Hvar, (IKA) – “U mjesecima lipnju i srpnju dogodila su se svećenička ređenja i mlade mise većine naših svećenika. Prigoda je to ne samo sjetiti se tih značajnih događaja – datuma u našemu životu, nego je to ujedno prigoda za osvrt na prijeđeno, već doživljeno i proživljeno”, stoji na početku poruke hvarskoga biskupa Slobodana Štambuka koju je uputio biskupijskim svećenicima uz mjesec mladomisničkih slavlja. Biskup podsjeća kako je Hvarska biskupija protekle godine radosno proživljala dva svećenička ređenja te kako s nestrpljenjem očekuje đakonsko ređenje svećeničkoga kandidata Tonija Avianija. “U ovoj prigodi sjećanja, misao nam ‘plovi’ budućim godinama, lipnjima i srpnjima… Tko će tada na ‘svećeničku scenu’? Tko će nam davati mladomisnički blagoslov, tko će poći, tko će izgovoriti ‘Evo me, mene pošalji’!? Tko će imati udjela u toj spremnosti, tko će podržati tu ljudsko-vjerničku avanturu? Hoćeš li to biti ti, aktualni brate svećeniče?”, ističe hvarski biskup, podsjećajući kako se prijašnjim svećenicima više isticala važnost da upute na buduće svećeničke kandidate i na razmišljanje o toj temi među povjerenim im vjernicima. “Netko je bio prije tebe, a tko će biti nakon tebe? Ti si se, zar ne, nadovezao na neki niz svećenika u tvojoj ili bližoj sredini. Sjećaš li se još uvijek ministrantskih dana kada si s pažnjom i znatiželjom promatrao svećenika na oltaru, ponekada i poneko u svojoj rodnoj kući imao je oltarić i gotovo svakodnevno ‘slavio misu’? Je li neki (posebni) svećenik vidio u tebi svojega nasljednika u svećeničkom pozivu? Možeš li i ti nešto od zapamćenoga sada i ovdje primijeniti? Možeš li na tu nakanu moliti? Možeš li prikladnom riječju potaknuti nekoga mladića barem na razmišljanje?”, potaknuo je biskup Štambuk svoje svećenike, ističući im važnost davanja osobnoga primjera svećeničkoga života. “Tvoj osobni primjer, tvoj svećenički život, tvoja ljubav prema tvojem pozivu, postaje poziv i bez riječi! Župniče, može li ovaj ili onaj dječak u tebi imati ‘kuma’ za njegovu mladu misu? Koliko pitanja! Da, puno je pitanja. Važno je dobiti odgovor na pitanje: a koji je tvoj ‘ulog’, koji je i kakav interes u tom nastojanju, u tom traženju? Hoćeš li moći jednoga dana reći da si uzročno-posljedično bio temelj jednoga oduševljenja, jedne zanesenosti, jednoga veseloga predanja Bogu i njegovoj Crkvi”, istaknuo je mons. Štambuk.
U poruci podsjeća da je mjesna Crkva nedavno imala značajan broj svećeničkih kandidata, pritom ističući: “Bili su to dani obilja duhovnoga u vrijeme kad nije bilo materijalnoga obilja! Kakve li disproporcije (= nesrazmjera)! Obilovali smo kad nismo obilovali, imali smo kad nismo imali!” Dodaje, nadalje, kako je u život svećeničkoga kandidata potrebno puno toga utkati, od obitelji do svake riječi i geste koje, kako ističe, trebaju biti duhovna i materijalna potpora kandidatima. “U danima ljetnim, dok se spominjemo naših i onih drugih svećeničkih ređenja, uvijek i ponovno potrebno je posegnuti za pojmovnim izričajem što ga u sebi ‘skriva’ riječ svećenik. Potrebno je uočiti odrednice i teološke i pastoralne i one ljudske i one božanske, zemaljsko i nebesko… To je onaj koji smije stupiti pred Božje lice, to je onaj koji s Bogom razgovara ‘izbliza’, to je onaj koji je predao sebe i žrtvujući svoju slobodu, svoje vrijeme, pa sve do svojih osjećaja. To je onaj koji Bogu stoji na raspolaganju dan i noć, i danas i sutra i prekosutra, stalno, zauvijek! To je onaj koji samoga sebe može usporediti sa žrtvom Onoga koji posta velikom žrtvom za nas i naše spasenje!”, ističe biskup Štambuk. Podsjeća, pritom, da je Drugi vatikanski sabor pokušao odrediti bit svećeničke službe koja se i prema biti i prema stupnju razlikuje od zajedničkoga svećeništva sviju. “Službenom svećeništvu potreban je vlastiti duh odgovornosti, hrabrosti, nesebičnosti, samopredanja u služenju drugima, s potrebitim unutarnjim uživljavanjem u mentalitet i okolinu drugih”, piše u poruci hvarski biskup. Na kraju je ohrabrio i potaknuo biskupijske svećenike: “Svećeniče, hrabro! Oduševi se, ako treba, ponovno! Opet počni svoje svećeničko služenje, svoje samožrtvovanje! Obnovi svoja svećenička obećanja! Pusti da se opet ‘zarediš’! Gospodin bio s tobom. A Gospa naša, svećenička Majka, neka te prati i vodi Isusu i Crkvi”.