Virovitica, (IKA) – Požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je 17. svibnja župu bl. Alojzija Stepinca u Virovitici i predvodio misno slavlje tijekom kojeg je podijelio sakrament krštenja dječaku Tomislavu, petom djetetu roditelja Zdeslava i Marijane Menčik. Pozdravljajući vjernike na početku misnog slavlja, biskup je rekao da je došao radovati se, čestitati i zahvaliti roditeljima malog Tomislava, koji će primiti krštenje, rekavši da nema većeg događaja u Hrvatskoj od rođenja novog života, jer se u tom događaju ostvaruje Božji naum koji ne traje tek nešto malo vremena, nego ostaje za vječnost. Osobito je pozdravio ovogodišnje krizmanike nazočne na slavlju.
Homiliju je počeo pitanjem po kojim mjerilima određujemo je li nešto dobro ili nije, pa onda na temelju toga odgovaramo jesmo li dobro ili nismo. Podsjetio je nazočne da se “svi mi pojavljujemo na ovom svijetu ranjeni zlom i grijehom, koje sv. Jakov u prvom čitanju naziva pohotom”, pojasnivši da je “pohota negativna strast u nama, koja je povezana s našom sebičnošću”. Istaknuo je da “kadgod se sebičnost pojavi u nama, ona onda otruje sve u nama i oko nas, i stvara ružno i teško društveno stanje”. Ustvrdio je da smo nemoćni pred tim stanjem, rekavši da “o njemu često pripovijedamo i žalimo se kako ne valja, ali da redovito na tome ostajemo”. “Sv. Jakov nam poručuje da se zlu možemo oduprijeti jedino tako da se približimo Bogu i njemu se podložimo, i to tako da najprije spoznamo istinu da je Bog taj koji se prvi približio nama u Isusu Kristu, zauzevši posljednje mjesto, čime je slomio strategiju Zloga koji čovjeka nagovara da sebe u svojoj sebičnosti stalno stavlja na prvo mjesto i da sve što prima, prima iz sebičnosti”, pojasnio je. Biskup je istaknuo “da nas Isus u pročitanom evanđelju poučava i potiče da Boga uvijek stavljamo na prvo mjesto”. Protumačio je da “stavljati Boga na prvo mjesto u našem životu znači znati primati Božji dar iz poniznosti kojoj je ime ljubav”. “Taj stav primanja Isus nam je zorno prikazao stavljanjem djeteta u središte”, pojasnio je, rekavši da “tko s takvim stavom prima dijete, zapravo prima samog Isusa, odnosno Oca koji ga je poslao k nama”. Ustvrdio je da obitelj Menčik svoje peto dijete nije primila iz sebičnosti, nego iz poniznosti i žrtve ljubavi, i da posljednju riječ u životu njihova Tomislava, koji po krštenju ulazi u dinamizam Božje ljubavi, neće imati zlo i smrt, nego Božja ljubav i život. Pozvao je sve nazočne da Bogu omoguće da im u njihovim životima bude bliži, da bude na prvom mjestu, i da se tako u njima očituje moć njegove ljubavi.
Na kraju misnog slavlja biskup je roditeljima čestitao krsni preporod njihova djeteta, zaželjevši im da budu radosni i ponosni što su se opredijelili biti na strani života. Zahvalio je vjernicima na sudjelovanju u slavlju, a krizmanicima je zaželio duhovno ispunjenje dane u neposrednoj pripravi za primanje sakramenta potvrde.
Nakon misnog slavlja biskup se susreo s obitelji Menčik, upoznao se s njihovim obiteljskim životom, uručivši pritom darove za njihovu djecu i novčani prilog.