Izdavači knjige su Državni arhiv u Zadru, Sveučilište u Zadru i Ogranak Matice hrvatske u Zadru, uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.

Knjiga od 563 stranice sadrži sedam poglavlja, ima 1368 fusnota te je plod višegodišnjeg autorova arhivskog istraživanja. Objavljena je i uoči 200. obljetnice osnutka Centralnog bogoslovnog sjemeništa (CBS) u Zadru (1826.–2026.). U posljednjoj cjelini knjige donosi se popis 1761 studenta za sve akademske godine tijekom 95 godina djelovanja Bogoslovije, a za svakog bogoslova autor navodi osnovne biografske podatke.

„Bogoslovija u Zadru bila je stožerna ustanova za obrazovanje i formaciju klerika svih dalmatinskih biskupija, od Zadra do Kotora, među kojima su mnogi ostavili dubok trag u hrvatskoj crkvenoj i političkoj povijesti, poput svećenika Mihovila Pavlinovića, Frane Bulića, Lovre Katića, Luke Jelića i Nikole Moscatella, koji je bio i duhovnik na CBS-u“, rekao je Trogrlić, čestitavši autoru što je ovom knjigom obogatio hrvatsku crkvenu historiografiju.

Djelovanje CBS-a u Zadru obuhvaća razdoblje druge austrijske vladavine u Dalmaciji (1814.–1918.), a njegovo osnivanje predstavljalo je velik preokret u odgoju i obrazovanju klerika cijele pokrajine. „Reforme koje je nova državna vlast provodila u Dalmaciji u sudstvu, školstvu i zdravstvu zahvatile su i crkveno djelovanje, pa tako i crkveno školstvo. Političku centralizaciju pratila je i crkvena, što se očitovalo u preustroju biskupija u Dalmaciji 1830. godine, temeljem bule pape Lava XII. Locum Beati Petri iz 1828., nakon višegodišnjih pregovora Beča i Rima“, rekao je Trogrlić.

Zadarska nadbiskupija tada je uzdignuta na čast metropolije, pa je u Zadru, kao glavnom gradu u kojem je stolovala i pokrajinska vlada, stolovao i zadarski nadbiskup kao dalmatinski metropolit. Bogoslovija u Zadru trebala je biti uklopljena u mrežu sličnih ustanova u drugim glavnim gradovima austrijskih pokrajina, koje su radile prema programu Bečkog sveučilišta. Unatoč brojčanoj prevlasti hrvatske sastavnice, talijanski jezik osiguravao je društvenu prevlast, a talijanizaciju je promicao i školski sustav.

„Carevom odlukom u Zadru je 1826. otvorena središnja pokrajinska Visoka teološka škola pri središnjem teološkom sjemeništu. Bilo je to učilište za klerike iz svih tadašnjih dalmatinskih biskupija, s nastavnim programom jednakim onome na Bogoslovnom fakultetu Bečkog sveučilišta“, naglasio je Trogrlić.

Zatvaranje glagoljaških sjemeništa u Zadru i Priku 1821. godine poklopilo se s osnivanjem pokrajinskog Ilirskog bogoslovnog sjemeništa u Zadru, što objašnjava nastojanje bečkoga dvora da u Dalmaciji uspostavi zajedničko sjemenište za pripravu budućih svećenika. Zadarski nadbiskup Josip Franjo di Paolo Novak, istaknuo je Trogrlić, „želio je ujednačiti odgoj dotad nepravedno diskriminiranog gradskog i seoskog, latinskog i glagoljaškog svećenstva“. Odgovornost za rad pokrajinskog CBS-a ponajprije su snosili zadarski nadbiskupi i metropoliti te rektori zavoda.

Trogrlić je posebno istaknuo ulogu zadarskog nadbiskupa Mate Dujma Dvornika, nekadašnjeg pitomca CBS-a, koji je, za razliku od svojih prethodnika, uz latinsko bogoslovlje bio otvoren prema glagoljaškoj tradiciji. Time je, rekao je, „stekao protivnike u Beču, Vatikanu i Zadru“. Kao metropolit, Dvornik je 1903. u Zadru sazvao biskupsku konferenciju dalmatinskih biskupa na kojoj se nastojalo postići jedinstven stav o staroslavenskom bogoslužju i glagoljici. Njegova izražena hrvatska narodna svijest i rodoljublje ostali su u trajnom sjećanju brojnih Zadrana, osobito glagoljaškog dijela Nadbiskupije. Pazeći da politički ne ugrozi CBS, nadbiskup Dvornik omogućio je veće domoljubne slobode među profesorima i pitomcima zavoda.

Najteže i završno razdoblje djelovanja CBS-a odvijalo se za vrijeme uprave Vinka Pulišića, domaćeg sina. Zbog političkih i crkvenih neprilika nakon Prvog svjetskog rata, Pulišić je razriješen uprave koju je započeo 1910., a završio 1922. godine. „Pokušaji nadbiskupa Pulišića da očuva teritorijalni integritet Zadarske nadbiskupije i njezinih odgojnih institucija bili su neuspješni pred agresivnom talijanizacijom koja je započela okupacijom Zadra 4. studenoga 1918. godine“, rekao je Trogrlić.

„CBS je bio rasadište intelektualne elite i mnogo više od bogoslovnog studija, visokog učilišta i crkvenog odgojnog zavoda“, istaknuo je Gverić.

