Solin, (IKA) – Pedeset i peti Svećenički dan Zadarske nadbiskupije održan je u srijedu 1. lipnja u svetištu Gospe od Otoka u Solinu. Povod pohoda Solinu zadarskog prezbiterija s nadbiskupom Želimirom Puljićem je četrdeseta obljetnica početka velike devetnice ‘Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata’. Spomen je to na događaj kad je 12. rujna 1976. g., pred pralikom Gospe Velikog hrvatskog krsnog zavjeta koji sabire sjećanje na cijelu hrvatsku povijest kao znak vjernosti našeg naroda, kardinal Franjo Kuharić izrazio i obnovio trinaeststoljetnu vjernost hrvatskog naroda Isusu po Mariji i utvrdio pradjedovski zavjet vjere molitvom Velikog zavjeta. Svećenike su u solinskoj crkvi dočekali solinski župnik i upravitelj svetišta Gospe od otoka don Ranko Vidović upoznavši ih sa svetištem i župom te župni vikar don Mislav Šaškor. Svečano misno slavlje u župnoj crkvi predvodio je nadbiskup Puljić. U propovijedi je govorio o važnosti i značenju tog Gospinog svetišta za hrvatski narod. U crkvi Gospe od Otoka u Solinu je pokopana kraljica Jelena, 8. listopada 976. g. Toga dana u Zadru se slavi blagdan sv. Šimuna. „Dan kad je preminula kraljica Jelena je i Dan neovisnosti RH kad je nakon demokratskih izbora 1990. godine Hrvatski Sabor donio ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti RH. Zračni napadi na Banske dvore s nakanom da se ubije predsjednika Tuđmana i njegove suradnike ubrzalo je donošenje odluke o raskidu svih državnopravnih veza RH s tadašnjom Jugoslavijom. To se dogodilo upravo 8. listopada 1991. g. kad je i spomendan smrti hrvatske kraljice Jelene koja je pokopana u Solinu 8. listopada 976. g.” rekao je mons. Puljić, dodavši da je, zvana Jelena Slavna, bila žena kralja Mihajla Krešimira II., rodom iz zadarske obitelji Madijevaca, vrlo omiljena u narodu. „Nadgrobna ploča u solinskoj crkvi najbolje govori kakva je to kraljica bila. Ona je za života bila majka kraljevstva, a onda je postala majkom sirota i zaštitnicom udovica”, istaknuo je mons. Puljić.
Solinska crkva je važna i za nedavnu hrvatsku prošlost. Tu je prije četrdeset godina počeo devetogodišnji hod naše zahvalnosti za trinaest stoljeća kršćanstva, uz tisućitu obljetnicu kraljičine smrti (976.-1976.). Završio je nacionalnim euharistijskim kongresom u Mariji Bistrici 1984. g. „Zbog toga Solin i Marija Bistrica imaju svoju znakovitost i veliku poruku i za naše vrijeme. Kad je nakon Hrvatskog proljeća 1971. g. zašutjela slobodna riječ, Crkva je prikupila svoje snage i započela govoriti svojim provjerenim načinom. Pokrenute su crkvene snage da se narod osvijesti u samopoštovanju, u poznavanju svoje povijesti, svog identiteta. Trebalo je sve učiniti da naši ljudi otkriju i prepoznaju korijene svoje kršćanske baštine i narodnog stabla”, rekao je nadbiskup Puljić, navodeći kako su počela narodna okupljanja. U Solinu, hrvatskom Jordanu pokraj rijeke Jadra i crkve Gospe od Otoka, 1976. g. se razmišljalo o daru krštenja. U Ninu se 1979. g. prisjetilo pape Ivana VIII. koji je na Uzašašće Gospodinovo 879. g. podigao ruke prema nebu i blagoslovio kneza Branimira, hrvatski narod i zemlju. Vrhunac devetnice bio je euharistijski kongres u Mariji Bistrici 1984. g. na kojem se okupilo više od pola milijuna