„Bračni život, roditeljstvo, obitelj – to nije drugi red svetosti. To je prva crta borbe za ljubav u ovome svijetu. A kada ljubite ustrajno, u vjernosti, žrtvi i praštanju, kada riskirate da biste iskazali milosrđe – tada postajete živi ikonopisci Boga koji je Ljubav. I to mijenja svijet“, poručio je nadbiskup Zgrablić obiteljima, istaknuvši da Bog prebiva u ljubavi muža i žene koja se „ne temelji samo na osjećajima, nego na vjernosti, na svakodnevnim izborima, na spremnosti da se ne odustane“.

Obitelji trebaju graditi svoj dom na stijeni ljubavi, „ali ne ljubavi romantike, leptirića u trbuhu, nego ljubavi križa – ljubavi koja prašta, koja ne odustaje, koja iznova pokušava, ne bježi od žrtve, nego prihvaća križ. To je ljubav Isusa Krista, to je ljubav Božja“, naglasio je nadbiskup, rekavši da je u središtu svakog života i poziva ljubav, bez koje nema smisla ni istinskog rasta.

Podsjetivši na riječ evanđelista Ivana: „Bog je ljubav“, nadbiskup je rekao kako sv. Ivan ne kaže da Bog ljubi, nego da On jest Ljubav. „Ljubav je Božja bit, njegovo srce i pokretač. Zato sve što Bog čini, čini iz ljubavi. On živi u zajedništvu dara odnosa Oca, Sina i Duha Svetoga. Iz te ljubavi darovao nam je život. Bog nas je stvorio da budemo njegova slika u svijetu – bića odnosa, bića koja ljube, koja primaju ljubav i daruju je drugima.“

Iz ljubavi nas je, rekao je nadbiskup, Bog stvorio kao muškarca i ženu – različite, ali jednako vrijedne i jednako dostojanstvene, komplementarne i stvorene jedno za drugo. „Upravo se u toj različitosti očituje Božji plan: da jedno drugome budemo oslonac u slabosti, blagoslov u svakodnevnici i dom u nesigurnosti života“, poručio je mons. Zgrablić, rekavši da se u savezu muškarca i žene, u sakramentu braka, događa sveto: čovjek postaje suradnik Boga u stvaranju novoga života.

Obitelji su izložene napadima izvana i iznutra, upozorio je nadbiskup. „Relativiziraju se temelji braka, jedinstvo i nerazrješivost. Poništava se razlika između muškarca i žene. Djeca su zbunjena. Roditelji su prezaposleni i iscrpljeni. Mobiteli i ekrani zamijenili su razgovore. Vrijeme je postalo luksuz, a molitva gotovo zaboravljena.“

„Zato nam je potreban povratak izvoru života i ljubavi – Bogu koji nas prvi i najviše ljubi. Blagoslov u obitelji, braku, mir među djecom ne može se ostvariti bez Boga. Bez Boga ljubav vene, a s njim raste, donosi plodove i traje“, poručio je mons. Zgrablić, rekavši da živjeti ljubav i obitelj nije uvijek lako ni jednostavno. „Svetost nije samo u velikim djelima niti u prolijevanju krvi kao kod svetaca. Svetost je u tome da svaki dan volimo – i kad je teško, kad iznova izgovaramo oprosti, hvala, volim te, lijepo je što postojiš, hvala Bogu što te imam, kad gledamo jedno drugo kao dar, a ne kao teret.“

Nadbiskup je potaknuo obitelji da u nedostatku radosti, topline i razumijevanja idu k Isusu koji svakodnevicu pretvara u svetost. Podsjetio je da u obitelji često dolaze umor, svađe, nesporazumi i šutnje koje bole više od riječi, ali da po vjeri, molitvi, sakramentima i napredovanju u kreposti ljubavi naše ljudske slabosti postaju mjesta Božje milosti.

„Nema ničega snažnijeg, ali ni zahtjevnijeg od poziva na ljubav. Ljubiti nije lako. Ljubiti znači riskirati. Ljubiti znači biti ranjiv. Ljubiti znači izabrati drugoga i onda kad nije lako. Ljubiti znači izgubiti ponos, oprostiti, spustiti glas, podnijeti žrtvu, ponovno pokušati. Ljubiti znači, ponekad, zaboraviti sebe da bi drugi mogao živjeti puninu“, potaknuo je predvoditelj slavlja.

