Dubrovnik, (IKA) – Svečanom procesijom s relikvijom lijeve ruke sv. Vlaha i misom u obnovljenoj zbornoj crkvi Sv. Vlaha u Dubrovniku, koje je predvodio dubrovački biskup Mate Uzinić, proslavljen je u utorak 5. srpnja ljetni blagdan sv. Vlaha koji se uobičajeno zove blagdan Ruke sv. Vlaha, a koji je u doba Dubrovačke Republike bio državni blagdan poznat pod nazivom Translatio et adventus (Prijenos i dolazak) Sancti Blasii.
Objašnjavajući značenje blagdana Ruke sv. Vlaha odnosno ljetne proslave sv. Vlaha, biskup Uzinić je u propovijedi istaknuo rečenicu iz evanđelja po Mateju: “Vidjevši mnoštvo, sažali mu se nad njim, jer bijahu izmučeni i obrvani kao ovce bez pastira”. Isusovo sažaljenje koje prožima cijelu povijest spasenja u izvanrednom Jubileju milosrđa posebice dolazi do izražaja.
To njegovo sažaljenje prema čovjeku slikovito je prikazano i opisano kroz pojam srca, a tijekom proteklog mjeseca se u Crkvi posebno štovalo Presveto Srce Isusovo i razmišljalo o Isusovoj ljubavi i sažaljenju prema čovječanstvu, rekao je biskup. Napomenuo je kako sažaljenje nije samo neki osjećaj, sentiment nego je srce u biblijskom značenju središte iz kojeg se donose odluke i iz kojeg počinje djelovanje.
Kao što se štovanjem Srca Isusova ne časti tjelesni organ nego se meditira o Isusovoj ljubavi prema ljudima, tako se i kroz štovanje ruke sv. Vlaha ne štuje dio svečeva tijela nego se ukazuje na Božje suosjećanje s ljudima ovoga Grada, koje im je iskazano putem sveca koji, u njegovo ime, pokazuje sažaljenje i ljubav, što je prelijepo prikazano slikom Parca koji na toj lijevoj ruci drži Grad prislonjen na srce.
“I kada danas slavimo lijevu ruku sv. Vlaha mi se spominjemo Božjeg sažaljenja koje je po Vlahovu životu, životu njega kao biskupa, svećenika, kršćanina, čovjeka, bilo iskazivano u njegovom vremenu i koji je još u tom vremenu bio prepoznat kao Božji čovjek, kao svetac. Vjerojatno je zato od onih koji nisu podnosili Božje sažaljenje i Božje djelovanje, bio osuđen na smrt i postao kršćanski mučenik”, rekao je biskup. No, mi se ne spominjemo sv. Vlaha samo zbog te njegove dimenzije nego i kroz sve druge dimenzije vidljive u povijesti Dubrovnika, kroz sve ono što je svetac činio za ovaj grad. “To Božje sažaljenje se preko sv. Vlaha prenijelo na ovaj grad i njegove ljude, na naše pretke, na nas danas, a nadamo se da će biti preneseno i na naše potomke”, rekao je.
Odlučno djelovanje sv. Vlaha za zaštitu ovoga grada primjer je kako sami možemo postati oni koji imaju sažaljenja za potrebne i koji i sami počinju odlučno djelovati, štiteći one koji su najslabiji.
“Neka nam sv. Vlaho, koji lijevom rukom drži naš Grad na srcu, bude nadahnuće, zagovornik, a osobito poticaj kako bismo sve one koji su u potrebi držali na srcu čineći na svom mjestu ono što možemo učiniti za njih”, poručio je dubrovački biskup.
Ljetna proslava sv. Vlaha započela je molitvom sv. Vlahu koju je u katedrali izmolio biskup Uzinić, koji je potom uzeo moći lijeve Parčeve ruke i sa svećenicima se pridružio već formiranoj procesiji kojoj su na čelu bili Dubrovački trombunjeri u svojim odorama, a u kojoj su uz vjernički puk sudjelovali i članovi Bratstva festanjula sv. Vlaha i barjaktari s gradskim barjacima. Procesija se, u svom prvom dijelu, kretala od katedrale, ulicom Pred Dvorom, južnom stranom crkve Sv. Vlaha, ulicom Zeljarica do glavnih vrata Parčeve crkve. Nakon mise u crkvi Sv. Vlaha procesija je izišla na glavna vrata te se putem uz istočnu stranu crkve Sv. Vlaha, odnosno ispred Gradske kavane i Kneževa dvora vratila u katedralu u koju je ušla kroz Vrata milosrđa. Blagoslovom i pjesmom završena je liturgijska proslava ljetnog blagdana sv. Vlaha.
Prisjećanje na stari dubrovački blagdan nastavljeno je u Kazalištu Marina Držića gdje je, uz prigodni program, prikazan dokumentarni film “Grad na Ruci – Dubrovnik”, scenarista i redatelja Tonka Jovića. Stručna suradnica na filmu bila je Maja Nodari, snimatelj Davor Šarić, dren operator Igor Knežević, skladatelj Matej Meštrović, montažer Darko Vračević. Dvadesetminutni “Grad na ruci – Dubrovnik” ostvaren je u sklopu projekta Grada Dubrovnika i Dubrovačke biskupije kojim se obilježava 1700. obljetnica mučeničke smrti svetoga Vlaha.
Na premijeri u kazalištu okupljenima su se, uz autora Jovića i povjesničarku umjetnosti Nodari obratili rektor crkve Sv. Vlaha mons. Toma Lučić i zamjenica gradonačelnika Tatjana Šimac Bonačić, zadužena za provedbu programa Godine sv. Vlaha. Relikvija lijeve ruke sv. Vlaha bila je sve vrijeme izložena na pozornici.
Kako govore povijesni podaci, 5. srpnja 1347. godine glavna Festa sv. Vlaha u veljači dobila je svoj ljetni par koji se skromnije slavio. Povod tom blagdanu bio je prijenos relikvije Svečeve lijeve ruke, koju je pučanin Toma Vitiano darovao katedralnoj riznici, u okviru tadašnjih političko-društvenih dubrovačkih povijesnih tijekova. Proslava blagdana Prijenosa lijeve ruke sv. Vlaha održala se sve do početka 19. stoljeća odnosno do kraja trajanja Dubrovačke Republike.
Blagdan Prijenosa lijeve ruke sv. Vlaha u vrijeme Dubrovačke Republike bio je državni blagdan, no s vremenom je njegova proslava prestala. Posljednje tri godine polako se vraća slavlje blagdana – na Gorici sv. Vlaha gdje se nakon svečane večernje mise iskazuje štovanje moćima lijeve ruke sv. Vlaha. Kako je ova godina posebno posvećena sv. Vlahu odlučeno je da se ovaj ljetni svečev blagdan svečanije proslavi u samom Gradu i tako mu se, bar jednom, vrati dio starog sjaja.