1. “Zdravo, Isuse, Sine Marijin, u svetoj hostiji ti si pravi Bog”. Združujući se u duhu sa sudionicima u XIX. međunarodnome marijanskom kongresu, sjećam se riječi pjesme koja se u Poljskoj često pjeva na euharistijskim klanjanjima i ophodima. Ponavljam ih jer sadržavaju istinu, koja zajedno s činom pohvale za Krista, prisutnoga u euharistijskom otajstvu gotovo nužno budi sjećanje na Majku Božju. Upravo zahvaljujući njezinu velikodušnom “neka mi bude” Sin se Božji utjelovio djelovanjem Duha Svetoga. Ona je ponudila Riječi svoje tijelo, da bi se iz njega zaodjenuo i da bi se izvršilo čudo božanskog utjelovljenja. U svom djevičanskom krilu Marija je nosila utjelovljenu Riječ, očekujući “s neizrecivom ljubavlju” Spasiteljevo rođenje – kako to potvrđuje liturgija (Predslovlje došašća II). Kad je rodila Sina Božjega bijaše, u nekom smislu, prva koja se poklonila njegovoj nazočnosti među ljudima. Zajedno s Josipom nosila je božansko Dijete u Hram prikazati Bogu, prema zakonskom propisu. Već tada, po Šimunovim ustima, Bog joj je otkrio da će mač boli probosti njezino srce, kad Sin bude postao znakom protivljenja “na propast i uskrsnuće mnogima” (Lk 2,34). Bijaše to navještaj Marijina sudjelovanja u spasiteljskom djelu Krista svećenika i žrtve, koja se trebala ispuniti na Golgoti. “Podno križa, po svjedočanstvu ljubavi svoga Sina, proteže svoje majčinstvo na sve ljude, rođene iz Kristove smrti za život bez kraja. (…) Uznesena u nebesku slavu, majčinskom ljubavlju prati Crkvu i štiti je u hodu prema domovini, sve do slavnog dana Gospodnjeg” (Pred. BDM,III).
Svaka sveta misa uprisutnjuje u svijetu na nekrvni način tu jedinstvenu i savršenu žrtvu, koju je Krist prikazao na drvu križa, u kojoj je sudjelovala Marija, sjedinjujući se u duhu trpećem Sinu, pristajući s ljubavlju na njegovo žrtvovanje prikazujući Bogu svoju bol (usp. LG 58). Stoga, kad se slavi euharistija, spomen-čin Kristova uskrsnuća, oživljuje se i ostvaruje također spomen na patnje njegove Majke, koja kao nenadvisiv uzor, poučava vjernike združiti se što tješnje sa žrtvom Sina, jedinog Otkupitelja. Po duhovnom zajedništvu s ožalošćenom Isusovom Majkom sudjeluju na osobit način u vazmenom otajstvu te se otvaraju onom izvanrednom djelovanju Duha Svetoga koji širi nadnaravnu radost zbog zajedništva s proslavljenim Kristom, po primjeru radosti udijeljene Mariji u nebeskoj slavi, kao prvoj sudionici otkupiteljskih plodova.
2. Marija i Euharistija. Priređivači XIX. međunarodnoga marijanskog kongresa na Jasnoj Gori predložili su to kao temu proučavanja i molitve. I to je opravdani izbor, osobito glede Međunarodnoga euharistijskog kongresa, koji će se sljedeće godine održati u Wroclawu. Tako, kao što je Marija bila na početku poslanja Utjelovljene Riječi i po tome i na izvorima Euharistije, tako i ovogodišnji marijanski kongres znači početak duhovne priprave Crkve da plodonosno doživi Euharistijski kongres. Ako ovi dani sve približe Onoj koja je – ostavši cijeli život u zajedništvu sa Sinom, ne samo po krvnim vezama nego osobito po ljubavi – najsavršenija učiteljica te ljubavi koja nam omogućava najdublje se sjediniti s Kristom, u otajstvu njegove euharistijske prisutnosti. Neka nas Marija dovede k Euharistiji!
Od svih vas, sakupljenih na Jasnoj Gori na marijanskom kongresu molim za molitvu na nakane Crkve i svijeta. Zahvaljujući za dvadeset stoljeća Marijine zaštite nad Crkvom, molimo zajedno da vodi vjernike prema sve dubljem i savršenijem poznavanju spasiteljske moći Kristove žrtve, koji je prisutan u Euharistiji. Molimo da bi živo iskustvo zajedništva s Kristom donijelo plodove gorljivosti u srcima svih kršćana u izgradnji zajedništva ljubavi među ljudima. Neka nas Majka Božja uvede u treće tisućljeće sjedinjene oko Riječi Božje koja se u njoj utjelovila.
Neka vas Bog sve blagoslovi!

Castel Gandolfo, 15. kolovoza 1996.
Ivan Pavao II.