Kako bi nas Bog u tome osnažio, nije samo govorio o ljubavi, nego nam je dao primjer ljubavi do kraja u svome Sinu Isusu Kristu. „Krist nije samo govorio o ljubavi – On je do kraja živio ljubav. On je postao utjelovljena Ljubav: s rukama koje grle, s nogama koje hodaju prema izgubljenima, s očima punim milosrđa koje ne osuđuju, s ušima koje slušaju, s riječima koje podižu, sa srcem koje se otvara na križu i iz njega izlaze ‘krv i voda’ – znak sakramenata krsta i euharistije – da bismo zauvijek bili uronjeni u tu ljubav i hranili se kruhom živim za život vječni“, ohrabrio je mons. Zgrablić, rekavši da na putu života nismo sami.

„Bog je u nama po Duhu Svetome, koji nas neprestano podsjeća da pripadamo Ocu, da smo otkupljeni Sinom i da živimo iz Ljubavi koja ne prestaje. Božja ljubav, do kraja posvjedočena na križu, izlijeva se na nas po Duhu Svetome koji nam je darovan da bismo u svakom trenutku života mogli živjeti iz te ljubavi. Duh Sveti je Bog-Ljubav koji izvire iz zajedništva Oca i Sina. On nije samo prisutnost izvan nas, nego nam daje snagu; on je unutarnji učitelj i tješitelj koji nas preobražava, vodi i osposobljava da ljubimo kao što Bog ljubi“, poručio je nadbiskup, istaknuvši da je ljubav temelj obitelji.

„Ne postoji brak bez poteškoća. Bog ne očekuje obitelj bez slabosti i pogrešaka. Traži ljude koji su spremni ljubiti kao On, koji su spremni svaki dan izabrati žrtvu radi ljubavi, koji ne bježe i ne odustaju kad postane teško, koji unatoč ranama vjeruju da ljubav ima smisla – jer Bog, Ljubav, ima posljednju riječ“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup se spomenuo i 80. godišnjice mučeničke smrti don Eugena Šutrina, kojeg su 26. studenoga 1945. godine u Privlaci, gdje je bio župnik svega šest dana, ubila dvojica komunista. U sumrak je nosio Presveto i sveto ulje za bolesničko pomazanje, prema onome što je mislio da je smrtna opasnost jedne majke.

„Don Eugen nije umro u slučajnoj nesreći. Iako je, zbog društveno-političkih razloga i teških povijesnih okolnosti u kojima je živio tijekom Drugoga svjetskog rata, na otoku Molatu te u fašističkom i komunističkom progonu, bio svjestan velike opasnosti i rizika izlaska iz sigurnosti župnog ureda u mrak s nepoznatim mladićima, nije odbio poziv poći s njima k njihovoj majci koju je, navodno, udario konj i umire.

Dvojica mladića iskoristila su njegovo svećeničko milosrđe i povjerenje kako bi ga namamili u obližnju šumicu. I u toj samoći, koju je trebala ispuniti Božja blizina zbog svetih Otajstava koja je don Eugen držao u rukama, dogodila se mržnja i zločin – najprije mučenje, a potom podmuklo ubojstvo i bacanje njegova tijela u more. Ta su ga dvojica htjela potopiti i sakriti tragove.

Ali ono što je Božje ne može se sakriti, potopiti ni uništiti. Ljubav se ne može ušutkati. Vjernost se ne smije izdati. Žrtva se ne smije zaboraviti. Vapaj za oproštenjem i pomirenjem ne smije se zanemariti. Mržnja ne smije imati posljednju riječ.

Don Eugen nije umro samo kao još jedna nevina žrtva komunističkih zločina. On je živio i umro kao euharistijski čovjek, kao svećenik – poslužitelj sakramenta bolesničkog pomazanja. Bio je čovjek koji je shvatio: ako je Krist za mene predao sebe, i ja želim predati svoj život do kraja u služenju. Zato njegova smrt govori i nama, osamdeset godina kasnije. Jer gdje je ljubav do kraja, tu je i Bog zauvijek“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Poželio je da vjera i sakramenti hrane, mijenjaju i oblikuju snažne obitelji, „ne zato što nemaju problema, nego zato što ljube do kraja – poput Krista i poput don Eugena“.

„Gospodin nas poziva da brakove, obitelji, odnose i roditeljstvo gradimo na stijeni ljubavi – onoj istoj ljubavi koja je proslavljena u Kani, raspeta na Kalvariji, prisutna u Euharistiji i posvjedočena u krvi don Eugena. Neka obitelji žive tu Ljubav. Tada će domovi postati svetišta, a djeca će znati zašto vrijedi živjeti, zauzeti se, žrtvovati i, ako je potrebno, umrijeti“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Prije mise održana je pobožnost Križnog puta u parku ispred crkve, koju je predvodio don Tomislav Končurat, a razmatranja uz postaje čitali su predstavnici župa. Nakon mise, djeca su pod vodstvom vjeroučiteljica Ane Rucker i Anice Galešić igrala kviz.