Trpanj, (IKA) – Na Dan državnosti, 25. lipnja, dubrovački biskup Mate Uzinić u župnoj crkvi Sv. Petra i Pavla u Trpnju slavio je euharistiju na kojoj je podijelio sakrament potvrde trinaestorici krizmanika i krizmanica. Na misi se molilo za Domovinu i za potrebe njezinog stanovništva, a pri obnovi krsnih obećanja krizmanici su u rukama imali upaljene svijeće u obliku Višeslavove krstionice.
Biskup je mlade koji će postati punopravni članovi Crkve potaknuo na angažiranost u župnoj zajednici te rekao: “Tom pozivu da služite Crkvi, želio bih dodati još jedno poslanje koje danas dobivate, a povezano je uz 25. obljetnicu naše domovine, a to je služenje društvu, stavljanje na raspolaganje drugima, u životu političke zajednice u kojoj živimo. Imamo prekrasnih primjera kroz ovih 25 godina. Nemojmo zaboraviti žrtve koje su se dogodile u Domovinskom ratu i koje su ugrađene u našu slobodu, omogućile su nam da danas budemo ovdje. Ali, nažalost, dogodile su se i mnoge druge stvari. Jer nismo živjeli slobodu onako kako nas Krist danas uči. (…) Ne vidimo stvarnost na pravi način. Vidimo sebe, svoje interese, interese svojih obitelji, svojih grupa, a ne vidimo cjelinu. Zato u ovih 25 godina nismo iskoristili sve mogućnosti, sve milosti koje smo imali. Ne možemo promijeniti ono što je bilo. Ali od danas je uz sve nas i naš doprinos, i vaša zadaća da tu stvarnost počnete mijenjati, uključujući se na način na koji budete pozvani i ondje gdje budete pozvani”.
Dubrovački biskup spomenuo je i pitanje otvorenosti životu. “Mi smo narod koji izumire. Jedan je zagovaratelj pronatalitetne politike svojevremeno napisao: Da, mi smo stvorili državu, ta država se zove Hrvatska, ali ako ovako nastavimo u toj državi neće živjeti Hrvati. Možda će se nastaviti zvati Hrvatska. To je odgovornost svih nas. I uvijek je u pitanju sloboda, koja, ako nije usklađena s Kristom i njegovim pozivom na ljubav i njegovom odlučnošću s kojom je krenuo u služenje čovjeku i čovječanstvu, ona je egoistična, okrenuta samo sebi i svojim interesima i nije spremna staviti sebe na raspolaganje ondje gdje nas Bog šalje i na način na koji nas on šalje”.