Blato, (IKA) – Euharistijsko slavlje u nedjelju 3. srpnja, četvrti dan devetnice u svetištu blažene Marije Propetog Isusa u Blatu, predvodio je don Marinko Šljivić, župni vikar župe sv. Mihaela arkanđela u Dubrovniku u koncelebraciji s don Željkom Kovačevićem, župnikom župe Svih svetih u Blatu.
U propovijedi don Marinko je upitao: “Što pokazuje život svakog krštenika?” Pokazuje da bi u životu svakog čovjeka koji je kršten Isus Krist trebao zauzimati određeno mjesto, dimenzija čovjeka koji je kršten je ta da bi on trebao biti uronjen u samoga Isusa Krista. Ako čovjek nije uronjen u Isusa Krista onda se događa da se nazivamo krštenima, kršćanima, katolicima, ali da nemamo vjere i, nažalost, u svojem životu je ne pokazujemo. Kad je čovjek uronjen u prisutnost Kristovu onda mu Bog daje nešto po čemu je on jedinstven. Mnogi sveci su to uspjeli i onda im Krist daje ono po čemu ostaju upamćeni u ovome svijetu. Za našu blaženicu zbog koje smo se ovdje okupili Isus je bio Raspeti Krist jer i ime je uzela po Onome koji je raspet.
Što nam je činiti da mi ostanemo upamćeni u ovome svijetu? Kaže Krist – ako hoćeš služiti meni ne smiješ biti navezan ni na što na ovom svijetu. Napose ne na bogatstvo. Mnogi su se, nažalost, izgubili u ovome svijetu jer su navezani na nešto što propada.
Moguće je živjeti drukčije nego ovaj svijet živi. Naša blaženica je od rane mladosti povjerovala u Onoga kojega nam je poslao Otac nebeski, a to je Isus Krist. Ne samo da je povjerovala u Njega, nego je i živjela za Njega, pa je i uzela ime koje će uvijek govoriti tko je našoj blaženici bio na prvom mjestu. To je Raspeti Krist. Odrekla se svih svojih dobara da bi ih dala siromašnima i svake ljudske ljubavi da bi svu svoju sposobnost za ljubav darovala našem Gospodinu, služeći siromašnima, poniženima, razbaštinjenima, bolesnima, potrebnima. Za nju je Križ bio sve. Svoje spoznaje o križu ona nije stjecala iz knjiga, nego iz vlastitoga života. Nju je križ pratio od djetinjstva. Ukazivao se u najrazličitijim oblicima: neuspjesima, nevoljama, bolestima i smrtima. Ono što je u njezinom životu bilo čudesno je njezino prihvaćanje i oduševljenje za Propetu Ljubav. Blaženica je bila prožeta tim pojmom i stvarnošću i naravno da je to željela prenijeti na druge, na osobit način na svoje duhovne kćeri, prenijeti odgojem. Marija Petković je u kršćanstvu našla križ kao bitan element nauke i prakse. Znala je doduše, da to nije završni stadij, smisao i cilj ljudskoga života, ali jest sigurno nezaobilazna faza na našem zemaljskom putu prema uskrsnuću. Nema vam uskrsnuća bez križa. Bez boli i križa ne možemo zamisliti ljubav. Vrhunski i posljednji izraz ljubavi prema drugome ne može se očitovati bez žrtve, jer je križ najjači ispit i dokaz autentične ljubavi, zaključio je don Marinko.
Kako je to ujedno bio i Dan bolesnika, po završetku propovijedi, bolesnicima koji su se prethodno prijavili don Marinko je podijelio sakrament bolesničkog pomazanja. Euharistijsko slavlje pjesmom je uveličao župni zbor Svih svetih pod vodstvom s.M. Juliane Beretić.
Nakon večernjega euharistijskog slavlja u župnoj crkvi Svih svetih, u samostanskoj dvorani održano je predstavljanje knjiga “Privatni duhovni dnevnik” i “Tajne duše”, zapisi iz bilježnica bl. Marije Propetoga, koje je priredio dr. don Mladen Parlov, a izdala Družba kćeri milosrđa TSR sv. Franje, Provincija Krista Kralja. Knjigu su predstavili dr. don Mladen Parlov i s. M. Emila Barbarić, provincijalna predstojnica. Tijekom predstavljanja zbor mladih Stope nastupio je s nekoliko pjesma u čast blaženici. Voditelj kroz program bio je Teo Šeparović.