Voćin, (IKA) – U Voćinu je 22. lipnja održan tradicionalni susret ministranata Požeške biskupije. Predvođeni svojim župnicima ministranti su se okupili u svetištu Majke Božje gdje se odvijao program koji su priredili svećenički aspiranti iz požeškog Kolegija i Marijan Pavelić, ravnatelj Kolegija, ujedno povjerenik za pastoral duhovnih zvanja Požeške biskupije. Kolegijaši su prikazali igrokaz “Šalom u vjetru”, koji je napisao trajni đakon Zdravko Ticl, nadahnut evanđeoskom prispodobom o milosrdnom Ocu. Potom je učenik prvoga razreda Katoličke gimnazije u Požegi i aspirant Antonio Kljajić održao multimedijalnu katehezu o Godini milosrđa. Uslijedio je interaktivni kviz znanja na tu temu. Natjecanje je bilo posebno zanimljivo jer su mogli sudjelovati svi ministranti i to preko svojih mobitela putem interneta. Prvo mjesto u kvizu osvojili su ministranti požeške župe sv. Leopolda Mandića, a drugo i treće mjesto ministranti iz Velike i Nove Gradiške. Bliža priprava za misu započela je prigodom za ispovijed i vježbom pjevanja pod vodstvom Marija Večerića, ravnatelja Katoličke osnovne škole u Virovitici.
Središnji dio hodočašća bila je misa koju je predvodio požeški biskup Antun Škvorčević. Na početku je uputio tri pozdrava Gospi Voćinskoj, koje su ministranti popratili pjevanjem poklika “Blažena ti što povjerova!”. Pozdravio je potom svećenike i sve ministrante. Podsjetio ih je na večer ranije izvojevanu pobjedu Hrvatske u nogometnoj utakmici sa Španjolskom na Europskom prvenstvu, rekavši “da se kao navijači radujemo kad nogometaši, poštujući pravila sportske igre, uspiju provesti loptu kroz golmanska vrata protivničke ekipe i tako postanu pobjednici, ali da je od još većeg značenja kad ministranti u skladu s pravilima vjere hodočasnički prođu kroz Sveta vrata voćinskog svetišta, te postanu dionicima Božjeg milosnog blaga, koje je Crkva u svetoj Godini milosrđa otvorila vjernicima, omogućujući im da budu dionicima Isusove pobjede”. Poželio im je da radost zbog nogometne pobjede pretoče u radost Isusove pobjede, i da na ovom hodočašću budu dionici njegova bogatstva i ljepote. Još ih je podsjetio da je geslo i ovogodišnjeg hodočašća “Evo dolazim, Gospodine, ti si me pozvao” te su ga zajedno otpjevali.
U homiliji biskup Antun je ponovno posegnuo za metaforom utakmice i njome ministrantima približio otajstvo Božjeg poziva. Kao što izbornik neke nogometne momčadi traži određeni profil igrača, a kad ga pronađe, pozove ga u reprezentaciju i počne pripremati da bi u nogometnoj utakmici pobijedio, tako i Isus u evanđelju pronalazi najprije dvojicu, a onda dvanaestoricu učenika, koje je pripremio za najveću i najvažniju utakmicu, utakmicu života, u kojoj se natječe na život i smrt. Ustvrdio je da je Isusovo poslanje bilo odigrati utakmicu sa zlom i smrću, i u njoj pobijediti, osnovao je Crkvu na temelju dvanestorice apostola te joj povjerio da snagom Isusova Duha služi čovjekovoj pobjedi nad smrću. Bilo bi žalosno, rekao je biskup, kad bismo ovdje na zemlji pobjeđivali u raznim utakmicama, a onda na koncu u najvažnijoj utakmici života bili poraženi od smrti. Izrazio je radost što su ministranti odabrali biti blizu oltaru i svećeniku dok prinosi Isusovu žrtvu, dok slavi njegovu ljubav za nas i njegovu uskrsnu pobjedu, i što oni u misi postaju dionicima te Isusove pobjede. Spomenuo je kako ljudi vole sportske pobjede proslaviti bučno i veselo, i da slavlja tih pobjeda obično na tome i završe. Međutim, slavlje Isusove pobjede, istaknuo je biskup, nikad ne prestaje, “jer kad god slavimo misu, kad god se kao ministranti odazovemo Isusovom pozivu da s njime zaigramo u najvećoj utakmici života, onda nas Isus uvodi u zajedništvo svoje pobjede nad zlom i smrću”.
Ali kako nas to Isus poziva, upitao je biskup ministrante, upozorivši ih da njegov poziv nije dovoljno čuti samo ušima, nego i srcem. Na primjeru dječaka Samuela iz prvog liturgijskog čitanja kojemu Bog upućuje svoj poziv, biskup je protumačio ministrantima kako se on “poslužio svećenikom Elijem da dječak njegovom pomoću spozna da Bog nije biće koje šuti, nego govori svakom pojedinom od nas”. Rekao je da i danas ima onih koji su poput dječaka Samuela čuli Božji poziv i krenuli putem svećeničkog zvanja, predstavivši ministrantima nazočne bogoslove i sjemeništarce, koji u svojim odgojnim ustanovama – bogosloviji i požeškom Kolegiju – pod vodstvom svojih poglavara njeguju, provjeravaju i produbljuju onaj tihi Božji glas koji su otkrili u srcu. Ministranti su na to pljeskom pozdravili nazočne bogoslove i sjemeništarce.
U nastavku homilije biskup je rekao ministrantima da su došli u Voćin zahvaliti Bogu što im je posvjedočio da ih voli, među ostalim i tako što ih je pozvao u ministrantsku službu. Protumačio im je kako to da oni vole biti ministranti nije nešto što su se oni sami sjetili, nego ih je na to Bog potaknuo. Također im je rekao da je njihovo vjerno, sabrano i lijepo ministriranje najbolji odgovor na Božji poziv, i potaknuo ih da kažu: “Bože, hvala ti što sam ministrant”. Istaknuo je kako je Marija u Voćinu zacijelo radosna što vidi ministrante i njihovu spremnost služenja oltaru gdje njezin sin Isus Krist obnavlja svoju žrtvu na križu. Dodao je da im Ona i na ovom hodočašću jamči kako ih u njihovu ministrantskom služenju i na njihovu mladenačkom životnom putu prati svojom majčinskom nježnošću i ljubavlju. Biskup je podsjetio ministrante na uvjete koje trebaju ispuniti kako bi na hodočašću zadobili potpuni jubilejski oprost, usporedivši te uvjete “s pravilima nogometne igre kojih se valja pridržavati ako želimo pobijediti u životnoj utakmici, odnosno biti dionicima Božjeg milosrđa”. Biskup je zamolio Mariju, Isusovu Majku, da pogleda okupljene ministrante i pomogne im da otvore svoja srca u vjeri njezinom sinu Isusu Kristu, i da u njih uđe snaga Božjeg milosrđa, da budu ponosni što su Isusovi te da po njezinim molitvama neki od njih krenu svećeničkim ili redovničkim putem.
Na koncu misnog slavlja biskup je nazočne ministrante povjerio zaštiti Isusove Majke te ih je pozvao da mole za nova duhovna zvanja i za svoje svećenike da ostanu vjerni svome poslanju. Poželio im je radosno ljeto i na sve njih zazvao Božji blagoslov.