ljudi. „Bilo je to mirotvorno događanje naroda koji nije tražio oružje, već prebirao zrnca krunice. S Marijom u znaku krunice i s krunicom mi smo prepoznali pravu snagu i osvojili slobodu”, rekao je nadbiskup. Uz blagdan sv. Šime, Dan neovisnosti i spomen hrvatske kraljice Jelene, 8. listopada se spominjemo i krunjenja kralja Zvonimira 1075. g. Tada je papin izaslanik Gebizon predao novom hrvatskom kralju mač, žezlo, krunu i papinsku zastavu kao znak njegove vjernosti i podložnosti papi. „U taj dan utkana je vjernost naših ljudi Bogu, Crkvi, papi i narodu. To je obilježilo trinaeststoljetni vrijednosni sustav koji je oblikovao našu povijest, jezik, kulturu i našu narodnu posebnost u zajedničkoj europskoj kršćanskoj uljudbenoj baštini. Zato su hrvatski biskupi naumili još 1941. g. spomenuti se te visoke obljetnice. Rat je spriječio tu proslavu, a komunističke vlasti nakon rata to su onemogućile ideološkim i bezbožnim jednoumljem, progonom Crkve, ograničavanjem slobode da se očituje narodna pripadnost i javno svjedočenje kršćanskih vrijednosti. Zbog toga je plan obilježavanja trinaeststoljetne obljetnice bio hrabar i providencijalan čin čije plodove još uvijek žanjemo. Za uspjeh tog pastoralnog projekta zaslužni su tadašnji hrvatski biskupi koji su ga usvojili kao zajednički prioritetni program”, istaknuo je mons. Puljić. Taj je program počeo u Solinu prije četrdeset godina te se postupno i dosljedno ostvarivao u složenim okolnostima komunističke vladavine.
Nadbiskup je podsjetio i na drugi pastoralni pohod Hrvatskoj sv. Ivana Pavla II. koji je nakon beatifikacije kardinala Alojzija Stepinca stigao u Split. „Onog poslijepodneva, prije povratka u Vatikan, zaustavio se u svetištu Gospe od Otoka. Svi smo se čudili zašto se tako dugo zadržao u molitvi pred Gospom. Na putu od Splita do Solina upitao je pokojnog mons. Antu Jurića što nam je to tako važno na tom mjestu. Kad mu je mons. Jurić rekao da su tu u Gospinom hramu ostaci naše kraljice Jelene, sv. Ivan Pavao II. je sve razumio. Kao osobiti Marijin štovatelj rado je pjevao s okupljenom mladošću ‘Zdravo Djevo kraljice Hrvata'” rekao je mons. Puljić, dodavši da se svećenici tim hodočašćem priključuju Marijinim štovateljima, mole Gospu i sv. Ivana Pavla II. da štite i brane hrvatski kler. Nadbiskup je potaknuo na molitvu za obitelj i domovinu, „za sve koji vode brigu o njenom prosperitetu kako bi se u njoj ostvarivalo duhovno i materijalno blagostanje. Obdari odgovorne i sve žitelje naše zemlje duhom istine i ljubavi kako bi ti vjerno služili i međusobno se bratski ljubili”, zamolio je mons. Puljić.
Nakon mise, dr. don Slavko Kovačić, istaknuti crkveni povjesničar, svećenicima je opisao povijest Solina i važnost svetišta Gospe od Otoka za nacionalnu i crkvenu povijest. Svećenici su u njegovoj pratnji obišli i tvrđavu Klis, jednu od najistaknutijih utvrda na hrvatskom tlu, u prošlosti važnog obrambenog položaja. Na tom području prebiva ilirsko pleme Delmata već od 2. st. pr. Krista. Nakon razgledavanja Klisa, svećenici su razgledavali Manastirine, dio starokršćanske Salone, jedno od najvećih starokršćanskih groblja, gdje je nakon mučenja bio pokopan i sv. Duje. Tu je 1894. g. s radom počeo Prvi međunarodni kongres kršćanske arheologije.