Đakovo, (IKA/TU) – Oko tisuću i dvjesto vjernika Otočkoga dekanata sudjelovalo je u nedjelju 19. lipnja na Velikom jubilejskom hodočašću u đakovačku prvostolnicu Sv. Petra. Predvođeni dekanom preč. Antunom Kneževićem i ostalim župnicima dekanata, hodočasnici su se u poslijepodnevnim satima okupili pred prvostolnicom, gdje su ih dočekali mons. Ivan Ćurić, generalni vikar te mons. Luka Strgar, kustos katedrale. U katedrali su hodočasnici sudjelovali u pobožnosti Božjem milosrđu, koju je predvodio mons. Ćurić, te je uslijedio središnji dio susreta, svečano euharistijsko slavlje koje je u zajedništvu sa svećenicima dekanata, umirovljenim nadbiskupom Marinom Srakićem te generalnim vikarom Ćurićem predvodio nadbiskup Đuro Hranić.
“U radosnom, svečanom, ali i pokorničkom raspoloženju, okupljeni oko svoga pastira, nadbiskupa Đure, skupili smo se pod svodovima ove katedrale. Ona nam je danas širom otvorila svoja Vrata milosrđa i primila nas kao svoju djecu, koja su pristigla iz svih župa Otočkog dekanata, iz krajeva istočne Slavonije i zapadnog Srijema, sa željom da upravo u njoj, kao vjerni Božji narod, posvjedočimo svoju vjeru u Trojedinoga Boga, da se ogrijemo njegovom ljubavlju i da sa živom nadom u Božje neizmjerno milosrđe i njegovo velikodušno praštanje, raskajanoga srca nastavimo svoj životni put”, rekao je dekan preč. Antun Knežević, pozdravljajući nadbiskupa i sve okupljene. “Dolazimo danas iz 10 župa našega dekanata, predvođeni vrijednim i požrtvovnim pastirima, iz nekada bogatog žitorodnog slavonsko-srijemskoga kraja, kraja bogate šokačke kao i mađarske i drugih tradicija, bogate i burne povijesti, kraja iz kojega su nicala i još uvijek niču brojna duhovna zvanja”, rekao je dekan te podsjetio na velika osobna i materijalna stradanja koja su podnijeli vjernici ovoga dekanata tijekom Domovinskoga rata, kao i na njihovo široko srce i dobru dušu koju su pokazivali tijekom povijesti, ali i nedavno, tijekom poplava u županjskoj Posavini, kada su tisuće unesrećenih ovdje našli krov nad glavom i ljubav domaćina.
“Situacija postaje sve teža i neizvjesnija. Nezaposlenost, siromaštvo i prilike u državi tjeraju mladiće i mlade očeve da napuste svoje domove i odu širom Europe i svijeta tražeći boljitak i posao, da bi se nakon kratkog vremena vratili i odveli sa sobom cijele obitelji. Gotovo da nema tjedna da se netko ne javi ne kaže: Mi više nećemo ovdje živjeti. Odlazimo! I zaključaju vrata svoga doma, ne znajući kada i da li će se u njega ikad više vratiti. Iako je situacija zaista teška i za sve nas bolna, još uvijek u srcima našega puka ima dovoljno snage i nade da se odupre svim nedaćama koje današnjica nosi. I ovo naše današnje hodočašće znak je da se ne želimo predati i očajavati. Izvanredna godina Božjeg milosrđa svima nam je došla kao melem na ranu. Iako smo ponosni na svoju vjernost Bogu, svjesni smo i svoga grešnoga stanja, vlastite slabosti i svjesni da smo ovisni o Bogu i njegovu neizmjernom milosrđu”, rekao je dekan Knežević.
Svjestan problema kroz koje prolaze vjernici Otočkoga dekanata, a koje je u svome govoru spomenuo dekan Knežević, nadbiskup je istaknuo kako unatoč svemu vjernici prihvaćaju žrtvu i ne očajavaju jer vjeruju da će onaj tko gubi život radi Isusa imati puninu života i jer znaju da ljubav uvijek iziskuje žrtvu i umiranje sebi. “I čovjek upravo tu, u ljubavi i u darivanju uz cijenu žrtve i zaborava samoga sebe, doživljava da se ostvaruje, doživljava da istinski živi. Paradoks, zar ne?! Umiranje sebi, zaborav na samoga sebe i darivanje kroz žrtvu iz ljubavi, donosi puninu života. I onaj tko čuva svoj život osjeća da ga gubi i gubeći ga osjeća kako istinski živi. Na toj razini umiranje sebi, trpljenje i križ prestaju biti stvarnosti koje treba izbjeći pod svaku cijenu. Važnije je darivanje u ljubavi. Samodarivanje i žrtva iz ljubavi postaju nešto sveto. Tu se, unutar naše smrtne egzistencije, rađa sloboda za patnju i umiranje. Otkriće da je ljubav važnija nego očuvanje vlastitog života krajnje je dostignuće u okvirima našeg postojanja. Sloboda – dati svoj život jer se ljubi – daje svu veličinu našem ljudskom postojanju”, rekao je nadbiskup te pozvao okupljene hodočasnike da se ne boje žrtve iz ljubavi.
U prikaznoj procesiji sudjelovali su vjernici Otočkoga dekanata u narodnom ruhu svoga kraja. Na kraju misnog slavlja nadbiskup je svim župnicima darovao sliku đakovačke prvostolnice, kao znak sjećanja na taj događaj. Liturgijsko slavlje animirao je zbor kojim je ravnala s. Branka Čutura. Poseban doprinos svečanosti dali su brojni ministranti iz svih župa dekanata.