U prvih četrdeset godina djelovanja Bogoslovije samo je 17 studenata dobilo najvišu ocjenu iz svih predmeta, a profesorska služba na zadarskoj Bogosloviji predstavljala je prestižan cilj koji su rijetki ostvarili.

Iz redova profesora CBS-a koji su završili poslijediplomski studij na Sveučilištu sv. Augustina u Beču regrutirali su se i brojni dalmatinski biskupi, među kojima su zadarski nadbiskupi Grgur Rajčević i Mate Dujam Dvornik, Vinko Pulišić – najprije šibenski, a potom zadarski nadbiskup – splitski biskupi Antun Đivoje i Juraj Carić, Josip Marčelić, dubrovački biskup, te Frano Ucelini Tice, kotorski biskup, istaknuo je Gverić.

U širem društveno-političkom kontekstu, djelovanje CBS-a u Zadru obuhvaća razdoblje od osnutka Zadarske metropolije 1828. do njezina ukinuća 1932. godine. „Riječ je o turbulentnom razdoblju političkih zbivanja 19. stoljeća, vremenu stvaranja modernih nacija. Pitomci Bogoslovije bili su aktivni ne samo u teološkoj izobrazbi i pripravi za svećeništvo, nego i u društvenom životu, koliko su im to okolnosti dopuštale“, rekao je Gverić.

Posebno su se u tom pogledu isticali studenti sa splitskog područja, iz okolice Splita i srednjodalmatinskih otoka, kod kojih je bio snažnije razvijen narodni duh u odnosu na studente iz Zadra, administrativnog središta u kojem su stolovale austrijske vlasti i gdje je talijanizam bio snažno prisutan.

Gverić je naveo i konkretne primjere društvenog angažmana bogoslova, poput zahtjeva da se kazališna predstava o pokladama 1866. godine izvede na hrvatskom jeziku, čiji je predvodnik bio bogoslov Mate Dujam Dvornik. Na blagdan sv. Ante Padovanskog 1888. bogoslovi su Anti Starčeviću uputili brzojav čestitke u kojem su ga nazvali „uskrsiteljem prave hrvatske svijesti, braniteljem hrvatskih prava i neumornim buditeljem sloge“, a na Staru godinu 1890. pjevali su domoljubne pjesme u gostionici.

Bogoslovija je djelovala i u iznimno teškim okolnostima kraja austrijske vladavine, Prvog svjetskog rata, gladi i oskudice, kao i tijekom talijanske okupacije Zadra od 1918. godine do Rapallskog ugovora 1920. te privremene vojne uprave. Nakon toga rad Bogoslovije bio je onemogućen jer profesori CBS-a nisu htjeli ostati u službi pod talijanskim režimom, istaknuo je Gverić.

Podsjetio je i na događaj iz 1919. godine, kada je talijanski iredentist Gabriele D’Annunzio posjetio Zadar, a vojska napala sjemenište jer na njemu nije bila izvješena talijanska zastava. Bogoslovi su protjerani, a dio prostora zauzela je talijanska vojska. Profesori Nikola Tabulov Truta, koji je bio i rektor, Ante Katalinić, Baldo Bota, Ivan Butković, Jako Parać i Nikola Moscatello odbili su potpisati izjavu lojalnosti i ostanak u službi te su kasnije protjerani iz Zadra.

„Povijest Dalmacije ne može se razumjeti bez poznavanja crkvene povijesti i uloge svećenika, koji su imali službu širu od klerikalne – bili su i učitelji, liječnici i pravnici“, rekao je autor knjige dr. sc. Ante Sorić. Istaknuo je da su pitomci CBS-a bili važni protagonisti 19. i prve polovice 20. stoljeća, dajući snažan doprinos crkvenom, kulturnom, znanstvenom, društvenom i političkom životu Dalmacije i šire.

„Oni su bili nositelji i predvodnici različitih gibanja, osobito u buđenju hrvatske svijesti u Dalmaciji. Povjesničar Nikša Stančić rekao je da je narodni preporod odrastao unutar školskih klupa Bogoslovije u Zadru“, naglasio je Sorić.

Predgovor knjizi napisao je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić, istaknuvši da su mnogi pitomci CBS-a postali pisci, učitelji, liječnici, odvjetnici, narodni tribuni i kulturni djelatnici, te nositelji hrvatske misli u Dalmaciji i šire. Njihovo odgojno-obrazovno iskustvo u Zadru ostavilo je dubok trag u razvoju lokalnih zajednica i u očuvanju hrvatskog jezika, identiteta i kulturne baštine.

„Identitetska vrijednost ovog djela osobito dolazi do izražaja danas, u vremenu zaboravljanja kršćanskih i hrvatskih korijena. Bogoslovija u Zadru bila je mjesto gdje se hrvatski identitet živio, učio i prenosio, kada to nije bilo samo obrazovno, nego i duboko političko i duhovno pitanje. Ova knjiga stoga nije samo znanstveni rad, nego i dokument trajne identitetske vrijednosti“, istaknuo je nadbiskup Zgrablić, dodavši da CBS u Zadru nije bio samo mjesto učenja, nego i prostor sazrijevanja osobnosti, vjere i vrijednosti koje ostaju trajno relevantne.

FOTO Zadar: Predstavljena knjiga „Centralno bogoslovno sjemenište u Zadru (1826.–1921.)“