Nalazimo se u gradu Kninu. Nije moguće danas, u ovoj prilici, stajati bez dubokoga uzbuđenja i zahvalnosti kad pomislimo što je sve značio grad Knin i kakvo je značenje imao u hrvatskom narodu i što je sve proživio u svojoj povijesti sve do danas.
Nalazimo se u gradu Kninu koji je ne samo u srcu suvremene hrvatske države, nego je i veza sa starim kraljevstvom Hrvata, kad se je u ovim južnohrvatskim stranama rađala i utvrđivala naša državnost, naša crkvenost i naša uljudba, naš nacionalni i kulturni identitet.
Nalazimo se u gradu Kninu koji je prije godinu dana opet postao slobodnim. Tko ne bi bio danas radostan i zahvalan u prvom redu dragom Bogu na toj slobodi, zahvalan i našim hrvatskim braniteljima koji su prije godinu dana krenuli u oslobadjanje staroga hrvatskog kraljevskoga grada uz cijenu vlastitoga života, vođeni ne mržnjom prema osvajačima, nego ljubavlju prema domu i Domovini da konačnu budu svoj na svome. Svoju zahvalnost danas dugujemo mrtvim braniteljima moleći se za pokoj njihovih duša da ih dobri Bog nagradi za njihovu Ijubav koja je išla do kraja. Ranjenicima i invalidima želimo od Boga snage i jakosti i što brži oporavak da se vrate u svoje obitelji.
Na zahvalnost prema Bogu potiče nas i posebni je uzor u tome Blažena Djevica Marija čiji blagdan danas slavimo kao blagdan Majke Božje Snježne.
Marija je očekivala Spasitelja svijeta, radovala se Njegovu dolasku. Nije se uopće nadala da će ona postati Majkom Spasitelja svijeta tim više što je ona neznatna, nepoznata, iz slojeva najsiromašnijega puka. Kada joj je anđeo javio radosnu vijest, Marija nije mogla odoljeti nutarnjoj radosti svoga srca, jer ju je Božje djelovanje pogodilo do dna Njezine duše. Stoga i kliče: “Velika mi djela učini Gospodin, sveto je ime Njegovo (Lk 1,49). Marija je ne samo uzor zahvale prema Bogu, nego je predvodnica svih onih koji se raduju zbog darova Božjih.
Naši su preci u svojoj dugoj i teškoj povijesti bili zahvalni ne samo Bogu nego i Bogorodici Djevici Mariji. Njoj u čast gradili su crkve počev od hrvatskih kraljeva i banova: Kralja Zvonimira, kraljice Jelene pa sve do danas. O toj naizmjenienoj ljubavi Hrvata i Marije pisao je u 17. stoljeću remetski pavlin Edgerer, rekavši da je “Regnum Croatiae vere Marianum” što znači da je “Hrvatsko kraljevstvo uistinu Marijansko.
Ovdje u biskupiji kraj Knina kralj Zvonimir je sagradio crkvu svete Marije iz koje nam je sačuvan najstariji lik u hrvatskoj umjetnosti što ga već 20 godina častimo pod imenom “GOSPA HRVATSKOGA ZAVJETA”. S tim smo likom u doba komunizma obilazili našom domovinom i hrabrili Hrvate rasute po svim kontinentima svijeta da se ne izgube u svom dostojanstvu, u svom bogoljublju i rodoljublju.
Kao što je Marijin lik ležao dugo u svom zaboravu, i mi smo bili kao narod u sličnoj situaciji. Izvadivši taj lik iz te zaboravljenosti, on je postao znakom naše obnove i slobode. Htjeli smo da još više oživi Crkva, da narod bude svoj, kako reče pjesnik. Nismo niti slutili prije 20 godina da ae oslobađanje hrvatskoga kraljevskog grada Knina biti znak ispunjenja u ove naše dane. To se ispunilo na današnji dan, na blagdan Gospe Snježne, što je vrlo znakovito.
Kada je Hrvatski narod u 18 stoljeću počeo sve više oslobađati sve veće dijelove svoga davnog kraljevstva, kada je bila najvećim dijelom oslobođena Slavonija i Dalmacija u današnjim granicama Republike Hrvatske, naši su pradjedovi često pripisivali sve te pobjede izvanrednoj pomoći Majke Božje, kao što je bila pobjeda kod Sinja 1715. godine na blagdan Velike Gospe i mnoge druge. Zar nam i oslobađanje hrvatskoga Knina na blagdan Majke Božje ne govori nešto slično.
Kada je Hrvatska u 16. stoljeću bila svedena na “Ostatke ostataka- reliquiae reliquiarum” hrvatski je Sabor proglasio Mariju “Najvjernijom Odvjetnicom Hrvatske”. Na Trsatu je nazvana imenom “Sveta Mati slobode” a na Trškom vrhu kao “Početak boljega svijeta”.
