Šibenik, (IKA) – U Šibeniku je od 1. do 3. srpnja održan drugi po redu Hrvatski iseljenički kongres. Na trodnevnom međunarodnom skupu okupilo se dvjestotinjak sudionika – gospodarstvenika, povjesničara, demografa, književnika, pedagoga, komunikologa te katoličkih teologa iz dijaspore i Domovine. U izlaganjima i raspravama u dvadeset i četiri sekcije nastojalo se postaviti temelje politici suradnje domovinske Hrvatske i hrvatskog iseljeništva u trenutku ideološke razjedinjenosti i gospodarske posustalosti hrvatskoga društva.
Kongres je otvoren pod visokim pokroviteljstvom predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović, prigodnom svečanošću u Hrvatskome narodnom kazalištu u Šibeniku. Na otvaranju predsjednicu je zastupao predstojnik Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Zvonko Milas. On je istaknuo nužnost potrebe ponovne uspostave povjerenja i zajedništva između iseljene i domovinske Hrvatske. “Hrvatski iseljenički kongres snaži to zajedništvo nacije i otvara nove mogućnosti za hrvatski napredak. U proteklom razdoblju nestalo je povjerenja između iseljene i domovinske Hrvatske i treba ga vratiti. Domovina je stvorena u teškoj patnji i ne smijemo dopustiti da uništimo sve dobro što je načinjeno u posljednjih 25 godina”, poručio je Milas.
Skupu u Hrvatskom narodnom kazalištu obratili su se uime predsjednika Hrvatskog sabora Željka Reinera saborska zastupnica Margareta Mađerić, zastupnik u Europskome parlamentu Davor Stier, i Željko Burić, gradonačelnik Šibenika, grada koji ove godine slavi 950. obljetnicu postojanja i koji je materijalno i financijsko pomogao kongresu, te apostolski administrator Šibenske biskupije biskup Ante Ivas. Predsjednik Programsko-organizacijskog odbora Drugoga hrvatskog iseljeničkog kongresa Marin Sopta također je uputio pozdravne riječi.
Na rad prvoga iseljeničkoga kongresa osvrnuo se tadašnji ravnatelj Hrvatske inozemne pastve fra Josip Bebić. Prvog dana kongresa među brojnim izlagačima vlč. dr. Tomislav Markić govorio je o temi “Pastoralni izazovi i perspektiva hrvatske inozemne pastve”. Istaknuo kako se među pastoralnim izazovima osobito ističe proces prenošenja vjere budućim naraštajima, koji je otežan asimilacijskim procesima kojima su izloženi naši sunarodnjaci u inozemstvu. Neki pastoralni izazovi vezani su pak uz specifičnu situaciju Crkve u zemljama kamo su naši iseljenici doselili, kao i društvene, kulturne, gospodarske i političke situacije u odredišnoj zemlji. Obzirom na novi val iseljavanja iz Domovine, hrvatska inozemna pastva dobiva novo značenje i zadaću u pružanju pomoći oko snalaženja u novoj sredini kao i u pronalaženju novoga duhovnog krova nad glavom. Potrebno je, osim toga, jače povezati pastoral naših iseljenika kako s mjesnom Crkvom u inozemstvu, tako i s Crkvom u Domovini, naglasio je dr. Markić.
Drugog dana kongresa pod skupnim naslovom “Pastoralna skrb u hrvatskom iseljeništvu” održana su četiri izlaganja. O temi “Selilaštvo u svijetlu socijalnog nauka Crkve. Migracije novi prostor evangelizacije i solidarnosti” govorila je dr. Dubravka Petrović Štefanac. Selilaštvo, promatrano očima vjere, za Crkvu postaje važan izazov kojim se mora otkriti, s jedne strane Božji naum koji se po iseljenicima ostvaruje dok je, s druge strane, pojavu selilaca nužno primjereno staviti u službu izgradnje istinskoga čovječanstva i naviještanja evanđelja mira. Da bi se to postiglo čini se neophodnim iznova promisliti i produbiti temeljne vrijednosti bez kojih nije moguć skladni suživot ljudi i kulturi, kao što su promicanje i obrana čovjekova dostojanstva te njegova prava i slobode. Crkveno učiteljstvo službenim dokumentima na poseban način iskazuje svoju blizinu, povezanost i suodgovornost s iseljenicima, ukazujući na njihove “radosti i nade, tuge i tjeskobe”. Govoreći o konkretnim načinima dušobrižništva za svijet u pokretu, Crkva, a osobito papa Franjo danas, jasno upućuje na preuzimanje obveze odgovornosti i solidarnosti stavljajući naglasak na poštovanje ljudske osobe, kulturu susreta i potrebu istinskoga dijaloga, naglasila je dr. Dubravka Petrović Štefanac.
