Posavska Mahala, (IKA) – U povodu 71. obljetnice stradanja Hrvata Podvučjačkog kraja na Nujića groblju, koje pripada župi Prečistog Srca Marijina u Posavskoj Mahali kod Odžaka, slavljena je u srijedu 25. svibnja misa zadušnica za sve stradalnike. Bilo je to dvadeseto po redu sjećanje vjernika Posavske Mahale, koju su do prije Drugog svjetskog rata zvali Vlaška Mala, na sve žrtve toga kraja napose na svojih petstotinjak sumještana koji su partizani 25. svibnja 1945. pobili, a od kojih je većina pokopana na Nujića groblju.
Mnogobrojni su vjernici toga kraja kao i iz susjedne Hrvatske i drugih krajeva Bosne i Hercegovine sudjelovali na misi i na procesiji od župne crkve do groblja, gdje su ispred križa predstavnici župe, društveno političkih vlasti i udruga položili vijence i zapalili lampione te izmolio opijelo za sve koji počivaju na tom groblju. Misno slavlje uz domaćeg župnika Ivana Ravlića i desetak susjednih svećenika predvodio je fra Božo Lujić, profesor na sarajevskom i zagrebačkom KBF-u.
U pozdravnom govoru župnik Ravlić je iskazao svoju radost što se konačno o komunističkim zločinima, koji su bili tolike godine zataškavani, počelo sve glasnije govoriti. „.Svi ovdje pokopani snagom vjere i svoga svjedočanstva ostavili su duboki pečat u našem narodu, osobito pečat vjere u Kristovo uskrsnuće. Svi su oni pokazali da je moguće mijenjati svijet samo snagom vjere, žrtve i križa. Odabrali su put križa i spremno dali i svoj vlastiti život, stoga zaslužuju naše poštovanje, našu ljubav i molitvu. Zahvaljujem svima, posebno onima koji su došli iz daleka da uzveličaju ovo euharistijsko slavlje”, naglasio je župnik dodavši da im taj spomen treba biti trajan ne samo na te žrtve nego i na sve naše hrvatske mučenike, a njihova smrt zalogom naše sretnije budućnosti.
U svojoj homiliji fra Božo je naglasio da su nas pokojnici pokopani na tom groblju zadužili da ih nikada ne smijemo zaboraviti. „U povijesnom smislu nepomirena prošlost ne omogućava jednome narodu mirnu sadašnjost, a onda ni sretan hod u budućnost. A s druge strane nema pomirenja s prošlošću ako idemo putem površnoga zaborava. Zaborav čini samo tugu još većom i bol još puno težom. Zaborav stvara samo još veću napetost između prošlosti i sadašnjosti”, ustvrdio je propovjednik. Govoreći o hrabrosti tolikih stradalih, fra Božo je naglasio kako oni nisu vjerovali u moć mržnje, nego u moć ljubavi: ljubavi prema rodnome kraju, prema Bogu i prema vlastitome narodu te posvjestio da je njihova prolivena krv ostala vapijući glas na tim područjima. Svjestan što su sve kroz povijest pretrpjeli ljudi toga kraja, ustvrdio je da su ti ljudi žrtvovali sami sebe za druge, za svoju djecu, za svoju vjeru, za svoj narod, ali ne da budu zaboravljeni nego da njihova žrtva bude izvorište smisla i poticaja za odvažan hod u izglednu budućnost. Rekavši kako je svjestan da su danas vjera i obitelji ugrožene, kako smo izloženi raznim napastima, pozvao je nazočne da, nadahnuti plemenitim sjećanjem na tolike stradale hrabre ljude, svoju vjeru, obitelji brane rađanjem djece. „Danas nije potrebno braniti ovaj kraj oružjem, ali je tim potrebnije braniti ga novim stvorenjima, djecom koja će dati život ovome opustošenome kraju. Jer što će nam prostori u kojima neće stanovati ljudi, što će nam kuće u kojima se neće čuti smijeh i igra djece, u kojima neće biti života. Naši pređi nisu se doista bojali niti života a niti smrti – i zato je opstao ovaj kraj i ljudi u njemu. I mi se ne bismo trebali bojati rađati djecu koja će svojim životom i postojanjem braniti ovaj kraj. Ona će biti naša budućnost, naša radost i naša nada. Kad ona budu tu, moći ćemo mirno spavati, mirno živjeti i s nadom i vjerom umirati. Nemojmo zaboraviti naše pokojne, ali oni nisu umrli za ništa, oni su umrli da ovdje i dalje žive ljudi, da ovdje živi vjera, da ovdje vlada radost i nada. Oni su umrli da bi ovaj kraj i ljudi u njemu imao svoju budućnost”, zaključio je fra Božo
Uz domaće vjernike među kojima su bili učenici i djelatnici Osnovne škole iz Posavske Mahale na misi su sudjelovali brojni vjernici iz raznih krajeva Bosne i Hercegovine i Hrvatske te predstavnici društveno-političkih vlasti.
Nakon mise druženje je nastavljeno za obiteljskim stolom u Mjesnom domu.
Posavska Mahala koju su nekada zvali Vlaška Mala zasigurno je mjesto najveće pogibije Hrvata u odžačkom kraju. Tu se 25. svibnja 1945. dogodio pravi masakr – zadnja bitka u Drugom svjetskom ratu. Od ukupno 3 375 poginulih u tom kraju, toga dana poubijano je blizu 500 Hrvata pa to nazivaju „malim Bleiburgom”. Svjedoci govore da su kosti pobijenih bile razbacane po šumama, a u vrijeme komunizma o tome se nije smjelo pričati. Na spomenicima su ispisana imena onih koje su hrabre žene prepoznale drugoga dana nakon pogibije, a one koji nisu prepoznati partizani su pokopali u zajedničku grobnicu na Nujića njivi, koja je danas „Nujića groblje”.