Đakovo, (IKA/TU) – Pod geslom “Služenjem postajemo milosrdni kao Otac” u Đakovu je u subotu 18. lipnja održan XIX. nadbiskupijski susret i Jubilej ministranata Đakovačko-osječke nadbiskupije. U organizaciji Povjerenstva za pastoral ministranata, u suradnji s Bogoslovnim sjemeništem, Povjerenstvom za pastoral mladih i Povjerenstvom za liturgijski pastoral, susret je okupio više od 1000 ministranata i ministrantica s područja cijele Đakovačko-osječke nadbiskupije. Središnji dio susreta bilo je misno slavlje koje je u đakovačkoj katedrali predvodio đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, u koncelebraciji generalnog vikara mons. Ivana Ćurića, nadbiskupijskog povjerenika za pastoral ministranata vlč. Dejana Henčića te više od tridesetorice svećenika.
Nakon što su se okupili u dvorištu Nadbiskupskog dvora, brojni ministranti u velikoj su procesiji došli pred katedralu, gdje ih je dočekao nadbiskup Hranić, predvodeći molitvu i blagoslov okupljenih. Uslijedio je prolazak kroz Vrata milosrđa te svečano misno slavlje, koje je pjesmom animirao zbor župe Gospe Snježne iz Selaca Đakovačkih.
Okupljenim ministrantima nadbiskup je u homiliji tumačio odlomak Lukina evanđelja, koji govori o rasipnom i izgubljenom sinu, ističući kako je u toj prispodobi najrasipniji i pravi izgubljeni otac, koji voli svoje sinove, milosrdan je i širokogrudan je prema njima. Jer ga voli, otac mlađem sinu daje dio imanja, pušta ga da ode i sve potroši, sažalijeva ga i sve mu oprašta, premda je njegov postupak predstavljao okrutno odbacivanje doma u kojemu je bio rođen te prekid s dragocjenom tradicijom. “Mlađi se sin nada da će drugdje naći nešto bolje i više. On misli da kad u životu imaš novac, onda možeš sve. On misli da čovjek može živjeti sam, bez Oca i braće, da mu ne trebaju pravila, tradicija i običaji; da se uz nikoga i ništa ne treba vezati jer sve to samo sputava vlastitu slobodu. On misli da mu ne treba nikakva ljestvica vrijednosti, da mu nitko, pa niti sam Bog, ne treba govoriti što je za njega dobro a što zlo. Zato ne želi nikakve zapovijedi i zabrane. On misli: imam zdravlje, mladost, novac u džepu: život je moj”, kazao je nadbiskup, ponovivši kako otac u ljubavi prama sinu višestruko rasipa, ali ne rasipa samo imanje već i svoj autoritet u očima svoga starijega sina i u očima slugu koji su sve to gledali.
Obraćajući se okupljenim ministranticama i ministrantima, nadbiskup je istaknuo: “Otac iz Isusove evanđeoske prispodobe slika je nebeskog Oca. Mi u pravilu u životu igramo ulogu ili mlađega ili starijega sina te se zaustavljamo na toj razini sinova. A Isus nam danas priča ovu prispodobu da bismo shvatili da smo pozvani prihvatiti ulogu i ponašati se kao otac. To pretpostavlja vratiti se u kuću Očevu te se sjedinjavati s Nebeskim Ocem koji nam se objavio i očitovao u Isusu Kristu. Naše je nadilaziti umišljenost i samodostatnost, grubost i bezobzirnost mlađega sina te biti veći od onih koji se zaustavljaju na njegovoj razini – udaljavanja od Boga, od svoje župe i Crkve te molitvenog i sakramentalnog života, padanja u grijeh i traženja njegova milosrđa. Isto tako, pozvani smo pokazivati širinu i biti mekši od tvrdoće srca starijega sina koji ne oprašta svome mlađem bratu, nego ga se odriče. Pozvani smo postati milosrdni kao Otac, kao što to kaže geslo ovogodišnjega Jubileja milosrđa i ovoga susreta.”
Na završetku mise okupljene je pozdravio nadbiskupijski povjerenik vlč. Dejan Henčić, zahvalivši svećenicima što su animirali svoje ministrante te ih doveli na susret. Nakon mise ministranti su pošli u dvorište Sjemeništa na okrepu, a potom je u Gradskoj nastavno-sportskoj dvorani uslijedio duhovno-glazbeni program.