Misu zadušnicu predslavio je delegat Dušobrižništva za Hrvate u Njemačkoj fra Petar Klapež u koncelebraciji još dvadeset i šestorice svećenika i jednog đakona.

U propovijedi je fra Petar istaknuo fra Ivanovu otvorenost srca, misionarski duh i bliskost ljudima koju je pokazivao do posljednjeg trenutka života, unatoč fizičkim teškoćama. „Ako bismo u ovom trenutku oproštaja od našeg fra Ivana željeli nešto posebno istaknuti onda bi to mogli sažeti u dvije riječi, koje su obilježile njegovo svećeničko-redovničko poslanje: milosrđe i radost evanđelja. Fra Ivan je u svom svećeničkom poslanju uvijek u središte stavljao evanđelje milosrđa, neprestano ističući da se Bog nikada ne umara opraštati nam: Bog oprašta uvijek, bez obzira na okolnosti onoga tko traži oprost i vraća se na pravi put“, rekao je fra Petar, dodavši da je fra Ivan bio posebno osjetljiv na sudbine ljudi s kojima je istinski dijelio tjeskobe, patnje i nade života.

Molitvu vjernika, koja je bila i osobni oproštaj od fra Ivana Kovačevića, pročitao je njegov subrat s kojim je zajedno prošle godine proslavio 40 godina svećeništva, voditelj Hrvatske katoličke misije Schleswig-Holstein fra Pero Šestak.

Nakon završnog blagoslova voditelj Hrvatske katoličke misije Würzburg fra Ivan Penava pročitao je pismo provincijala Hrvatske provincije franjevaca konventualaca fra Miljenka Hontića. Uz životopis, provincijal Hontić je napisao da je fra Ivan Kovačević bio „čovjek dobre duše, osoba osviještenog domoljublja, poštenog čovjekoljublja i vjernog bogoljublja. Živio je jednostavno i franjevački svoju vjeru i svoj poziv. Nije se previše brinuo za sebe, nego je više mislio na druge, posebno svoje župljane. Uvijek je s radošću gledao kako pomoći potrebnima, rado je i često špendirao, a za tu kršćansku solidarnost i dobrohotnost odgajao je i svoje vjernike i zajedno s njima također mnogima pomogao. Nikad nije dopuštao da se njega časti, nego bi mu uvijek bilo drago druge počastiti i zato su ga svi voljeli.“

Provincijal Hontić istaknuo je jednu želju fra Ivana Kovačevića koju je izrazio još kao student u jednom pismu davne 1984. godine: „Još u novicijatu mislim da sam osjetio potrebu poći u misije“, piše fra Ivan u pismu i nastavlja: „Takav unutarnji poziv u početku sam smatrao da je privremen. Ili kao da se rađa u meni sklonost za avanturu, iako mi se čini da avanturi nikad nisam bio sklon. Godinama, kroz studij, taj poziv priopćio sam tadašnjem magistru (…). Sada zbilja ne znam što mi je činiti. Zato mislim, s moje strane, da je to najbolje prepustiti Gospodinu, ako ja budem potreban misijama u Africi, Europi, Aziji ili Americi, već će se On pobrinuti da to i ostvari na svoj način. U Njegovu Svemogućnost imao sam puno prilika da se uvjerim…“. Božja providnost ga je odvela na svojevrsno misijsko poslanje, najprije u Pančevo, a potom i u Njemačku gdje je proveo najveći dio života.

Uime biskupije Fulda, govor je uputio predstavnik za zajednice materinjeg jezika pri toj biskupiji vlč. Hans Paul Dehm,; uime njemačke župe se obratio dekan Hanaua vlč. Andreas Weber, fra Kristijan Montina kao predstavnik hrvatskih svećenika Rajnsko-majnskog pastoralnog područja te vlč. Mario Lukes, svećenik koji djeluje na njemačkoj župi, ali čije je duhovno zvanje stasalo u Hrvatskoj katoličkoj misiji Hanau. Naposlijetku je govor uime pokojnikove sestre Ane, zeta Mate, nećakinje Ane i ostale rodbine, izrekao nećak Ivan.

Pokojni fra Ivan Kovačević je uz mnogo emocija vjernika Hrvatske katoličke misije Hanau, koju je vodio gotovo 19 godina, ispraćen za Zagreb gdje će biti pokopan u petak 12. prosinca u kripti kapelice Svetoga Duha.