Vrhbosanski nadbiskupski ordinarijat uputio je javnosti u subotu, 27. srpnja priopćenje u povodu paljenja crkve Prečistog Srca Marijina u Gračanici kod Bugojna 14. srpnja 1996, džamije u Prozoru i miniranja crkve sv. Ante u Bugojnu 25. srpnja 1996. Priopćenje koje su potpisali vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić i pomoćni biskup vrhbosanski Pero Sudar prenosimo u cijelosti:

Povodom paljenja crkve Prečistog Srca Marijina u Gračanici kod Bugojna 14. srpnja 1996, džamije u Prozoru i miniranja crkve sv. Ante u Bugojnu 25. srpnja 1996. vjernicima, svećenicima i vjerskim službenicima kojima su ove svetinje bile znak nade i utjehe izričemo svoju blizinu i solidarnost praćenu molitvom. Zločin što je prije tri i pol godine svom snagom i bjesnoćom provreo na prostorima srednje Bosne i u svom vrtlogu zameo na desetine crkava, džamija i vjerskih objekata tiho uz potpunu šutnju državnih glasila i uz znanje odgovornih na vlasti sve ovo vrijeme ih je dokrajčivao. Rušenjem i demoliranjem svetinja, koje po svojoj svrsi pozivaju na mir i pomirenje, oni kojima ništa nije sveto žele i onima koji se nedaju u njihovo kolo zla uskratiti svaki drugi izbor. Uzalud su bili vapaji stradalih, molbe pogođenih, upozorenja dobronamjernih. U ime vrhbosanske nadbiskupije, čiji vjernici su s prostora srednje Bosne protjerani, a svetinje porušene ili devastirane, još jedanput dižemo svoj glas prosvjeda i pouke da ničiji zločin nad katoličkim svetinjama ne može opravdati zločine nad tuđim svetinjama. Osvetom se ne mogu braniti svetinje Katoličke Crkve! Sve molimo i zaklinjemo da ih tako ne brane! U nemogućnosti da nešto više učinimo na zaštiti svojih i tuđih svetinja, mi ih istom mjerom žalosti tuge osuđujemo.
Dok nas najnoviji događaji u Gračanici, Prozoru i Bugojnu žaloste, licemjerne i jednostrane reakcije na njih s više strana nas plaše. Odgovorna vlast i ustanove uporno osuđuju zlodjela, a počinitelje i njihove naručitelje nagrađuju. Javna glasila, izigravajući demokratičnost, nude svoje stranice neistinitim, jednostranim i otrovnim porukama, a sve u navodno želji i nakani da izgrade državu u kojoj će vladati mir i jednakost. Nama ne preostaje drugo nego po tko zna koji puta ponoviti da se neistinom i zavaravanjem stiže samo do vlastite propasti i tragedije, koja nam je ovdje, htjeli ne htjeli, zajednička i iz koje ima samo jedan, zajednički izlaz istine i dobrote. Pored svih znakova i očitih privida da nam iz začaranog kruga zla nema izlaza, mi biskupi Vrhbosanske nadbiskupije uzdižemo molitve dobrom Bogu za sve ljude i narode ove zemlje. I dok i za njih molimo ne možemo ne upozoriti odgovorne na vlasti da će oni, bez obzira na sve, za ova zlodjela i stradanje nevinih odgovarati pred savješću i poviješću! U ovom sumraku zla ojađene i preplašene ljude je moguće zloupotrijebiti prodajući im zlo za dobro i laž za istinu. Tim jače potičemo katoličke i sve druge vjernike i ljude dobre volje da se iz ljubavi prema ovoj grudi i prema dobru svom snagom odupru zlu i nasilju i da se ni ovim zlodjelima ne daju obeshrabriti.