Gvardijan samostana svetog Frane u Šibeniku fra Ivan Bradarić izlagao je o temi “Doprinos Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca dušobrižništvu među hrvatskim iseljenicima. Dr. vlč. Nediljko Ante Ančić govorio je o temi “Identitet u dijaspori. Hrvatski katolici između stare domovine i novoga prebivališta”. Izlaganje se bavilo perspektivama Hrvatskih katoličkih misija u Njemačkoj osobito pod vidom njihova rada na očuvanju vjerskog, kulturnog i nacionalnog identiteta hrvatskih doseljenika u današnjim promijenjenim okolnostima. O temi “Slika hrvatskoga Iseljeništva u hrvatskim katoličkim glasilima” izlaganje je priredila dr. Suzana Vrhovski Peran. Osvrnula se na način kako hrvatska katolička glasila prate hrvatske iseljeničke teme te istaknula da se ta tematika prati redovito, ali prigodno i slavljenički, bez dubljega ulaženja u problematiku iseljenika. Nedostaje tematskih promišljanja stručnjaka, razgovora s povratnicima kao i reportaža o životu iseljenika. Postavila je pitanje kako poboljšati komunikaciju i mogu li i kako katolički mediji danas biti mjesto i forum za povezivanje hrvatskih iseljenika i Crkve u Domovini.
Trećega dana kongresa, u nedjelju 3. srpnja, misno slavlje za sve sudionike u katedrali Svetog Jakova u Šibeniku predvodio je biskup Ivas. U homiliji istaknuo je kako se Hrvati danas trebaju vezati uz križ Kristov i živjeti kroz prizmu križa. Hrvati kad su dobili državu počeli su vjerovati da se sve može lako, brzo, bez križa, bez žrtve, bez spremnosti služenja svome narodu i domovini, bez odricanja i nesebičnosti, bez opraštanja i pomirenja. Da, brzo smo počeli mislili da će sve doći tako reći “samo od sebe.” Pa smo čak počeli, kako se dogodilo i narodu izraelskom, vrlo brzo “plakati za egipatskim loncima”, i govoriti kako nam je bilo bolje prije, kad smo bili u ropstvu, jugoslavenskom i partijskom. Pa nikako da se oslobodimo toga ropskog mentaliteta da bismo mogli graditi i živjeti istinsku slobodu, koja ima svoj križ koji obvezuje svakoga. Biskup je istaknuo da se Hrvati trebaju vratiti Riječi Božjoj. Život nije put kroz ravnicu, nego najčešće uspon na Kalvarije i Golgote. Pobjeđuje onaj tko ustraje do kraja, “taj će se spasiti”, kaže Isus, a potvrđuje svekolika povijest i našega naroda. Ostajući vjerni riječima sv. Evanđelja, molimo danas i za naš narod hrvatski, u domovini i u iseljeništvu, da u nama ne ugasne svijest da je svatko od nas, po svetom krštenju, kao i po sv. Euharistiji, pozvan i poslan da u svakom gradu i mjestu u kojem živimo naviještamo i donosimo mir Božji koji se sastoji u svekolikom skladu života s Božjim zakonom, koji je najveći i najvažniji a glasi: “Ljubi Boga iznad svega a bližnjega svoga, svoju obitelj, svoju djecu, svoj narod, svoju domovinu, kao sebe samoga… Da bismo se svi mogli radovati u sretnoj nam i blagoslovljenoj domovini. To molimo zajedno sa Gospom našom Marijom, koju nazivamo Kraljicom Hrvata”, zaključio je homiliju biskup Ivas.
Kongres su organizirali Centar za istraživanje hrvatskog iseljeništva i Centar za kulturu i informacije Maksimir, Zagreb, a među mnogobrojnim suorganizatorima između ostaloga su Ravnateljstvo dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu, Hrvatska matica iseljenika, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Institut za migracije i narodnosti te Croatian Studies Centre – Macquarie University iz Sydneya, Australija.