Zagreb, (IKA) – Sedmi ovogodišnji broj “Živoga vrela” liturgijsko-pastoralnog lista u izdanju Hrvatskoga instituta za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji, posvećen je temi “Euharistija i briga za siromahe”.
U uvodniku urednik Ante Crnčević podsjeća “lice siromašnih, napuštenih, obespravljenih, prognanih i svih ojađenih, objavljuje nam Kristovo lice”, te dodaje “Euharistijom preobraženo zajedništvo Crkve otvara se i za ljude koji su potrebiti pomoći, materijalne i duhovne. Crkvena zajednica koja ne bi umjela prepoznati potrebite i pronaći prostore življenja ljubavi, bila bi daleko od Kristova duha i njegova puta”. Stoga, Crnčević zaključuje “da bismo kao Crkva umjeli u svojim karitativnim i socijalnim brigama sačuvati kristovski temelj i predznak ljubavi, nužno je vraćati se Euharistiji, nepresušnom vrelu Kristove ljubavi prema Crkvi”.
U tematskom dijelu lista Ivan Šaško predstavlja temu tekstom “Milosrđe u govoru euharistijskoga slavlja kao ‘Admirabile commercium'”. Autor na početku podsjeća, kako “u ovoj Svetoj godini milosrđa, kada se tema milosrđa prepoznaje i razmatra u raznim ozračjima crkvenoga i društvenoga života, ne bi se smjelo previdjeti izvorište i jezgru kršćanskoga milosrđa koje se ostvaruje i živi najviše upravo u sakramentu euharistije. No, euharistija kao vrelo i vrhunac ne tiče se samo apstraktne ideje o milosrđu, nego je izražaj cjelokupnoga kršćanskoga pristupa koji se tiče i društvenoga života, s posebnim posljedicama za gospodarski i socijalni vidik”. Nadalje, ističe kako netko može postaviti izravno pitanje, s pomalo podcjenjivačkim tonom “kako euharistija može utjecati na sadašnje gospodarske i financijske okolnosti?”
Ako gledamo sadašnje učinke i razmjere koje u životima ljudi za sobom ostavljaju ekonomske prilike s nerazgovjetnim predviđanjima, s pravom se pitamo što kao vjernici trebamo činiti, kako razumjeti događaje koji gotovo posvema zaokupljaju način življenja i ljestvicu vrijednosti. Osim toga, ako je euharistija stvarnost koja povezuje vremenito i vječno, zemaljsko i nebesko, logično je zaključiti da mora imati snagu aktualnosti za sva važna životna pitanja.
Drugi tematski tekst “Euharistija – Dar i razdavanje. Liturgijska nadahnuća za ljubav prema siromasima” potpisuje Ante Crnčević. Autor podsjeća, kako je “slavlje euharistije, ‘sakramenta Ljubavi’, duboko urezano u život kršćanske zajednice te se ono – i nakon obrednoga okupljanja i zajedništva – nastavlja: u služenju, darivanju, dijeljenju, blizini, suosjećanju, u traganju za onim a koji su daleko očitujući svakomu čovjeku otajstvo Božjega čovjekoljublja. Euharistija ‘tvori Crkvu’, osposobljujući ju za istinsko zajedništvo vjere, ali i da bude ‘zajednica poslanja’, služeći otajstvenoj preobrazbi svijeta. Sakramentalna pretvorba ne zahvaća samo kruh i vino položene na oltar; ona u otajstvenoj razmjeni darova, preobražava ljude, njihove živote, misli odnose, poslanje. Euharistiju stoga valja vratiti u središte naših promišljanja o poslanju u svijetu i kršćanskoj zauzetosti za potrebite”. Nadalje naglašava, kako “odnos liturgije i življenja ljubavi nije tek neko ‘proširenje’ liturgijske duhovnosti”, već je “riječ o odnosu u kojemu se otkriva smisao slavljenja i vjerodostojnost življenja”. Naime, “i liturgija i ljubav pripadaju biti kršćanskoga identiteta, pa odnos među njima ne može biti isključujući”.
I ovaj broj donosi homiletska promišljanja uz nedjeljna čitanja, kraće odlomke iz “Mudrosti Crkve” i “Zrnje”. U prilogu za liturgijski pastoral nalaze se Molitve za življenje Godine milosrđa: “Zazivanje i zahvala Gospodinu” (Sv. Augustin, Ispovijesti, 13, 1, 1) i “Molitvena meditacija o radosti” (Bl. Majka Terezija iz Kolkate). Rubrika “Pisma čitatelja” pojašnjava službu tumača u liturgijskim slavljima.