Zagreb, (IKA) – Susret angažiranih vjernika laika s naslovom „Razmjena iskustava i ideja”, u organizaciji Kršćanskoga kulturnog centra, održan je u srijedu 1. lipnja u dvorani Družbe sestara milosrdnica, u Zagrebu.
Predsjednica Kršćanskoga kulturnog centra Marija Perčić, pozdravljajući nazočne, rekla je kako je ta inicijativa susretanja vjernika laika proizašla iz potrebe za međusobnim upoznavanjem, suradnjom i zajedničkom izgradnjom Crkve u duhu Drugog vatikanskog koncila, kao i iz potrebe da se u našoj Crkvi puno više vrednuju laici, njihove kršćanske i profesionalne sposobnosti, napominjući između ostalog, da je posljednji zbor vjernika laika održan prije petnaest godina u Osijeku. Duhovnik Kršćanskog kulturnog centra dr. Anton Tamarut rekao je kako smatra da postoji premalo svijesti o koncilskoj viziji Crkve, da je previše monologa u Crkvi, a premalo dijaloga, a svi smo zajedno podvrgnuti Božjoj riječi, svi smo njeni naslovnici. Svi u Crkvi imamo isto misijsko i evangelizacijsko poslanje. Pozvani smo pomoći otkriti jedni u drugima Božje darove i poticati se međusobno na djelovanje. Nedostaje nam zajedničkog i povezanog, koordiniranog djelovanja. Nedovoljno se međusobno poznajemo i još manje družimo i uzajamno nadahnjujemo. Važno je stoga da u razgovoru tražimo odgovor na pitanje: “Što nam je činiti?”, da bismo se pomakli iz stanja s kojim nismo zadovoljni.
Okupljeni vjernici laici su živo i svjedočki govorili o svom angažmanu i nastojanju oko izgradnje kvalitetnog društva i žive Crkve, ali i o problemima s kojima se susreću u Crkvi. Postavljeno je pitanje: Kakvi su laici u Hrvatskoj danas? Snalaze li se laici u Crkvi i društvu? Ni uredi za laike ne funkcioniraju u dovoljnoj mjeri te se stječe dojam kako ni “službena” Crkva ne zna što bi s laicima, kamo bi usmjerila njihove snage i energiju. Razgovaralo se i o kulturi ponašanja i zalaganju u Crkvi prema osobama s invaliditetom, o radu sa siromašnima, o potrebi slušanja i razgovora, o obiteljskim savjetovalištima, o aktivnostima vjeroučitelja, o potrebi poduke roditelja i o vjerskom neznanju odraslih, o angažmanu i poteškoćama u radu na župama. Svi su istaknuli potrebu za većom suradnjom svećenika i vjernika laika te radu na stvaranju međusobnog povjerenja i zajedništva. Istaknuta je važnost sakramenata u životu laika kao i potreba za kvalitetnim duhovnicima. Govorilo se i o laicima koji žive posvećenim životom i njihovoj prisutnosti među ljudima. Zaključilo se kako je važan angažman laika u svakodnevnom životu i da se vjera treba živjeti a ne samo pričati o njoj. Kršćane općenito, pa tako i laike, trebaju krasiti vrline kao što su: jednostavnost, radost, služenje, blagost, nesebičnost, revnost, ljubav „i da nam manje bude važan naš ‘ja’ a više proslava Gospodina i evanđelja”. Susret je završen željom za zajedničkim susretima i inicijativama.