Mnogopoštovane i cijenjene odgajateljice i dragi odgajatelji u vjeri!

Prečasni gospodine Ravnatelju Nadbiskupijskog pastoralnog instituta sa suradnicima!

Poštovani gospodine Tomasiću, predstojniče Agencije za odgoj i obrazovanje – podružnica Rijeka te viši savjetniče za Vjeronauk!

Draga kolegice Anita, viša savjetnice za vjerski odgoj u predškolskim ustanovama pri NKU HBK!

Cijenjeni predavači i drage voditeljice radionica!

Dopustite mi da vas najprije pozdravim u ime mons. Đure Hranića, nadbiskupa đakovačko-osječkog i predsjednika Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za katehizaciju i novu evangelizaciju te u ime Generalnog tajništva Hrvatske biskupske konferencije, kojemu koristim priliku zahvaliti za trajnu podršku u organizaciji svih naših skupova.

Sigurno ne bi pedagoški bilo pogrešno, didaktički bi bilo možda čak i poželjno, sukladno ovogodišnjoj temi Katehetske škole, na početku ovih nekoliko pozdravnih i uvodnih riječi, postaviti pitanje: kada ste i od koga naučili moliti? Naime, još prije dvadeset, a sigurno prije tridesetak godina, veliki dio katolika na području današnje Europe, pa tako onda i na našem hrvatskom, u živo iskustvo vjere, od najmanje djetinje dobi, ulazio bi prvim molitvenim izričajima. Večernja molitva s majkom, zajednička molitva kod obiteljskog stola, u seoskim sredinama tzv. večernjice, na poseban način u svibnju ili listopadu – s krunicom u rukama, bili su u potpunosti prirodni put djece u sudioništvu molitve odraslih. Slična je iskustva imao već Augustin, koji u svojemu djelu Ispovijesti piše: „Naišao sam tada, Gospodine, na ljude koji su ti se molili. I naučio sam od njih, shvaćajući tebe koliko sam mogao, da postoji netko Velik koji može, i ne pojavljujući se našim osjetilima, uslišati nas i pomagati nam. Već sam te kao dječak počeo moliti, pomoći i utočište moje (Ps 94,22), i da bih te zazivao, kidao sam čvorove svoga jezika i molio sam te, malen ali ne malenim žarom, da ne bih dobivao batina u školi“. Dijete je, dakle, dok se prilagođavalo molitvenoj praksi starijih, naravno uz njihovu podršku, preuzimalo istodobno i sliku Boga onih osoba, koje su mu na putu osobne vjere pomagali i koji su ga u vjeru uvodili. I danas, kao i u povijesti, svima nama je jasno da kršćanin ne može živjeti bez molitve. No, ako otvorimo oči za stvarnost, koja nas okružuje, primijetit ćemo da molitva nije više nešto samo po sebi razumljivo; ako već – onda je postala privatna stvar pojedinca. Molitva čak djeluje i kao otuđujuća stvarnost, pa i onda kada nešto iskusimo što riječima ne možemo ispripovjediti i za što ne postoji drugi način izričaja osim molitve. Nije li to poziv svima nama da bismo iznova trebali premisliti pedagogiju molitve, za koju bi bilo poželjno načiniti potrebni didaktički sustav, koji bi joj pomogao da ostane na životu? Možda je vrijeme tišega govora o Bogu, a glasnijega govora pred Bogom i Bogu? Jer, što je drugo molitva negoli osobni izričaj vlastite vjere!

Ako je istina, a u znanstvenom i životnom smislu je to odavno dokazano, da je osnova sveukupnoga odgoja djeteta u ranoj i predškolskoj dobi iskustvo, tada nam ova Katehetska škola, osim što će ponuditi različita razmišljanja i modele djelovanja, već sada dopušta shvatiti kao nalog: molitva iznova mora pronaći mjesto u životu djeteta, kao što pronalazi radost, žalost, žeđ, glad… Ako je, pak, iskustvo temelj učenja, onda se i govorni oblici molitve valjaju preobražavati iz onoga, reći će religijski pedagozi, teocentričnoga govora u antropološku dimenziju načina izražavanja.

Konačno, prilikom posjeta blagopokojnoga pape Benedikta XVI. Hrvatskoj, godine 2011., u okviru proslave Nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji, papa je rekao: „Budite poput male Dvorane posljednje večere, poput one Marijine i učenika, u kojoj se živi jedinstvo, zajedništvo, molitva“. Pomozite djeci, drage odgajateljice i odgajatelji, da pronađu svoj vlastiti molitveni govor, u zajedništvu s vama, njihovih obitelji, čitave Crkve, te možda, ako im netko nekada postavi pitanje: kada ste i od koga naučili moliti, vi budete dio njihova odgovora!

U toj nadi, želim svima puno uspjeha i lijepih molitvenih iskustava na ovogodišnjoj Katehetskoj školi!