Đakovo, (IKA/TU) – Na svetkovinu Sv. Petra i Pavla apostola, 29. lipnja, svečanim misnim slavljem u đakovačkoj prvostolnici Sv. Petra, polaganjem ruku i posvetnom molitvom đakovačko-osječkog nadbiskupa Đure Hranića, sveti red prezbiterata primili su Robert Almaši iz Zmajevca, Ivan Lovrić iz Babine Grede, Stjepan Matezović iz Mrzovića te Marin Putilin iz Donjeg Miholjca, čime je Đakovačko-osječka nadbiskupija postala bogatija za četvoricu novih svećenika. Također, prigodom izvanrednog Jubileja milosrđa, istoga je dana proslavljen Jubilej svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije.
Uz pjevane psalme, procesija u kojoj su bili nadbiskupi, oko 130 svećenika, ređenici i bogoslovi protezala se od Biskupskog doma do ulaza u đakovačku prvostolnicu, gdje je prigodnu molitvu i blagoslov predvodio nadbiskup Hranić. Uslijedio je prolaz kroz Vrata milosrđa te svečano euharistijsko slavlje.
U homiliji mons. Hranić tumačio je ulomak Evanđelja koji govori o Isusovom pitanju učenicima i Petrovoj ispovijesti vjere kod Cezareje Filipove, gdje se naglašava poseban položaj Šimuna Petra u crkvenoj zajednici od njezina samog početka, položaj na kojega ga je postavio sam Isus – što je “nezasluženo milosno izabranje koje uvijek ostaje Božja tajna i njegov milosni dar”. “Bog nas je po službi Crkvi pozvao, izgovorio naše ime, i mi smo se odazvali. Bog je tako u svojoj providonosnoj milosrdnoj ljubavi izabrao nas slabe i grešne, kao i Petra, i on nam podjeljuje pastirsku službu da u njegovo ime, uime Isusa Krista koji je Glava Crkve, naviještamo njegovu riječ, posvećujemo sakramentima i da njegovu svetom narodu služimo u ljubavi – ‘ne kao gospodari baštine, nego kao uzori stada'”, rekao je nadbiskup.
Nadalje, nadbiskup je istaknuo kako kao svećenici ne mogu propovijedati neki svoj nauk, da ne mogu prekrajati te oblikovati neke svoje liturgijske obrede, voditi zajednicu na način privatnih poduzetnika – po svojoj mjeri, nego oni prihvaćaju, propovijedaju i slave ono što su od Krista primili – u skladu s konkretnom mjesnom te sveopćom Crkvom i ukorak s njom. “Crkva je zadana od Boga – institucija koja se u povijesti i u svijetu pojavljuje kao uređeno društvo. Bog u njoj neprestano podiže nove ljude, nas na koje izlijeva i koje pokreće darovima svoga Svetog Duha, da u tijeku povijesne dinamike mi navijestimo i ponudimo evanđeosku poruku ljudima ovoga našega vremena i prostora. Dakle, moramo se držati i onoga što je kontinuiranim propovijedanjem i svjedočenjem došlo do nas od apostola što ih je odabrao i poslao Isus. Naša nastojanja, odluke i koraci trebaju se držati institucionalne crkvene komponente, Tradicije i discipline Crkve! To je nit koja povezuje naš povijesni trenutak s početkom u Isusu Kristu, nit koja pruža sigurnost i nama danas”, naglasio je nadbiskup u propovijedi.
Obraćajući se ređenicima i ostalim svećenicima, nadbiskup je istaknuo kako apostolske prvake Petra i Pavla povezuje ljubav prema Kristu Gospodinu, odanost njegovoj poruci i velika požrtvovnost u njezinu širenju. “Samo ljubav ima vrijednost i trajnost, samo se na njoj može graditi autoritet, samo ona ima neprolaznu budućnost. Riječ je o ljubavi koja se daje, koja se potvrđuje, koja ne pita za cijenu; koja ne pita što će, gdje će i kako će meni biti bolje, lakše, komotnije, unosnije; koja ne pita ima li župa filijala, je li u gradu ili na selu… Riječ je o ljubavi koja se napaja na onoj koju je Krist očitovao svojom smrću na križu, kakvu su posvjedočili i Petar i Pavao svojim mučeništvom”, rekao je nadbiskup te zaključio homiliju govoreći kako se po toj i takvoj ljubavi – koja je usvojila Isusovu logiku pšeničnog zrna – potvrđuju kao istinski pastiri stada te da od takve ljubavi i predanja Isusovo stado treba živjeti.
Nakon homilije ređenici su predstavljeni zajednici, a nadbiskup ih je osobno pitao o njihovoj nakani. Na ređenike, prostrte pred oltarom, zazvan je zagovor svih svetih. Uslijedilo je polaganje ruku, prvo nadbiskupa, a potom svih prisutnih svećenika, izricanje molitve ređenja, zatim odijevanje novozaređenih svećenika u misno ruho, pomazivanje njihovih dlanova, predavanje euharistijskih darova i izmjena poljupca mira s nadbiskupom i svim svećenicima. Novozaređeni svećenici potom su uz nadbiskupa te veliki broj prisutnih koncelebranata po prvi puta slavili euharistiju, a misno je slavlje završilo mladomisničkim blagoslovom. Potpomognut Zborom bogoslova, misno slavlje animirao je Pjevački zbor svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, pod vodstvom mo Ivana Andrića te uz orguljsku pratnju mo Vinka Sitarića.

.