Mi bi mogli nabrajati i druga pamćenja i događaje iz naše povijesti. No, jedno je sigurno: nada nas nije nikada napuštala i ljubav prema Bogu i Presvetoj Bogorodici. Zar nije ta nada i pouzdanje jačalo naše hrvatske branitelje za vrijeme agresije na Hrvatsku, kada je naš vojnik uzeo u ruke krunicu računajući na pomoć i zagovor Majke Božje, svjestan da ne osvaja tuđe, nego brani svoje; da bi osvajanje tuđega bilo u isto vrijeme i najveće poniženje sebe i svoga naroda. Naš hrvatski branitelj poseže za krunicom u trenutku kada još u svijetu nitko nije vjerovao da će se Hrvatska obraniti, kada je svijet imao svoje vlastite interese, a ne dobro čovjeka i naroda koji je patio od nasilja, nepravdi, ponižavanja svake vrsti, pa sve do istrebljenja.
Ne krijemo radost i kao vjernici kada smo doživjeli oslobađanje zaposjednutih dijelova domovine, posebno grada Knina. Uostalom, od prvih naših početaka, otkako smo stupili u krilo Katoličke Crkve, otkako je počela teći krsna voda niz hrvatska čela, stalno se kao nit provlačila misao da smo za slobodu ne samo rođeni, nego i kršteni.
Ne krijemo i žalost što ta pobjedna radost nije ostala sasvim čista, da je bilo pojedinaca koji su činili djela nedostojna hrvatskoga branitelja i našega naroda. Bilo je pojedinaca koji nisu ostali dostojni krunice i Marijinog lika. Sigurno je da to nisu činili Njezini iskreni štovatelji. Crkva Kristova nije pozvana suditi, ali je pozvana duboko žaliti, kajati se i trpjeti poput raspetoga Krista za grijehe svoga naroda.
Crkva zna da je Marijin lik tako duboko usađen u dušu ovoga naroda, da ima smisla uvijek iznova naviještati ljubav, pomirenje i oproštenje, da ima smisla nadati se protiv svake nade. Naše pouzdanje bio je Bog, naša nada bila je Marija. Bogorodica je bila Majka naše Crkve i naroda u stoljećima kada smo se kao narod i Crkva rađali. Bila nam je utočište u krvavim vremenima kada smo izdisali pod udarcima, bila je stijeg naših pobjeda, stalni poticaj naših obnova.
Braćo i sestre, svi mi baštinimo tu tešku ali ponosnu Marijansku i hrvatsku povijest. Mi se nalazimo danas u ovom kraljevskom gradu Kninu zajedno s najodgovornijim ljudima naroda i Crkve. Dok se danas zahvaljujemo Bogu na daru slobode, dok zahvaljujemo svima koji su doprinijeli našoj slobodi, želimo da se današnja zahvala pretvori U JEDNO TRAJNO ZAHVALJIVANJE.
Crkva je zajednica onih koji slave Boga. Uza sve teškoće koje doživljavamo, ne smijemo nikada prestati slaviti Boga. Naša trajna zahvala sastoji se u vjeri, ljubavi prema Bogu, naša trajna zahvala kao vjernika sastoji se u slušanju riječi Božje.
Kada je ovdje, u biskupiji kraj Knina, bila posvećena crkva 1938. godine, koja je podignuta na temeljima stare crkve koju je dao sagraditi kralj Zvonimir, za tu je prigodu posvete iste godine veliki hrvatski kipar Meštrović osobno sastavio molitvu u kojoj je rekao da “S ovog mjesta gdje ima roda našega, molimo se duhu, pravde, istine i ljubavi i mudrosti. Njemu jedinome, Bogu našemu, neka služi duša i srce naše. Njega jedinog držimo za kralja Gospodina i Oca našega. Molimo Gospoda da nam dade vjeru. Tko vjeruje taj je s Njime. Tko je s Njime taj je nepobjediv. Budimo stalno uz Njega pa ćemo biti stalni u sebi. S Bogom ćemo pobijediti sve zlo u sebi i oko sebe, održat ćemo se.”
Kada Meštrović u svojoj molitvi veli da neka Bogu služi naše srce i naša duša, to znači da naše srce mora biti čisto, da bude bez osvete i mržnje, da bude ničim onečišćeno; da naš razum ne bude zamračen već otvoren za istinu; da ne budemo zarobljeni ovozemaljskim i osobnim interesima, već slobodni za svako dobro djelo.
Na to nas poziva Isus u današnjem Evanđelju – na slušanje Božje riječi kada kaže ženi. Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je (Lk 11,27.28). Zašto; Ta riječ nije samo Isusova nego je to riječ Njegova Oca koji mu je dao zapovijed da ju zbori, jer je njegova riječ život vječni (Usp Iv 12, 48-50).
U prvom čitanju sv. Ivan govori o novom nebu i novoj zemlji. Zemlja se pretvara u nebo, kada njezini stanovnici žive po Božjim zakonima, kada slušaju i vrše riječ Božju.
U toj i takvoj vjeri, u ljubavi prema Bogu i Majci Božjoj prihvaćamo sve ljude, sve sunarodnjake i građane drugih vjera i uvjerenja, želeći graditi onakvu Hrvatsku kakvu bi željela Nebeska Majka – Hrvatsku po mjeri majčinog srca.
Obnovimo na kraju svoj zavjet naše povijesti gledajući lik Gospe Velikoga Hrvatskog Zavjeta o kojemu pjeva himna Gospi Velikoga zavjeta:
Spomen slave pokraj Knina
velik zavjet sred Solina
Znak pobjede iznad Nina
Za Hrvate moli Sina….
Tako neka bude! … Amen.