Zagreb, (IKA) – Uz blagdan sv. Antuna Padovanskoga tradicionalno izlazi novi broj lista franjevačkih zajednica “Brat Franjo”. Uz Godinu milosrđa urednica lista Antica-Nada Ćepulić podsjeća kako je “milosrđe usko povezano sa smilovanjem, milošću i milinom, a sv. Antun je jedan od najvećih uzora života od milosrđa i u milosrđu. Milosrđe sv. Antuna poznato je svima, sva su njegova čudesa bila, a to su i danas, djela milosrđa prema slabima, nevoljnima, grešnima, zalutalima, izgubljenima”. “Što za sv. Franju znači živjeti od milosrđa i ‘činiti milosrđe’?” naslov je teksta kojim fra Nikola Vukoja nastavlja niz “Jubilejska godina sa sv. Franjom Asiškim”. Čitatelje poziva na razmišljanje o nekim vidicima milosrđa kako ga je, na temelju Božje riječi i po poučljivoj otvorenosti Duhu Svetom, koji Isusove učenike upućuje u svu istinu (usp. Iv 16,13), shvaćao, živio i svjedočio sv. Franjo. Autor posebno podsjeća da sv. Franjo u svojim spisima riječ milosrđe upotrebljava 24 puta, od čega deset puta govori o Božjem i četrnaest puta o čovjekovu milosrđu. Na prethodni nadovezuje se i tekst fra Augustina Kordića “Jubilej godine milosrđa i milosrđe kod sv. Franje”. Kordić se ograničava samo na milosrđe sv. Franje u njegovim spisima, gdje se Franjino milosrđe se može promatrati pod više vidova: Božje milosrđe prema ljudima, zatim milosrđe sv. Franje, milosrđe braće i poglavara.
“Ne-obraćenje” (Mt 11,20-30) tekst je fra Marija Cifraka u kojem posebno tumači blaženstvo o krotkima ili onima koji ne posežu za silom i nasiljem.
“Oslobođenje krivovjerca Petra iz Alife” dvadesetosma je i posljednja freska kojom Giotto zaključuje oslikavati život sv. Franje, a tumači ju fra Bernardin Plantek. Uz 800. obljetnicu porcijunkulskoga oprosta, list donosi tekst kojim se upućuje posebno na “Legendu trojice drugova” iz čijeg se opisa jasno vidi da su Franjini drugovi bili svjesni važnosti Porcijunkule kao svetišta u kojem je čovjek mogao primiti oprost i prosvjetljenje. Fra Darko Tepert tumači Božju riječ u Franjinoj Molitvi pred Raspetim. Franjina Molitva pred Raspetim vjerojatno je njegov najstariji sačuvani spis koji potječe iz razdoblja njegova obraćenja (1205.-1206.). Ona najprije pokazuje kako Franjo koristi Sveto pismo. “On ga iščitava, često kroz prizmu srednjovjekovnih tumačenja, te ga usvaja i prenosi svojim riječima ono što mu se čini bitnim. Ova molitva važna je i jer pokazuje koje je bilo temeljno Franjino traženje: vršiti Gospodinovu svetu i istinitu zapovijed. Iz njegovih životopisa vidi se da je s takvim traženjem dolazio i pred Sveto pismo”, istaknuo je Tepert.
S. M.Tarzicija Čičmak, klarisa, piše o “Tjednom kapitulu kod sv. Klare”, te donosi niz usporedbi sa sv. Benediktom. No, zaključuje kako “sv. Klara nije zamislila kapitul kao savjetodavno tijelo, nego organ vlasti kojim opatica stvarno dijeli svoju zadaću upravljanja u pitanjima koja se tiču zajedničkog dobra”. Fra Daniel Patafta nastavlja niz o “zaključcima Četvrtog lateranskog koncila u spisima”, s posebnim naglaskom na euharistiju. Osvrt na knjigu “Pjesma stvorova” Eloia Leclerca potpisuju Stjepan Lice.
Fra Marinko Pejić započinje novi niz o franjevačkoj duhovnosti. U ovome broju piše o temi “Ranjivost – izvor istine i života prema sv. Franji Asiškom” te ističe kako “u spisima Franje Asiškog ima dosta tekstova u kojima ova duhovna i egzistencijalna intuicija poprima oblik konkretnih odluka u kojima je vidljiva dragocjenost ranjivosti i krhkosti”. Kraće promišljanja potpisuju Štefica Šimunić, OFS, Ružica Lice, OFS i Claudia Kirasić, OFS.
U ovome broju mogu se pročitati i osvrti na važnije događanja i to “Treći znanstveni skup ‘Franjevački velikani'”, “Boravak tijela sv. Leopolda Bogdana Mandića u Zagrebu”, te “IX. nacionalni susret FRAMA-e”.
Čitateljima se predstavlja časni sluga Božji Paolo Pio Perazzo (1846.-1911.). Tu je i životopis nova kustoda Svete zemlje fra Francesca Pattona, a prilika je upoznati i ulogu kustoda, način biranja, te preuzimanja službe.