosvojno i uzdignuta čela. Velika je naša izdržljivost: pod pritiskom vjekova slomili su se i veći narodi, a naš pokaza snagu dostojnu svoje egzemplarne sudbine”.
“Rediviva znači i vraćanje životu; i demografsku obnovu koja ohrabruje novi život i stavlja ga na prvo mjesto državnih prioriteta – ali i duhovni, identitetski, kulturološki i svekoliki narodni preporod”, poručio je brački pjesnik, liječnik i diplomat. Podsjetio je da nam se je na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti spomenuti palih domoljuba i branitelja, svih civilnih žrtava, kako je rekao, “ničim opravdane velikosrpske agresije na Hrvatsku, zemlju staru koliko i naša smotra”. “Ne okrenemo li se k sebi, u miru i samosvjesno, svojim poljima i svojem moru, planinama i gorama, ravnicama i šumama, puku i osobito njegovim vulnerabilnim skupinama: djeci i starcima, obradi zemlje i njenim žetvama, ne postanemo li samodostatni, na sebe same oslonjeni, poučeni brojnim povijesnim nedaćama – nećemo biti dostojni zvati se baštinicima svoje jedine i prelijepe zemaljske Domovine. Sursum corda, gore srca!”, poručio je dr. Štambuk. Već tradicionalno pjesnički nastupi otvoreni su pjesmom “Maslina” bračkoga pisca Vladimira Nazora. Na prošlogodišnjoj smotri maslinovim vijencem ovjenčan je Veselko Koroman, hrvatski književnik iz BiH, nastupivši s pjesmom “Doći će vrijeme blagoga naroda”. Među brojnim pjesnicima svih hrvatskih narječja ove je godine nastupio i generalni vikar Hvarske biskupije mons. Stanko Jerčić. Utemeljitelj smotre dr. Štambuk na kraju je maslinovim vijencem ovjenčao pjesnika i kroatistu Delimira Rešickoga iz Osijeka koji je tako postao 26. “poeta oliveatus”. Njegovo će se ime s izabranim stihovima naći na mramornoj ploči Zida od poezije na tamošnjemu središnjem Trgu Stjepana Radića.