Šrkljevo, (IKA) – Svetkovinu svog nebeskog zaštitnika Presvetog Srca Isusova župljani Škrljeva proslavili su brojnim kulturnim i vjerskim događanjima. Misno slavlje na dan svetkovine, 3. lipnja ujutro predvodio je župnik Škrljeva vlč. Marko Šarić. Na misnom slavlju sudjelovala su djeca iz područne osnovne škole kao i djeca iz dječjih vrtića.
Poslijepodnevno misno slavlje predvodio je vlč. Dino Rupčić, župnik Donjeg Lapca, Zavalja i Borićevca iz Gospićko-senjske biskupije. S njim je došlo deset ministranata i nekoliko odraslih župnih suradnika. Uz župnika Škrljeva, vlč. Šarića suslavili su bakarski dekan vlč. Ivan Friščić, svećenici Bakarskog dekanata: nedavno imenovani mons. Giuseppe Vossilla, vlč. Ivan Milardović, prof. Tomislav Zečević, mons. Pero Zeba, te bivši svećenici Bakarskog dekanata vlč. Petar Belanić i vlč. Franc Šiško. Misno slavlje pjesmom je animirao međužupni zbor iz Bakarskog dekanata „Trisagion”.
U propovijedi se vlč. Rupčić osvrnuo na prvo čitanje i Evanđelje koji oslikavaju Gospodina kao dobrog pastira jer je dobri pastir slika onoga kome je povjerena briga za nekoga, počevši od oca i majke koji se brinu za djecu i obitelj kao i svećenika kojem je povjerena briga za župnu zajednicu. Propovjednik je rekao kako slike Srca Isusova pokazuju trnovu krunu oko njegovog srca a ta kruna označava Kristovu žrtvu na križu, trnovu krunu koju je tada imao:” No ta kruna označava i ono što se zove grijeh. Svaka naša psovka na Boga i svetinje: Krv Kristovu, na našu Gospu, na dragog Spasitelja koje u hrvatskom narodu, na žalost, ne manjka, ta psovka tu krunu na Srcu Isusovom samo još više širi. Čovjek koji riječima ranjava Srce Isusovo, sam sebe osuđuje na propast. Kad bi to čovjek znao, nikada ne bi ništa psovao a kamoli svetinje”, rekao je propovjednik te spomenuo kako u današnje vrijeme mnogi moderni vjernici misle da treba odbaciti stare pučke pobožnosti, osobito one koje su vezane za Srce Isusovo: zlatnu krunicu i litanije, što je pogrešno jer se baš u njima vidi vjera puka, ona istinska kao i ono strahopoštovanje prema Bogu jer nas je Bog stvorio i dao nam najveći nezasluženi dar koji se zove život. „Ranjavajući Srce Isusovo, ranjavamo i srce bližnjega. Zato možemo ovu svetkovinu Srca Isusovog povezati s dvije zapovijedi ljubavi jer se ne može ljubiti Boga ako ne ljubiš bližnjega, i obratno. Ne može se doći i klanjati kipu Srca Isusova, ljubiti njegovo Srce a mrziti srce majčino, srce očevo, srce koje je za tebe kucalo, koje je nad tobom bdjelo. Ne može svećenik reći da je intimno pobožan Srcu Isusovom a ne voli svoju župu i narod koji mu je povjeren. U srcu se puno toga krije. Nekada kažemo: srce me boli, duša me boli. Sigurno je i Isusa boljelo srce od rana koje su mu zadali oni najbliži Juda i Petar kada ga je zatajio. Kada budemo osjetili da nas drugi preziru i mrze i mi poput Krista kažimo: Oče oprosti im, ne znaju što čine. Tada će imati smisla onaj zaziv u zlatnoj krunici: Isuse blaga i ponizna Srca, učini srca naša po srcu svome”, rekao je propovjednik.
Vlč. Rupčić, dok je bio bogoslov, dolazio je često u župu Škrljevo, pomagao je s ostalim bogoslovima tadašnjem župniku Belaniću te su ga župljani Škrljeva na ovogodišnji župnu svetkovinu s radošću dočekali.