1. Iz Marijinih riječi u času navještenja očita je njezina odluka za djevičanstvo, što se u crkvenoj predaji prihvatilo kao početak, nadahnjujući događaj kršćanskoga djevičanstva.
Sveti Augustin u takvoj ponudi ne prepoznaje ispunjenje neke Božje zapovijedi, nego slobodno danog zavjeta. Tako se je tijekom čitave crkvene povijesti moglo Mariju predstaviti kao uzor “svetim djevicama”. Marija je “svoje djevičanstvo posvetila Bogu kad još nije znala ono što ima začeti kako bi u zemaljskom i smrtnom tijelu provodila nebeski život po zavjetu, a ne po zapovijedi, po izboru iz ljubavi, a ne po nužnosti službe” (De Sancta Virg., IV, 4; PL 40,398).
Anđeo ne zahtijeva od Marije da ostane djevica; Marija sama slobodno otkriva svoju nakanu o djevičanstvu. U to se nastojanje smješta njezin izbor iz ljubavi koja Ju dovodi do potpunoga posvećenja Gospodinu djevičanskim životom.
Ističući samostojnost Marijine odluke, ne smijemo zaboraviti da je na izvorištu svakoga poziva Božja inicijativa. Usmjerujući se prema djevičanskom životu, djevojka iz Nazreta odgovarala je unutrašnjem zovu, odnosno nadahnuću Duha Svetoga koji Ju je upućivao u značenje i vrijednost dara same sebe u djevičanstvu. Nitko ne može prihvatiti takav dar ako se ne osjeća pozvanim i ako od Duha Svetoga ne dobije potrebno svjetlo i snagu.

2. I sveti Augustin upotrebljava riječ “zavjet” da onima koje naziva “svetim djevicama” pokaže prvi uzor njihova načina života; Evanđelje, naime, ne svjedoči o tome da je Marija izričito položila zavjet što je od prvih stoljeća Crkve uobičajen način posvete i prikazivanja vlastita života Bogu. Iz Evanđelja se zaključuje da je Marija donijela osobnu odluku da ostane djevicom prikazujući svoje srce Gospodinu. Ona želi biti njegova vjerna zaručnica, ostvarujući zvanje “kćeri sionske”. Svojom odlukom ona ipak postaje prauzor svima onima koji su odlučili u Crkvi služiti Gospodinu nepodijeljena srca u djevičanstvu.
Ni Evanđelja, ni drugi spisi Novog zavjeta, ne izvješćuju nas o času Marijna donošenja odluke da ostane djevica. Ipak iz pitanja upravljena anđelu jasno proizlazi da je u trenutku Navještenja ta odluka vrlo čvrsta. Marija se ne ustručava izreći svoju želju da sačuva djevičanstvo pa i pod uvjetom ponuđenoga joj majčinstva, očitujući tako da je dugo dozrijevala u toj odluci.
Doista, Marijin izbor djevičanstva nije učinjen tek s nepredvidivom okolnošću da postane Majkom Božjom, nego je dozrijevao u njezinoj savjesti prije trenutka Navještenja. Možemo predpostaviti da je takvo usmjerenje bilo vazda prisutno u njezinu srcu: milost koja Ju je pripravljala na djevičansko majčinstvo zasigurno je utjecala na svekolik razvitak njezine osobnosti, a Duh Sveti još od najmlađih dana Joj je nadahnjivao želju za potpunim jedinstvom s Bogom.

3. Eudesa što ih Bog stvara i danas u srcu i životu tolikih mladića i djevojaka, ostvarena su prvotno u Marijinoj duši. I u našem svijetu, premda tako rastresenom često površnom i konsumističkom uljudbom, mnogi mladi prihvaćaju poziv koji im dolazi od Marijina primjera i posvećuju svoju mladost Gospodinu u službi braći.
Takva je odluka prije izbor viših vrijednosti, negoli odricanje od ljudskih. S tim u vezi moj predšasnik časne uspomene Pavao VI. u Apostolskoj pobudnici Marialis cultus ističe kako onaj koji otvorene duše promatra evanđeosko svjedočanstvo “shvaća da Marijin izbor djevičanstva… nije bio čin zatvaranja nijednoj vrijednosti bračnoga staleža, nego je to bio smion izbor za potpuno posvećenje Božjoj ljubavi” (br. 37).
Potpuno prianjanje Kristu u konačnici obrazlaže izbor djevičanstva. To je napose očito u Mariji. Premda prije navještenja toga nije svjesna, Duh Joj Sveti nadahnjuje na djevičansku posvetu baš zbog Krista: Ona ostaje djevicom da mogne čitavom sobom prihvatiti Mesiju Spasitelja. Tako djevičanstvo započeto u Mariji otkriva vlastitost kristocentričnoga obzora, bitnoga i za življeno djevičanstvo u Crkvi koje u Kristovoj Majci ima svoj najuzvišeniji uzor. Ako i njezino osobno djevičanstvo povezano s božanskim majčinstvom ostaje iznimkom, ono prosvjetljuje i osmišljava svaki djevičanski dar.

4. Kolike su se mlade žene u tijeku crkvene povijesti promatrajući uzvišenost i ljepotu djevičanskoga srca Majke Spasiteljeve, osjetile ohrabrene da velikodušno odgovore Božjem pozivu prigrljujući ideal djevičanstva! “Upravo takvo djevičanstvo – kako sam spomenuo u enciklici Otkupiteljeve Majka – prema primjeru nazaretske Djevice, izvor je posebne duhovne plodnosti: izvor je majčinstva u Duhu Svetomu” (br. 43).
U čitavom kršćanskom puku djevičanski Marijin život budi divljenje za dar djevičanstva i želju da se ono umnoži u Crkvi kao znak Božje prednosti pred svakom drugom stvarnošću i kao proročki predokus budućeg života. Zahvalimo zajedno Gospodinu za one koji i danas velikodušno posvećuju svoj život u djevičanstvu za službu Kraljevstvu Božjem.
Istodobno, dok u različitim predjelima stare evangelizacije hedonizam i konsumizam kao da odvraćaju mnoge mlade da ne prihvate posvećeni život, potrebno je neprestano moliti Boga, po Marijinu zagovoru, za novi rascvat redovničkih zvanja. će lik Kristove Majke koji odsijeva u mnogim djevicama koje nastoje slijediti Božanskog Učitelja, i dalje za čovječanstvo biti znak Božjega milosrđa i nježnosti.